Pacijent – Ljekar 2:0

 

Marinko Lovre iz Banjaluke i bolnica „Dr Mladen Stojanović“ Prijedor dužni su, kao solidarni dužnici, pacijentkinji S.S. iz Prijedora isplatiti naknadu nematerijalne štete, i to 8.000 KM /traženo 37.000 KM/ na ime duševne boli zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i 3.500 KM /traženo 8.000 KM/ na ime pretrpljenog straha. Protiv ove presude Osnovnog suda u Prijedoru dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Prijedoru.

Javnosti je poznat slučaj hirurga koji je u prijedorskoj bolnici pacijentkinji, pored upaljenog slijepog crijeva, bez opravdanog medicinskog razloga odstranio i desni jajnik, što nije konstatovao u medicinskoj dokumentaciji. Desilo se to u ljeto 2014. godine, a ljekar je na odsluženje jednogodišnje kazne zatvora otišao u martu ove godine. Šest je godina trajao taj prvi, krivični postupak, ali je i nakon pravosnažnosti presude iz jula 2020. godine doktor uspijevao jedno vrijeme odgađati zatvor. Najprije je pribavljao pisma zdravstvenih ustanova da je zbog pandemije kovida 19 neophodan u sistemu, a kada to više nije moglo biti razlog odgode, okrivljeni je pokušao kaznu zatvora zamijeniti društveno korisnim radom. Međutim, zakon koji je takvu praksu uveo u Republiku Srpsku donesen je nakon Lovrinog počinjenja krivičnog djela nad pacijentkinjom S.S, te se u njegovom slučaju nije ni mogao primijeniti. Hirurg služi kaznu u Tunjicama i time je ovaj spor okončan.

Široj javnosti, međutim, nije poznato da je pacijentkinja S.S, pored krivičnog, pokrenula i parnični postupak, radi naknade štete, a protiv i ljekara i ustanove u kojoj je podvrgnuta nepotrebnom zahvatu. Tužbu je Osnovnom sudu u Prijedoru podnijela 20. jula 2020. godine i prvostepenoj presudi, od 27. maja 2022. godine, ispisanoj na nekih 13 stranica, zanimljivosti ne manjka.

Vijest je da je pacijent uopšte odlučio na sud protiv ljekara zbog krivičnog djela nesavjesno pružanje ljekarske pomoći. A onda i protiv javne zdravstvene ustanove. Vijest je i da je pacijent dobio ljekara na sudu, i to u oba predmeta. U drugom, za naknadu štete, i ustanovu. Vijest je, ali i drskost, i da je hirurg i u drugom predmetu negirao da je izvadio jajnik, iako je za to već bio presuđen, i uprkos nalazima više ljekara specijalista u više zdravstvenih ustanova u zemlji i inostranstvu i više sudskih vještaka medicinske struke, angažovanih u ovim postupcima. Vijest je i da je ljekar – s pozicije moći, pokušao diskreditovati ili obeshrabriti pacijentkinju – pozicije moći bez, time što ju je prijavio za krivično djelo lažno prijavljivanje krivičnog djela. Vijest je, i takođe drskost, i da je njegov kolega hirurg, svjedok u postupku, pa, da ne biramo riječi, lagao /u odnosu na njega, ostali radnici koji su prisustvovali operaciji, a koje je Lovrina odbrana pozvala kao svjedoke, pokazaće se kao časni time što su se izjasnili da se operacije – ne sjećaju/. Pogledajmo dijelove presude:

„…ta trauma i dodatno pojačana činjenicom da je tužiteljica čak šest godina morala čekati da se u krivičnom postupku utvrdi krivica hirurga koji joj je trajno oštetio zdravlje i time joj onemogućio da se ikada više ostvari kao majka, te činjenicom da je, umjesto izvinjenja i kajanja dobijala putem javnog medija i najavu kako će još biti tužena zbog klevete…“

„…privatno odlazi kod ginekologa Milića na konsultacije koji je takođe ustanovio da nema desnog jajnika. Da je tada osjećala ogroman strah, da nije znala kome da se javi, da je razmišljala da ode kod direktora bolnice te kako nije mogla doći do direktora, da se javila u policiju gdje je dala svoj iskaz. Da je nakon toga po pozivu policije obavila u Banjaluci magnetnu rezonancu gdje je takođe ustanovljeno da nema desnog jajnika. Da je sve to na nju uticalo stresno, da je imala samo 31 godinu, da joj je počela opadati kosa, da je imala glavobolje…“

