Centar za mlade Kvart uradio je istraživanje o političkoj pismenosti mladih regije Prijedor. U istraživanju navodite kako su rezultati značajni pokazatelji razine političkog znanja, demokratski relevantnih stavova i ponašanja mladih te da je razina političke pismenosti značajna u demokratskom društvu i društvenim procesima. U kojim školama ste uradili istraživanje, ko su ispitanici i koja metodologija je korištena?
Lejla Gačanica, istraživačica političke pismenosti mladih: Istraživanje o političkoj pismenosti mladih se fokusiralo na regiju Prijedor i na mlade osobe koje su učenici_e završnih razreda srednjih škola. Istraživanje je provedena u ukupno četiri srednje škole u regiji Prijedor i to: JU Mašinska škola Prijedor, JU SC “Nikola Tesla” Kozarska Dubica, JU Srednjoškolski centar Prijedor i JU SŠC “Đuro Radmanović” Novi Grad. Učenici_e koji pohađaju škole iz uzorka po prebivalištu dolaze iz 54 mjesta, a učestvovalo je ukupno 366 ispitanika_ca.
Istraživanje o političkoj pismenosti učenika_ca završnih razreda srednjih škola u regiji Prijedor je definiralo tri oblasti kroz koje je ispitivan nivo političke pismenosti: Političko znanje, Političke vrijednosti i stavovi te Društveno djelovanje. Metodi primijenjeni u ovom istraživanju su pregled dostupne literature i anketiranje. Pregled dostupne literature se bavio analizom političke pismenosti kao fenomena uopšte te analizom istraživanja političke pismenosti kod mladih u zemljama bivše Jugoslavije. Nadalje, istraživanje je provedeno putem štampane ankete/upitnika sa ukupno 100 pitanja. Za obradu podataka je izrađen kodni dokument u kojem su uneseni i statistički obrađeni prikupljeni podaci iz anketa. Analiza je uključivala primarno kvantitativnu obradu podataka.
Šta je istraživanje imalo za cilj?
Prema ranijem istraživanju o mladima u Prijedoru uočeno je da postoji niz izazova koji utiču na aktivnu građansku participaciju mladih, uključujući tendenciju odlaska u strane zemlje, teško breme prošlosti s kojom ne znaju šta da rade, prisutnu homofobiju, pasivnost, političku situaciju koju smatraju nepromjenjivom. Ovi izazovi su bili polazište za promišljanje o izradi svojevrsnog instrumenta za praćenje stavova i položaja mladih u ovoj regiji. Kako dosada nije urađeno istraživanje o političkoj pismenosti mladih (za regiju Prijedora) i kako je upravo aktivnije društveno djelovanje mladih alat za promjenu ‘naslijeđenog’ nepovoljnog društvenog i političkog konteksta za mlade, Centar za mlade KVART se odlučio da politička pismenost bude u fokusu ovog istraživanja. Stoga je ovo istraživanje suzilo svoj fokus, u odnosu na istraživanje iz 2019.godine, i baziralo se upravo na oblasti koji čine političku pismenost i propitalo kakva su znanja i stavovi mladih o nizu elementa koji utiču na njihovu aktivnu građansku ulogu.
Uspješnost demokratije, između ostaloga, ovisi i o političkoj pismenosti njenih građana_ki, a posebno je važna politička pismenost mladih u društvu jer imaju potencijal razviti se u aktivne i progresivne građane_ke društva. Centralno pitanje koje je stoga postavljeno u ovom istraživanju jeste: odgajamo li kao društvo mlade da budu aktivni i sposobni učesnici_edemokratskih političkih procesa?
Zbog čega je važna politička pismenost građana, posebno mladih?
Politička pismenost nam omogućava da razumijemo, propitujemo i aktivno učestvujemo u procesima koji se odvijaju u našem društvu. U demokratskim društvima, koja se temelje na aktivnoj participaciji građana_ki, itekako je važno da ti građani_ke imaju znanja, vještine, stavove, vrijednosti koji su neophodni za uspješno učešće u društvenim procesima. Što veću političku pismenost posjeduju, građani_ke mogu bolje razumjeti utjecaj javnih politika na lične i zajedničke interese i u skladu s tim mogu i efikasnije promovirati te interese u političkim procesima.
U kojoj mjeri su mladi informisani i koliko su željni, odnosno spremni da budu aktivni učesnici političkih procesa?
