Prema izvještaju koji je u novembru 2020. Godine objavio Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA), 47% mladih ljudi želi napustiti Bosnu i Hercegovinu. Prema navedenom istraživanju oko 23.000 mladih, ili četiri posto, u Bosni i Hercegovini već je poduzelo konkretne korake i vrlo je vjerovatno da će se iseliti u narednih 12 mjeseci. Većina mladih (njih 73%) nezadovoljstvo kvalitetom života navodi kao jedan od glavnih motiva za odlazak iz države. S druge strane, institucije vlasti u BiH još nikada nisu izradile jedinstvene strategije, politike i okvir za mlade.
Lokalne i entitetske strategije za mlade, dobro napisane ali ne u potpunosti implemntirane
U BiH djeluju tri krovne organizacije mladih koje su direktno uključene u zagovaračke procese a sve u svrhu ostvarivanja boljeg i pravednijeg položaja mladih u našem društvu.
Omladinski savjet Republike Srpske (OSRS) je krovna organizacija za mlade u Republici Srpskoj, i kao takva trenutno okuplja 44 organizacije članice. Sa jedne strane postoje strategije na nivou Entiteta Republika Srpska a sa druge strane lokalne strategije za mlade u gradovima i opštinama Republike Srpske.
“Generalno, današnje strategije za mlade koje je donijela Vlada Republike Srpske vezane za stambeno zbrinjavanje mladih su za nas veoma dobre i smatramo da u narednom periodu Vlada treba dodatno da uveća sredstva za ovu stavku, ali u prvom redu ističemo značaj poboljšanja zapošljivosti mladih,” rekli su iz OSRS. Ipak, iz OSRS nam nisu dostavili nikakve jasne statističke podatke niti pokazatelje na osnovu kojih bi se moglo utvrditi u kojoj mjeri je povećana zaposlenost mladih u ovo entitetu.
Iz OSRS također napominju kako spomenute strategije postoje i na lokalnom nivou koje su kako ističu dosta unaprijeđene u odnosu na entitetski nivo što smatraju posebno važnim. Stava su da entitetski i lokalni nivoi vlasti trebaju raditi sinhronizovano na poboljšanju položaja mladih, najviše u oblasti stambenog, socijalnog i finansijskog zbrinjavanja mladih.
BiH se nalazi među državama koje se nalaze u vrhu kada je riječ o nezaposlenosti mladih i odlasku iz države, trajnom ili privremenom.
U Republici Srpskoj trenutno postoje 183 omladinske organizacije, 224 organizacije za mlade, 5 entitetskih omladinskih organizacija i 3 lokalna omladinska savjeta. UG “Omladinski savjet Prijedor”, “Omladinski savjet Bijeljina” i “Savjet omladinskih organizacija Grada Banja Luka” au organizacije koje su upisane u Omladinski registar Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske (MPOS RS).
Prema informacijama koje je dostavilo MPOS, jedinice lokalne samouprave koje su odgovorile na njihov upit navele su da imaju 13 lokalnih omladinskih savjeta, ali u Omladinskom registru ih je samo tri koji su u momentu upisa ispunili uslove. Prostore za mlade, od 50 jedinica lokalne samouprave, koje su odgovorile na upitnik ministarstva ima njih 37.
Broj jedinica lokalne samouprave koje imaju lokalnu omladinsku politiku, bilo kao poseban dokument ili kao dio integrisane strategije razvoja je 29, a šest njih je u proceduri izrade/usvajanja lokalne omladinske politike.
Vijeće mladih Federacije BiH (VMFBiH) krovna je organizacija mladih u Federaciji BiH. Od ukupno 64 grada/općine sa područja FBiH koje su učestvovale u analiz koju je VMFBiH sprevelo u svrhu monitoringa implementacije lokalnih politika prema mladima,i njih 14 ima strategiju a 30 njih ima formirano vijeće mladih na svojoj teritoriji.
Iz VMFBIH ističu kako se oni kroz sve svoje raspoložive resurse zalažu i zagovaraju za implementaciju Zakona o mladima FBiH.
