Danas sa našom gošćom, Vanjom Vukojević, diplomiranim psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom pričamo o grupama podrške i njihovom značaju u kriznim vremenima.
Kako biste nam u najkraćim crtama objasnili šta su grupe podrške?
Grupe podrške možemo posmatrati kao neformalni resurs koji pokušava da obezbjedi, da tako kažemo, ljekovite komponente za različite probleme i izazove. Neformalna podrška, van naše porodice, prijatelja ili profesionalaca, često pruža veće razumijevanje, ima više sličnosti, jer članovi grupe imaju slična životna iskustva. I upravo tu je prilika je prilika da pripadnici grupe iskuse empatiju, altruizam i dobiju jači osjećaj identiteta, odnosno da se osjećaju prihvaćeno.
Učenje novih načina rješavanja problema, suočavanja sa promjenama i održavanje novog ponašanja su važni aspekti iskustva grupe za podršku.
Međutim najvažnija karakteristika grupa podrške jeste upravo, kako im ime kaže, podrška koju njeni članovi pružaju jedni drugima. To je ono što pomaže ličnom rastu i razvoju svakog pojedinačnog člana grupe. Dijeljenje životnih priča i način nošenja sa problemima među članovima grupe je snažno iskustvo koje često izaziva trajne promjene.
Kako su strukturisane grupe podrške?
Grupe podrške su zamišljene kao sigurno i zaštićeno mjesto gdje pojedinci mogu pronaći utjehu i razumijevanje dijeleći ono što prolaze sa osobama u sličnoj životnoj situaciji. Obično su vođene od strane facilitatora ili u saradnji sa nekim organizacijama (anonimni alkoholičari, ovisnici o kocki, raznim opijatima…). Sastaju se jednom sedmično ili jednom mjesečno i otvorenog tipa su. Šta to znači? Otvoreni tip grupe dozvoljava svojim članovima da ostanu anonimni, odnosno da učestvuju samo kada oni osjećaju ugodnost u grupi. Za neke ljude samo prisustvovanje sastancima i slušanje iskustava drugih ljudi može biti ljekovito.
Ovo što ste do sada rekli veoma liči na grupnu psihoterapiju. Možete li nam reći u čemu je razlika između grupne psihoterapije i grupa za podršku?
Grupe za podršku su uglavnom manje strukturisane od psihoterapijskih grupa, kako sam sam prethodno rekla. Međutim, sve grupe postavljaju svoje norme, pravila i raspored. Neke grupe daju određeno vrijeme svakom članu kako bi ispred grupe pričao o svojim problemima i napretku. To je slučaj kod grupa anonimnih alkoholičara. Druge grupe povremeno dovode predavače kako bi pružili informacije o nekim poremećajima ili o specifičnim vještinama suočavanja sa problemima. Ono što je važno napomenuti jeste da snaga grupe za podršku leži u njenim članovima i njihovoj spremnosti da u kontekstu grupe podijele svoja iskustva, izazove i rješenja.
S druge strane, psihoterapijske grupe imaju jasno definisana pravila, imaju svog voditelja, terapeuta, sastaju se u tačno dogovoreno vrijeme i ograničen je broj članova. Od svih članova se očekuje prisustvo na svakom sastanku.
Koje vrste grupa za podršku postoje?
Bilo bi jako teško nabrojati sve vrste grupa za podršku. I dok mi ovo pričamo nastaju neke nove grupe. Potreba ljudi za podrškom i razumijevanjem je sve veća u ovom našem otuđenom svijetu, i zato nije za čuditi se što online grupe za podršku doživljavaju sve veću popularnost. Ali da se vratimo na pitanje, dakle, postoje grupe anonimnih alkoholičara, grupe za podršku licima sa problemima u ishrani, grupe za podršku iz spektra psihijatrijskih poremećaja, grupe za podršku licima koja su izgubila dijete ili bliskog člana porodice, grupe za podršku žrtvama silovanja, grupe za podršku roditeljima djece sa različitim problemima…
Vidimo zaista širok dijapazon grupa za podršku, ali spomenuli ste online grupe za podršku. To je nešto što je bilo veoma popularno tokom pandemije korona virusom.