„Iz iskaza tuženog kao parnične stranke proizilazi /…/ da je slijepo crijevo koje je bilo pod upalom u cjelosti odstranjeno, da je operativni zahvat trajao vrlo kratko i da nije bilo potrebe za bilo kakvom drugom intervencijom, a posebno da se radilo o bilo kakvim ginekološkim problemima zbog čega nije ni pozivan ginekolog jer nije bilo potrebe; da je operativni zahvat prošao bez ikakvih komplikacija i tehničkih problema… Navodi, da je operacija jajnika komplikovana, da se ista ne bi mogla uraditi kroz tako mali rez, niti u tako malom vremenskom periodu i bez komplikacija, te da odgovorno tvrdi da niša nije uradio mimo medicinskog protokola i da bi da se radilo o ginekološkom problemu obavezno pozvao ginekologa u operacionu salu da završi operaciju po svojoj stručnosti i specijalnosti. Navodi da za njega od 2014.godine traju psihički pritisci koji su uticali na njegovu porodicu, suprugu i dvoje djece, na majku koja ima 93 godine. Tuženi u svojoj izjavi osporava da je tužiteljici odstranio jajnik, navodi da je tužiteljici predlagano da obavi ginekološki pregled od strane sudsko-medicinskog vještaka ginekologa Milovana Milića iz ginekološke bolnici Jelena, na koji ista nije pristala.“

„…suprug tužiteljice u svom iskazu navodi /…/ da prvi ginekološki pregled nije mogao pokazati prisustvo jajnika, što je ginekolog opravdao natečenom ranom od reza; da ni drugim pregledom nije utvrđeno prisustvo jajnika; da je za njih to bio šok i da su navedeno prijavili policiji; da je krivični postupak trajao šest godina, da za to vrijeme njihov brak više nije bio normalan da je među njima vladala nervoza, da su od tuženog ili nekog iz tima dobijali prijetnje, da je to kleveta, da njegova supruga nije mogla da zatrudni, da osim medijskih natpisa supruga je i krivično prijavljivana od strane tuženog.“

„Svjedoci Savanović Dragoslav, Grujić Vladimir i Vuković Brankica, a koji su od strane prvotuženog predloženi da se saslušaju na okolnosti operacionog toka /…/ i koji su bili prisutni kada je vršen operativni zahvat, su tokom postupka izjavili, da se same operacije u konkretnom ne sjećaju, a svjedok dr Mitrić Miloš detaljno se izjašnjavao o operaciji iako je prilikom saslušanja pred policijskim organima i tužilaštvom tvrdio da se konkretnog slučaja ne sjeća, pa s obzirom da je ovaj svjedok promjenio svoj iskaz, to sud njegov iskaz nije prihvatio kao vjerodostojan.“

„Na osnovu naredbe o obustavi istrage, Okružnog javnog tužilaštva Prijedor /…/ je utvrđeno, da je dana 30.12.2014. godine Marinko dr Lovre putem advokata Jasminke Jovišević i Jadranke Ivanović podnio tužilaštvu krivičnu prijavu protiv /S.S./ zbog toga što je navodno učinila krivično djelo lažnog prijavljivanja /…/ na način da je lažno prijavila da joj je Marinko dr Lovre prilikom operativnog zahvata odstranjenja crvuljka odstranio desni jajnik bez njenog znanja i obaviještenja i da je na taj način učinio krivično djelo nesavjesno liječenje /…/, te da je istraga protiv tužiteljice obustavljena, jer nema dovoljno dokaza da je ista učinila navedeno krivično djelo.“

„Nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke Srdić Milana, specijaliste sudske medicine sud je dao punu vjeru, smatrajući da je nalaz stručno i objektivno dat i obrazložen po svim vidovima štete, a kom nalazu konačno ni stranke nisu prigovarale.“

„Prilikom određivanja naknade za ovaj vid štete sud je cijenio i to, da je u vrijeme kada je izvršen operativni zahvat tužiteljica imala 31 godinu, da se radi o osobi u reproduktivnoj dobi, kao i to da je prema nalazu vještaka oštećenje zdravlja kod tužiteljice ostavilo umanjenje opšteživotne aktivnosti 15 odsto koje je trajno, zbog čega ovaj sud nalazi da tužiteljici po ovom osnovu kao adekvatna naknada pripada iznos od 8.000 KM, dok je zahtjev za ovaj vid štete preko dosuđenog iznosa odbio kao previsoko postavljen.“

„Cijeneći nalaz vještaka, a pri tome imajući u vidu i iskaz tužiteljice kako je doživljavala strah i njeno ovladavanje situacijom koja je izazvala strah, sud nalazi da iznos od 3.500 KM predstavlja pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete, dok je zahtjev za ovaj vid štete preko dosuđenog iznosa odbio kao previsoko postavljen.“

 

 

Facebook
Twitter
LinkedIn