“Nažalost, mi nismo u mogućnosti mjeriti koliko je Zakon o mladima FBiH efikasan jer se on ne implementira u punom kapacitetu, tako da ne znamo kakve bi to on efekte imao na mlade da se svi članovi Zakona zaista i poštuju i sprovode u praksi. Mi se zalažemo i zagovaramo da se Zakon implementira u cjelosti i kada govorimo o strategijama, one su generalno dobro napisane, samo što i kod tih strategija bude upitno koliko se one zaista poštuju i slijede. U FBiH, ali i BiH ima primjera lokalnih zajednica koje su lideri u radu sa mladima u određenim oblastima,” rekli su nam iz VMFBIH.
Kada govorimo o monitoringu impelmentacije Zakona o mladima, a samim tim i postojanju i provođenju Strategija za mlade, ne može a da ne govorimo o “Savjetu za mlade” koji je Zakonom o mladima FBiH jedini propisani mehanizam monitoringa. Zakon o mladima Brčko Distrikta donesen je 2017. godine a na osnovu tog zakona već 2018. godine osnovano je Vijeće/Savjet mladih Brčko distrikta BiH (VMBD) kao krovna organizacija mladih Distrikta. Brčko Distrikt još uvijek nema izrađenu strategiju za mlade.
“Na samoj strategiji smo radili dvije godine zajedno sa svojim partnerima, Odjeljenjem za stručne i administrativne poslove Vlade Brčko distrikta BiH i Institutom za razvoj mladih KULT.,” kažu iz Vijeća Mladih Brčko Distrika.
Bez obzira što u Distriktu još uvijek nije usvojena strategija za mlade, VMBD usvojilo je svoj Akcioni u čijem je fokusu mjere koje bi sto konkretnije uticale na bolji život mladih u Brčkom.
“Zahvaljujući tom akcionom planu danas Vlada Brčko distrikta BiH subvencioniše kreditne kamate za kupovinu prve stambene jedinice mladih, naše ideje za osnivanje poslovnog inkubatora/biznis hub-a i izgradnja studentsko-školskog doma uvrštene su u Strategiju razvoja Brčko Distrikta BiH,” ističu iz VMBD.
10 000 mladih ljudi iz BiH studira na najprestižnijim univerzitetima širom svijeta
S druge strane, velik broj mladih porijeklom iz BiH nalazi se na stidijama širom svijeta, međutim, državne institucije na svim nivoima vlasti nemaju nikakve jasno definisane politike prema njima. Institucije čak nemaju ni podatke o tome koliko mladih se nalazi na studijama u inostranstvu i gdje se oni tačno nalaze.
Većina njih su na osnovu stipendija i privremenih poslova osigurali sebi uslove da žive i studiraju u državama širom Evrope i svijeta. Kada je pandemija COVID 19 zahvatila svijet mnogi od njih su ostali bez poslova, međutim, mnogi od njih su ostali i bez ikakve pomoći i podrške naših ambasada i konzularnih predstavništava.
Većina tih mladih ljudi kontaktirala je naše ambadade kako bi od njih dobili informacije o potencijalnoj mogućnosti povratka u BiH ili u potrazi za financijskom ili administativnom podrškom. Jedna od njih je i Minela Đulić iz Novog Travnika koja se u to vrijeme nalazila na master studijama na Univerzitetu u Istanbulu.
“Ja sam razgovarala sa konzulatom u Istanbulu, gospodin je bio ljubazan, na sto su mi rekli da pošaljem mail sa imenima i prezimenima studenata kako bi mogli vidjeti šta mogu da urade po pitanju prenošenja zdravstvenog osiguranja iz Bosne u Tursku. Međutim, samo ZDK ima pravo na isti, dok ostali kantoni imaju pravo na ovo samo mjesec dana u cijeloj godini. Bez mog pitanja sam mi je rekao kako financijsku pomoć ne mogu da nam pruže jer eto i oni su u krizi. Ambasadu nažalost nisam mogla dobiti, zvala sam ali broj koji je bio naveden ili je pogrešan ili ne radi, to ne bih znala,” rekla je Minela.
U to vrijeme u Turskoj se nalazio veliki broj samofinansirajućih studenata koji su plaćali i stanovanje i školarinu a i posebno privatno zdravstveno osiguranje, koje nije pokrivalo rizike obolijevanja od COVID-19.