Pored tradicionalnih grupa za podršku licem u lice, tehnologija je uticala na funkcionisanje i dostupnost grupa za podršku putem interneta. To je bilo od velikog značaja za vrijeme trajanja pandemije. U našim prethodnim emisijama smo pričali o čovjeku kao društvenom biću, o važnosti održavanja socijalnih kontakata i načinu funkcionisanja ljudi u vrijeme pandemiju uopšte. Sada dodajemo i važnost online grupa za podršku kojima su se ljudi priključivali putem interneta.
Sada se ističe važnost online grupa za podršku, a do sada smo uvijek bili upozoravani na predatore koji vrebaju vrebaju na internetu. Kako na to da gledamo?
Kako se pandemija širila po cijelom svijetu i ljudi bili u socijalnoj izolaciji, društveni mediji su bili potrebniji nego ikada prije. Oni su nam bili prozor u svijet. Postali su glavno sredstvo interakcije sa porodicom, prijateljima i svijetom uopšte. I zaista, mi ne možemo da poreknemo ili umanjimo postojanje predatora ili sajebr nasilja, ali to je za vrijeme trajanja pandemije bio jedini način da se družimo i korisno potrošimo naše vrijeme. I ono što je bitno reći, jeste da se za vrijeme trajanja pandemije na Facebooku formiran veliki broj grupa za podršku iz skoro svih oblasti života. Te vrlo specifične grupe pružale su podršku osobama koje u svojoj okolini nisu imali ljude sa sličnim ili istim problemima. To im je pomoglo da kroz komunikaciju prevladaju strah i lakše se izbore sa svakodnevicom.
Šta se dešavalo sa ljudima koji su već bili uključeni u neke tretmane ili grupe podrške? Kako je na njih uticala pandemija?
Korona virus je uticala na sve nas pa tako i na ljude koji su već bili u nekom tretmanu. Za one koji se liječe ili koji se oporavljaju ovo je predstavljalo veliki izazov. Sama promjena u njihovom sistemu podrške ili rutini mogli su da izazovu anksioznost, napetost, nesigurnost ili strah. Njima je najbitnije bilo da znaju da nisu sami u tome i da postoji podrška za njih. Velika većina je upravo podršku pronašla putem interneta udružujući se u razne grupe podrške, u zavisnosti od problema sa kojima su se borili.
Ima li neko istraživanje koje nam govori o tome u koje su se grupe ljudi najčešće uključivali tokom pandemije?
Kao što sam već rekla veliki broj grupa je formiran na Facebook-u, pa prema nekim podacima koje je objavio Facebook u SAD-u se grupa podrške COVID-19 pridružilo 4,5 miliona ljudi, preko tri miliona ljudi u Italiji, a više od dva miliona ljudi u Velikoj Britaniji. Što se Facebooka tiče mnoge grupe bile usmjerene na informacije i podršku u zajednici, poput onih formiranih da pomognu komšijama, podrže lokalne kompanije ili da doniraju dobrotvornim organizacijama. Međutim, grupe na Facebooku se mogu napraviti kao privatni forumi na kojima se dijele dezinformacije, bez provjere činjenica. I to je zaista bio veliki problem tokom pandemije. Dezinformacije koje se internetom šire brzinom svjetlosti. S druge strane, imali smo grupe podrške za majke tek rođenih beba, samohranih roditelja, djece s posebnim potrebama, škole na daljinu, ljudi koji su ostali bez posla tokom pandemije…dakle neke grupe koje su formirane bas za tu, specifičnu situaciju sa korona virusom. Ostale grupe koje su bile formirane, a nisu direktno usmjerene na korona virus odradile su veliki posao, pružile su podršku, razumijevanje i na neki način spas, ljudima kojima je to bilo potrebno.
Iz svega što ste rekli,uočava se veliki značaj grupa podrške. Dešavaju li se u grupama još neki procesi koje do sada niste spomenuli?