Istraživanje je pokazalo da je su znanja mladih o političkim terminima, državnom uređenju, izborima prilično ograničena. Ujedno, nivo tolerancije različitih društvenih grupa ili stavova varira i dok se pokazuje otvorenost ka npr. različitim etničkim grupama, dotle je nivo homofobije izrazito visok. Također, unatoč podržavanju svih oblika društvenog djelovanja (aktivizma) i jasnim stavovima o njihovoj potrebi u okolini u kojoj žive – sami nisu uključeni u iste. Ovi, na prvi pogled kontradiktorni rezultati ukazuju da nedostaje kvalitetno građansko obrazovanje mladih, a njihovo prepoznavanje demokratkih vrijednosti je gotovo intuitivno – zasnovano na prepoznavanju loših političkih procesa i artikulisanju potrebe za promjenom utemeljenoj na drugačijem pristupu od postojećeg. U isto vrijeme, ishodište jesu njihove potrebe, lične i individualne i stoga dobijamo rezultate o stavovima koji ne uzimaju u obzir druge i drugačije već vlastita mjerila ‘ispravnog’ i ‘prihvatljivog’.
Zabrinjavajući su rezultati poznavanja političkih pojmova: više od polovice učenika_ca nije dalo tačan odgovor na pitanja o tome šta je demokratija, demokratski poredak, građanska prava, sloboda izražavanja i informisanja. Učenici_e su pokazali dosta neujednačeno poznavanje pojmova koji se tiču državnog uređenja: dok ih je većina znala ispravno odrediti teorijski pojam državnog uređenja, državne simbole BiH i narode u BiH, dotle ih je izrazio mali procenat znao odgovor o vrsti državljanstva koje imaju u BiH (svega 12%), koliko vlada ima u BiH (13%), te koji su izvršni organi vlasti u BiH (16%). U slučaju imenovanja aktuelnog predsjednika Vijeća ministara mali procenat je dao tačan odgovor (27%).
Iako su mediji jedan od njihovih najčešćih izvora informisanja, čak 81% mladih im ne vjeruje. Propitujući ulogu škole u obezbjeđivanju znanja, 37% mladih smatra da kvaliteta znanja koju dobijaju u školi nije zadovoljavajuća. Povjerenja u institucije je vrlo nisko i iznosi svega 8%. Izrazito nepovjerenje u političke stranke je iskazano kroz 72% odgovora mladih. Nadalje, visokih 67% mladih smatra da se u političke stranke većinom se učlanjuju ljudi koji žele stvoriti veze kako bi došli do dobrog posla, što je direktno povezano sa nepovjerenjem u političke stranke i sumnjama u njihov rad i ciljeve.
Prema prikupljenim podacima, društvena i politička participacija mladih je niska. Najviše ih je učestvovalo u humanitarnim akcijama (87%), zatim na mirnim okupljanjima (44%), i peticijama (35%). Četvrtina mladih je dosada pokrenula ili vodila neku aktivnost koja je imala određeni cilj (poput uvođenje promjena, humanitarnih akcija, peticija). Volontiralo je nešto više od četvrtine mladih. Izrazito nizak procenat mladih je glasao, tek 11%. Većina mladih nikada nije učestvovala u radu neke nevladine organizacije (84%), nije bojkotovala proizvode (89%) te nije učestvovala u radu savjeta mladih ili nekog drugog tijela koje predstavlja djecu i mlade (85%).
Nalazi ovog istraživanja ukazuju da je politička pismenost mladih refleksija opšte društvene distorzije demokratskih vrijednosti i institucija, u kojima mladi uspijevaju u nekim oblastima prepoznati vrijednosti koje žele u demokratskom društvu no ne poznaju načine da ih ostvare ili zagovaraju, te ne vide sebe kao pokretače ili nosioce promjena.
Imamo li iznenađujućih ili zabrinjavajućih pojava proisteklih iz istraživanja, posebno na temama nacionalizma, odnosa prema pripadnicima manjinskih zajednica, LGBTI zajednice, migrantima…?
Mladi u prosjeku ne pokazuju jake tendencije nacionalne isključivosti i većinom vide prednosti života u multikulturalnom društvu. Međutim, primjećena je zabrinjavajuća tendencija netolerancije prema određenim manjinskim grupama, poput LGBTIQ osoba i migranata. Čak 63% mladih smatra homoseksualnost poremećajem ili bolešću, te u istom procentu mladi smatraju da u javnosti LGBTIQ osobe ne bi trebale ispoljavati svoju seksualnu orijentaciju već da ovaj aspekt identiteta LGBTIQ osobe trebaju izražavati samo u privatnoj sferi. Gotovo polovica mladih se uopšte ne bi družila sa LGBTIQ osobama, niti bi pristalo raditi za poslodavca koji je gej, lezbejka ili trans osoba. U pogledu diskriminatornih stavova, polovica mladih podupire zabranu rada LGBTIQ osobama u školama, u medijima i javnu promociju jer time loše utiču na mlade. Ukoliko se uporede stavovi mladih o različitim društveno marginaliziranim grupama, vidljivo je da je netolerancija najveća kada su u pitanju LGBTIQ osobe. Na primjer, 85% mladih ne bi smetalo da im je Rom_kinja profesor_ica ili nadređeni_a, 61% mladih ne bi smetalo da su im žene nadređene; no tek 41% mladih bi potencijalno radilo za gej, lezbejku ili trans osobu.