Zbog velikog broja mladih ljudi koji su na društvenim mrežama dijelili svoja negativna iskustva s našim ambasadama i konzularnim pretstavništvima te činjenicom da im državne instutcije ni na koji način nisu ponudile pružanje pomoći podrške Western Balkans Alimni Association (WBAA) na proljeće prosle godine pokrenula je kampanju prikupljanja podata o broju mladih ljudi koji se nalaze na studijama u inostranstvu s ciljem da o tome informišu drzavne institucije u nadi da će na taj način tim mladim ljudima biti lakše i brže pružena pomoć i podrška ako i kada im ona bude potrebna.
WBAA je 2020. godine raspolagala podacima koji su ukazivali an to na to da najmanje 6.400 državljana BiH u to vrijeme studiralo u inostranstvu. Od ovog broja, u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji studirlo je čak 80% njih. Ako ovom broju dodamo studente koji imaju državljanstvo BiH i završenu njemačku ili švicarsku srednju školu, kojih je bilo oko 2.300, kao i one koji su studirali u Hrvatskoj i Srbiji sa dvojnim državljanstvom, ukupna broj bh. državljana i državljanki koji su te godine studirali u inostranstvu iznosio je blizu 10.000.
“Ovo istraživanje smo proveli jer niti jedna institucija u BiH nije raspolagala ovim podacima. Nije pogubno samo to da BiH godinama nema apsolutno nikakve informacije o tome koliko njenih državljana studira na nekim od najboljih univerziteta Europe i svijeta, već i to da na osnovu nedostatka podataka nije moguće ponuditi korisnu politiku usmjerenu ka „prilivu mozgova“ i povratku mladih ljudi u BiH, od čijeg bi znanja, iskustva i kontakata naša zemlja imala isključivo korist,” rekao je Samir Beharić iz WBAA BiH.
Te podatke WBAA je poslala relevantnim ministarstvima na državnim i entitetskom nivou, jer oni kao takvi predstavljaju temelj za razvoj tzv. „talent schema“ koje bi poslužile kao podsticaj mladim naučnicima da se iz inostranstva vrate u BiH ističu iz WBAA.
“Neko je plaćen da radi posao koji je uradila jedna nevladina organizacija. Dakle, ovdje se radi o pionirskom poslu i mapiranju studenata i studentica koji samo ove akademske godine studiraju van BiH,” dodaje Beharić.
Ova inicijativa je uz podršku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, došla na prijedlog dnevnog reda Vijeća Ministara BiH još na ljeto prošle godine, međutim, Vijeće Ministara još nikada nije raspravljalo o ovoj temi.
Beharić upozorava sa Interes institucija ne postoji jer mladi ljudi koji su stekli diplome visokorangiranih univerziteta, govore strane jezike, te imaju bogato međunarodno iskustvo predstavljaju svojevrsnu konkurenciju mediokritetima koji vode te institucije.
“Umjesto svršenika elitnih svjetskih univerziteta, na kojima studiraju i naši studenti i studentice, u pojedinim javnim institucijama širom BiH imamo dobro umrežene alumni grupe obskurnih univerziteta iz Viteza, Goražda ili Sokoca. To dovoljno govori o opredjeljenju onih koji vode javne institucije prema najvrijednijem resursu kojim BiH trenutno raspolaže, a to nisu ni šume, ni voda, već njen mladi visokoobrazovani kadar. Drugim riječima, oni koji posjeduju manjak znanja raspolažu i većim uticajem kojeg su sticali tokom godina uvezivanja u dobro uvezane krugove moći, često isprepletene interesnim i rodbinskim vezama,” zaključuje on.
Beharić također ukazuje na poteškoće u reintegraciji u naše društvo jednom ako i kada se odluče vratit u BiH.
“Oni koji su se školovali i radili u inostranstvu nisu imali ni vremena, ni priliku da stvaraju bilo kakve veze u BiH koje bi im olakšale upliv u sistem. Ono što takvim osobama u naprednim zapadnoeuropskim društvima osigurava ulazak u sistem jesu njihovo znanje, marljivost i želja za dokazivanjem – sve ono što im predstavlja balast tokom povratka u BiH i pronalasku posla u domovini,” kaže.