Grupna iskustva mogu biti veoma snažna u promjeni ponašanja i održavanju te promjene. Grupa za podršku postaje dio svakodnevnog života pojedinca i promoviše zdravo funkcionisanje pružajući podsjetnike o promjenama i podršci kada se uoče stari obrasci ponašanja. Sve ovo doprinosi pozitivnoj prognozi za većinu onih koji učestvuju u grupnom iskustvu. Dalje, u grupi se odvija proces socijalizacije, budući da dozvoljava pojedincu da ponovo nađe i odredi sebe u društvenom kontekstu. U grupi osobe postaju sve prisnije i otvorenije. Jedni druge upoznaju, jedni druge uče, otkrivaju, utiču na prevladavanje iskustava iz prošlosti koji sprečavaju promjene. Doživljaj uzajamnog prihvatanja i razumijevanja omogućava da simptom uđe u jezik, ali i da se stiče kapacitet sposobnosti za učestovanje i dijeljenje prostora. Na taj način svaki pojedinac ima mogućnost da izađe iz izolacije u socijalnu sredinu u kojoj se može, kao i u grupi, osjećati sigurno i udobno.
Koliko se kod nas koriste grupe podrške?
Meni je zaista teško govoriti o tome,jer nemam tačne podatke, ali vjerujem da je i kod nas grupa postala resurs koji se sve više koristi. One su od izrazite važnosti u situacijama kada postoji neki problem ili kada prolazimo kroz krize. Kod nas još uvijek nisu toliko popularne, ali ovo online vrijeme će nam sigurno donijeti taj trend koji bi mogao biti od velike koristi. Mi smo često na filmovima gledali grupe npr liječenih alkoholičara, ili ovisnika o opijatima ni to je jedan od primjera koji je nama sa ovih prostora bio stran. Međutim, u ovo krizno vrijeme, intenzivirala se potreba, ali nam je i omogućeno da to radimo online. Tako je bilo i sa nama u savjetovalištu „Psiholuminis“ gdje smo po prvi put bili u prilici da radimo online grupnu podršku. Iskustva su bila pozitivna sa obe strane. I voditelji i korisnici su bili zadovoljni. I ja sam svojoj klijentici koja pati od anksiozno depresivnog poremećaja predložila da se priključi grupi.
Možete li sa nama da podijelite njeno iskustvo?
Naravno, rado ću to uraditi, jer moramo da raditi na širenju ove priče i da približimo našim slušateljima da ništa što se tiče psihologije i psihoterapije nije strašno! Naprotiv, od velike je pomoći. No, da se vratimo mojoj klijentici. Dakle, ja sam njoj predložila uključivanje u online grupnu podršku i objasnila joj o čemu se radi. Ona je prihvatila, međutim, prilikom mog objašnjavanja šta predstavlja online grupna podrška, propustila je informaciju da je to interaktivna grupa. Mislila je da će tu samo da sluša predavača. Kada je shvatila o čemu se radi uspaničila se i mislila je odustati, ali ipak se nekako odlučila da još malo ostane i posluša šta se u grupi dešava. I upravo je to bio trenutak kada je shvatila moć grupe! Vidjela je kako se ljudi otvaraju i povezuju na slične teme i iskustva te se i ona oslobodila i počela da priča svoju priču.
Šta se tu u stvari desilo?
Poenta je da se ona osjetila prihvaćeno! Osjetila je da nije drugačija! Shvatila je da postoje ljudi sa sličnim problemima, koji prolaze slične stvari kao ona, a možda imaju i rješenje.
I ovim primjerom želim da pozovem naše slušaoce da se pridruže online grupama podrške koje naše savjetovalište „Psiholuminis“ organizuje, održavaju se petkom. Neka pokušaju, ništane mogu izgubiti, a benefiti su zaista veliki.
Imate li neku poruku za kraj?
Voljela bih da slušaoci shvate da je poenta grupa podrške destigmatizacija jer tu su svi slični, nema osude i nema ismijavanja. Druga bitna stvar jačanje kapaciteta onoga koji prihvata tuđe rješenje ali i onoga koji daje rješenje jer se njegovo uvažava, a samim tim to mu jača samopouzdanje. Još jedna bitna stvar je da se u grupama ljudi druže i povezuju. I na kraju sami biraju teme, koje se često udaljavaju od problema što je takođe jedan od znakova prevazilaženja.
Još jednom pozivam naše slušaoce da nam se pridruže u petak i iskuse moć grupe.
