Odaju utisak da su skromni. Sva trojica su sa sela. Sva trojica postižu vrhunske rezultate u oblastima koje su odabrali za svoje životne pozive. Sva trojica se ustručavaju stati pred kamere. Ma, slobodno griješite, ponovićemo razgovor. Greške isjeći u montaži, ne brinite. Ne pitah da li se poznaju od ranije ili su se upoznali na prijemu koji je gradonačelnik Prijedora ovih dana upriličio za njih trojicu.
Ratko Darda ima 24 godine. Iz sela je Ništavci kod Prijedora. Sjećam ga se još iz njegovih gimnazijskih dana: četiri Međunarodne matematičke olimpijade i jedna Balkanska matematička olimpijada. Učenik je sa najviše nastupa na olimpijadama u istoriji BiH. Na onima u Holandiji i Argentini po bronza. Doktorand je i asistent na jednoj od najprestižnijih i najeminentnijih škola matematike u Evropi (Institut de mathématiques de Jussieu – Paris Rive Gauche), a i njihov stipendista budući da je imao dobre rezultate na dvama masterima na ovom institutu. Dodiplomski studij teorijske matematike završio je desetkom u Kopru.
„Fakultet u Kopru jeste kvalitetan, ali je mlad i nije dovoljno poznat, pa jedan od načina da se privuku studenti i da fakultet onda postane poznat jeste da se daju stipendije. Oni su se na to odlučili, tako rade već par godina i sad se za taj univerzitet mnogo više zna. Prilikom selekcije stipendista biraju ljude koji su išli na takmičenja i imali dobar prosjek u srednjoj školi“, pojašnjava Darda zašto sve više Prijedorčana studira u Kopru.
Vjeruje u tvrdnju da je država razvijena onoliko koliko joj je razvijena matematika. Odbacuje elitizam matematičara u odnosu na nematematičare. Nerazumijevanje objašnjava širinom same matematičke discipline gdje često jedan matematičar ne razumije drugog ako su oblasti kojima se bave dovoljno daleko, tako da nije čudno da običan svijet ne razumije istraživačku matematiku.
„Ono što je po meni najbolje što mi se u Parizu nudi jeste kvalitet studija, kontakt sa mnogo naučnika, privilegija da radim sa svjetskim imenima, mogućnost da o trošku fakulteta putujem na stručne konferencije, sklapanje poznanstava sa kolegama na tim putovanjima, pohađanje seminara sa gostujućim predavačima gdje dosta možeš saznati i naučiti. Sve to odlično funkcioniše“, navodi Darda.
Jednom se bivši gradonačelnik Prijedora pohvalio kako mu je u posjeti u zgradi gradske uprave bila visoka delegacija iz inostranstva i da je jedan od njenih članova stao pred sliku na jednom zidu i sav zadivljen rekao: „Ooo, imate Kragulja!?“ Tako će jednog dana, vjerujem, neko ko barata naučnim indeksima kao što je ovome bliska likovna umjetnost, nekome od prijedorskih čelnika isto reći i za Dardu.
Za Nemanju Torbicu (19) čula sam još dok je bio đak Osnovne škole „Branko Radičević“ u Petrovu kod Prijedora. Tadašnja direktorica škole zvala je medije kad je Nemanja osvojio drugo mjesto na republičkom takmičenju iz matematike, a poslije će biti proglašen i za učenika generacije, što će poslije biti i u gimnaziji. Zapamtila sam da je ona tom prilikom rekla da djeca iz seoskih škola nisu u istoj poziciji kao djeca iz gradskih. Kao gimnazijalac, Nemanja je na republičkim takmičenjima iz fizike osvajao prvo mjesto u prvom, trećem i četvrtom razredu, a drugo mjesto u drugom razredu. U četvrtom razredu postigao je najbolji lični rezultat – ujedno i najveći uspjeh BiH u ovoj godini – osvojivši bronzu na Evropskoj olimpijadi iz fizike u Moskvi.
„Planiram studirati informatiku u Kopru. Učenike tamo privlači stipendija koju daje fakultet prirodnih nauka, jeftin smještaj, mali grad u kojem se je lako snaći i koji je na moru. Poslije osnovnih studija vjerovatno ću na master negdje dalje od Slovenije“, navodi Nemanja.
Ne slaže se da djeca iz seoskih škola ne mogu doći do izražaja od gradske jer, statistički, genijalaca ima više sa sela nego iz grada. Još je nešto ovdje rekao, ali je zatražio da to izbacimo. Ne nosi nikakav teret uspjeha niti očekivanja od tog uspjeha u budućnosti.
„Meni je sve to – škola, takmičenja, fizika – sporedna stvar, to samo tako prođe“, kaže.
Stefan Usorac je iz Gomjenice kod Prijedora. Prošlog mjeseca je diplomirao na Rudarskom fakultetu u Prijedoru, za nepune četiri godine, i najbolji je student ovog fakulteta od njegovog osnivanja 1997. godine. Želi se zaposliti, upisati master, a potom i doktorske studije i planira se baviti naučno-istraživačkim radom.
„Generalno, tehničke nauke kod nas su malo zastupljene. Ili što se studenti plaše matematike i fizike ili što ih dosta odlazi u inostranstvo ili što Prijedor nije Banjaluka. Za svoj fakultet mogu da kažem sve najbolje. Onaj ko se potrudi i ko uči, može steći veoma dobro znanje. Predavači su i profesori sa beogradskog RGF-a i iz Slovenije tako da je i diploma prohodna odnosno vjerujem da bih mogao nastaviti studirati bilo gdje u inostranstvu“, objašnjava Stefan kako to da iz godine u godinu nema zainteresovanih za Rudarski fakultet u Prijedoru.
Isključim diktafon. Zaboravih te pitati da uporediš svoje uslove za studiranje sa uslovima koje tvoji drugari imaju u inostranstvu. Bolje ne, kaže. A prije nego što sam bila uključila diktafon, rekla sam im da bih voljela da porazgovaramo, ali ne o prijemu kod gradonačelnika. Nego? upita jedan od njih. Kao da ne zna da oni mogu biti vijest i bez administracije. Kažem o prijemu smo već gore snimili izjave i uredno ste se zahvalili i podsjetili na pomoć koju ste i do sada, kao i danas, dobijali od grada. O tome će se svakako pisati, ali htjela sam da malo uporedimo tamo i ovdje.
Najprije, da li vam se stvara pritisak očekivanjima da se vratite u Prijedor po završtku studija? I da li imate osjećaj da će vas neko osuditi ako odgovorite ne? Evo, ja imam troje djece i neću očekivati da se vrate ako se jednog dana odluče školovati vani. I normalno je da ostanete gdje su vam za akademski razvoj bolji uslovi i nije normalno da vam se zbog toga spočitava nezahvalnost i nedostatak (lokal)patriotizma. I normalno je da se veliki ne mogu porediti s malima, i da vam mala zemlja ne može ponuditi ni blizu koliko (obrazovne) velesile, bez obzira na to koliko egzotični, simpatični i poetični (ali i patetični) bili naslovi tipa vratio se iz Amerike u svoju Bosnu. Da li ste u stanju da o ovome govorite potpuno iskreno za javnost ili biste radije da ovu temu izbjegnemo? Izabraše ovo drugo.