Cijena odlaska mladih
“Ako ih ne prigrli njihova zemlja, to će uraditi neka druga, npr. ona koja je u njihovo obrazovanje uložila više nego njihova domovina. Tom trendu smo zapravo i svjedočili u godinama iza nas, ali imajući u vidu nezavidnu poziciju u kojoj se BiH nalazi, mladi i visokoobrazovani kadar je našoj zemlji potrebniji danas nego bilo kad prije,” govori Beharić.
The Westminster Foundation for Democracy, radila je analizu o cijeni migracije mladih iz Zapadnog Balkana. Analizom je zaključeno da zemlje Zapadnog Balkana godišnje gube 2,46 milijardi eura zbog emigracije mladih. Zaključeno je, da odlaskom mladih država ne gubi samo populacijski mlađe stanovništvo, gubi sposobne obrazovane, često visoko kvalifikovane ljude u čije obrazovanje je ulagala ogroman novac i druge vrijedne resurse. Dakle, države Zapadnog Balkana, pa i BiH koja je među njima bespovratno konstantno gube ljude u koje najviše ulažu.
“Stav političara o odlasku mladih se najčešće svodi na lamentiranje o tome kako su „mladi naša budućnost“ i kako sve zemlje prolaze kroz slične probleme. Ko kaže da su „mladi naša budućnost“ je otvoreni neprijatelj mladih. Tu frazu slušam otkad znam za sebe, a političari koji ih ponavljaju su za te mlade osigurali koridor za Njemačku. Tek kada stav političara evoluira u „mladi su naša sadašnjost i budućnost“, tada možemo očekivati promjenu mišljenja političra koji danas za odlazak mladih radije okrivljuju Njemačku nego sebe,” upozorava Beharić.
Na osnovu podataka koje je prikupila Organization of Economic Cooperation and Development (OECD), u periodu od 2013. do 2017., BiH je napustilo oko 184 hiljade njenih građana, dakle, 36800 godišnje. Ovaj broj se povećavao iz godine u godinu, od 28,000 u 2013., do 44,700 2018 godini. To je jasan pokazatelj da za zdrav i funkcionalan život nije samo dovoljno odsustvo sukoba, neophodan je sistem koji će svim građanima i građankama dati zdrav i stabilan oslonac u okviru kojeg oni mogu ostvarivati svoje ciljeve i ambicije, neophodno je društvo u kojem ljudi vide perspektivu za lični rast i razvoj, kao što je navedeno i u zaključcima UNFOA-inog izvještaja s početka ove priče.
“Često imamo priliku čuti političare koji se žale kako Europska unija „krade“ mlade ljude koji su se školovali novcem bh. poreskih obveznika, ali naša zemlja svake godine ima priliku da vrati u BiH nekoliko hiljada diplomanata, magistranata i doktora nauka koji su se školovali na račun poreski obveznika drugih zemalja. Mali broj stručnjaka koji se vrati u BiH, to ubrzo i zažali, te nakon toga ponovo napusti BiH. Svaki takav odlazak predstavlja loš signal onima koji u inostranstvu trenutno završavaju studij i planiraju povratak u BiH. Za bh. priliv i cirkulaciju mozgova još nije kasno, a BiH za takav proces ne treba izmišljati toplu vodu, već učiti od Kine, Irske, Poljske, Izraela, pa čak i od zemalja regiona kao što što su Albanija i Kosovo,” upozorava Beharić.
Za razvoj takvih politika potrebni su pouzdani podaci, snažna politička volja i stručan tim ljudi koji će takve politike predložiti i provesti u djelo.
“Ako ih ne prigrli njihova zemlja, to će uraditi neka druga, npr. ona koja je u njihovo obrazovanje uložila više nego njihova domovina. Tom trendu smo zapravo i svjedočili u godinama iza nas, ali imajući u vidu nezavidnu poziciju u kojoj se BiH nalazi, mladi i visokoobrazovani kadar je našoj zemlji potrebniji danas nego bilo kad prije,” zaključuje Beharić.