Rodna ravnopravnost je, primjera radi, prihvaćena na nivou podjela kućanskih i porodičnih obaveza, no i dalje su zadržane rodne uloge u profesionalnom smislu. Odnosno, iako se na deklarativnoj razini slažu s načelima demokratskih odnosa i zaštite različitosti, na praktičnoj i konkretnoj razini mladi odbijaju njihovu primjenu. Mladi, naime, smatraju da žene bolje obavljaju određene poslove (učiteljice, nastavnice, njegovateljice – što su tipični stereotipni prikazi „ženskih“ zanimanja) odnosno da su muškarci bolji na određenim poslovima jer su – objektivni, za razliku od žena koje su emotivne. Ipak u dvije oblasti – majčinstva i politike – mladi pokazuju odmak od stereotipa i rodnih uloga, suprotstavljajući se izjavama o identitetu majke (više od polovice ih smatra da majka ne prestaje biti ujedno i žena) i nesposobnosti žena za političku arenu (čak 71% se ne slaže da žene nisu dovoljno snažne za politiku). Ovi dvojaki nalazi bi se mogli tumačiti i kroz izmjenu reprezentacije žene u društvu, posebno u političkoj sferi. No tada ostaje stvarna zabrinutost oko rodne segregacije poslova koje upravo mlade mogu ograničiti u njihovim mogućnostima.
Kakav je odnos mladih prema proteklom ratu, kulturi sjećanja, ratnim zločincima, memorijalizaciji i koliko su informirani o događajima iz tog perioda?
Demokratski deficit u vrijednosnom smislu izražen je u stepenu prihvatanja drugačijih i manjina, kao i u odnosu prema ratnim zločinima i politikama sjećanja.
Stavovi mladih su podijeljeni o tome da li se o ratu iz devedesetih previše govori, dok u isto vrijeme 65% mladih nije sigurno u to šta se desilo u tom ratu niti dobijaju dovoljno informacija o tome u školi. Ipak, mladi zauzimaju pozitivan stav o uvrštavanju ove teme u školski program, kako kroz jedinstven sadržaj, tako i kroz posjete mjestima stradanja. Rezultati pokazuju da mladi zastupaju progresivnu politiku u pogledu kažnjavanja negiranja ratnih zločina i njihovo glorificiranje – odnosno da bi javna mjesta koja nose nazive po ratnim zločincima trebala biti preimenovana. U isto vrijeme, više od polovine mladih smatra da je sud u Hagu (Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije) nepravedan i politički sud. Dakle, iako smatraju da nemaju dovoljno informacija i teško mogu razlučiti šta se tačno desilo, o određenim segmentima vezanim za ovaj period prošlosti mladi imaju jasne stavove.
Koliko su mladi spremni prihvatiti pripadnike nacionalnih ili religijskih manjina?
Mladi su visokom procentu pokazali tolerantnost u segmentu koji se tiče etničke pripadnosti. Njih 88% je navelo da ima prijatelje_ice druge etničke pripadnosti i da im nije važna etnička pripadnost osoba koje upoznaju i koji ih okružuju. Također, visokih 85% ne bi smetalo da im je profesor_ica ili poslodavac_kinja Rom_kinja. Međutim, gotovo polovica mladih ne bi bilo u romantičnoj vezi sa osobama druge vjerske ili etničke pripadnosti.
Kakav je stav mladih prema migrantima i izbjeglicama koji proteklih godina koriste BiH kao rutu prema EU?
Dok je etnička tolerancija pokazala visok stepen pozitivnih stavova, dotle su stavovi prema nacionalnim manjinama i ljudima u pokretu u BiH manje pozitivni. Iako kod mladih preovladava stav da je neophodno da ljudi različitih nacionalnog porijekla imaju pravo na vlastiti identitet i običaje, koje im je naša država obavezna omogućiti te da je za samu državu dobro da u njoj žive osobe različitih rasa, religija ili kultura dotle su stavovi prema migrantima nešto drugačiji i manje tolerantni. Mladi smatraju da se migrantima treba ograničiti kretanje među domaćim stanovništvom (59%) zbog opšte sigurnosti, a da država treba zatvoriti granice i migrante vratiti u njihove zemlje porijekla (50%). Sa druge strane, mladi smatraju da je obaveza države osigurati zaštitu i sigurnost migrantima koji borave na njenom teritoriju (50%), ne podržavajući stav da se migranti trebaju školovati zasebno od lokalnog stanovništva (45%). Mlade osobe ženskog spola su pokazale viši stepen otvorenosti za različitosti, tumačeći da je za državu dobro u njoj žive osobe različitih rasa, religija ili kultura
