Društvene mreže su postale jedno od ključnih sredstava socijalizacije. Facebook, Twitter, Instagram su jedne od najpoznatijih društvenih mreža putem kojih možemo da prikupimo informacije. Nekada su korisnici i korisnice medija bili pasivni potrošači, dok danas sami možemo da biramo kojim informacijama ćemo biti izloženi. Stvaramo uzajamni odnos s medijima, te sami postajemo kanal preko kojeg dolaze informacije.
Foto: Nejra Džaferagić/Privatna arhiva
Putem društvenih mreža smo bombardovani raznim vrstama reklama. One su stekle toliku važnost da na neki način kreiraju i našu maštu. Instagram kao društvena mreža je najbolji primjer. Putem Instagrama možete da prikažete sebe i svoj život, tačno onako kako to zamišljate u svojoj glavi. Postavljate fotografije koje se vama najviše dopadaju, iz ugla u kojem najbolje izgledate. Prate se lajkovi, komentari, storiji. Postajete medij kojim reklamirate način života, određeni proizvod, državu koju ste posjetili. Postavljate fotografije isceniranog života.
Problem s ovakvim načinom korištenja društvenih mreža jeste u tome da ljudi stvaraju pogrešnu percepciju sebe i svijeta u kojem žive. Zar ćemo svi da da postanemo roboti koji će iscenirati svoj život kako bi bio odgovarajući za odobravanje drugih robota koji rade istu stvar. Zar čovječanstvo postaje robotanstvo?
Koliko u svijetu postoji ljudi koji tonu u mrak svoje sobe, obasjanu samo jednim svjetlom. Svjetlom s ekrana. Moramo postati svjesni da su mnogi ljudi na Instagramu predstavljeni kao da imaju život iz bajke, prožet putovanjima, automobilima, zdravom hranom, te teretanom i mišićima. Prava istina je da su depresivni, nesretni, usamljeni, u svojoj sobi zadubljeni u ekran. Istraživanje rađeno u Velikoj Britaniji na uzorku od 1.500 mladih, pokazalo je da je Instagram najštetnija društvena mreža za mentalno zdravlje mladih.
Mladi žive za taj lajk. Za komentar. To im daje svrhu. Svaki lajk je novi osmijeh. Osmijeh koji traje dvije sekunde. I šta dalje? Šta s ostalim sekundama, minutama i danima u kojima nemaju objave koje ih mogu usrećiti na trenutak.
Mladi roboti nisu ni svjesni koliko žive u zabludi, koliko imaju pogrešnu percepciju sebe i svoga života. Njihov realni život trpi, od zdravlja do obrazovanja. Društveni život im je idealan samo na Instagramu, a u stvarnosti veliki broj ljudi nema osobe s kojima bi mogli proštetati, popiti kafu, razgovarati. Odnosi koje imaju su uglavnom zasnovani na komentarima, sa sadržajima punim ljubavi i sreće.
Na društvenim mrežama imamo hiljade prijatelja i prijateljica, a u stvarnosti dvoje. Koliko bi osoba zaista popilo kafu s tim ljudima koje imaju u prijateljima? Koliko njih bi odgovorilo na poruku u kojoj osoba moli za pomoć. O tome bi se dalo diskutovati. Zar zaista ne vide kako je to sve balon od sapunice. Kada bi ugasili šarenilo svojih društvenih mreža ostali bi u mraku svoje sobe.
Ima li tu nečeg pozitivnog?
Važno je znati da društvene mreže imaju i pozitivnu stranu. Mogu nas odvesti na razna mjesta, države, gradove kojima fizički nismo u mogućnosti pristupiti. Mogu nam čak otkriti nove svjetove za koje nismo ni znali da postoje. Društvene mreže su koristan alat za promociju uspješnih mladih ljudi i njihovih projekata. Mjesto na kojem mogu svoje talente da prikažu na pravi način i gdje će ih javnost prepoznati.
Ako mladi žele da koriste društvene mreže neka to čine na zdraviji način. Potrebno je razlikovati stvarnost i virtualnost. Pravi život nije na Instagramu. Pravi život je vani, u prirodi i među ljudima.
Naučimo da lajk nije statusni simbol i oznaka za vrednovanje sebe!
Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Konjic tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Nejra Džaferagić
