Predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske Božo Marić tvrdi da je mobinga više u javnom nego u privatnom sektoru, a da se prostor za mobing u organima javne uprave povećava što se više bliži rok lokalnim zajednicama da broj zaposlenih usklade sa novim Zakonom o lokalnoj samoupravi RS.
“Obično ljudi kažu da je mobing izraženiji u realnom sektoru, što nije tačno. U realnom sektoru, nijedan poslodavac neće otpustiti dobrog radnika. U organima uprave, vama neko tiho na uvo kaže: ovo moraš završiti, a oboje znate da to nije u skladu sa zakonom. Taj vam kaže da nađete načina kako ćete to uraditi, a vi uzalud tražite da vam to naloži zvanično, napismeno. Onda imate lokalne zajednice sa političkim kabadahijama koji su gospodari života i smrti. Taj vam kaže: slušaj, ti ćeš to uraditi, inače te nema, sutra si tehnološki višak. O tome se ćuti. Ja o tome više neću da ćutim”, navodi Marić.
Božo Marić
Novi Zakon o lokalnoj samoupravi RS donesen je 2016. godine i propisao je tri zaposlena u jedinici lokalne samouprave na hiljadu stanovnika. Rok za usklađivanje broja zaposlenih u opštinskim i gradskim administracijama sa brojem stanovnika je 30. juna 2019. godine i, prema Marićevim riječima, što se više taj datum bliži, sve su učestaliji pritisci na zaposlene, a samim tim i slučajevi mobinga, budući da bi oko hiljadu radnika moglo ostati bez posla.
“Samo u Banjaluci je 250 ljudi viška. Prijedor, na primjer, ima manjak radnika po novom zakonu, ali Prijedor neće dozvoliti da se zakon mijenja jer sada bi mnogi da ga mijenjaju i prije nego je u cjelosti primijenjen. Ako ne uvedemo racionalizaciju, ako ne zaustavimo zapošljavanje u javnom sektoru, ovo će pući kao balon. Privreda je posrnula, a samo se pumpa u javni sektor koji više ne može izdržati, nego se zadužujemo, prodajemo”, kaže Marić.
On smatra da zbog viška radnika ne samo u javnoj upravi nego i u zdravstvu, prosvjeti, elektro sektoru, mora se staviti moratorujum na nova zapošljavanja i napraviti ozbiljan program socijalnog zbrinjavanja.
U 2007. u RS je bilo 17.000 radnika u prosvjeti i tada se govorilo da ih je 5.000 viška, a bilo je upisano 15.000 prvačića. U tekuću školsku godinu, upisano je manje od 9.000 prvačiča, a imamo 23.000 radnika u prosvjeti. Jedini u regionu imamo 33 odsto nemedicinskog kadra u zdravstvenim ustanovama. Direktor jedne bolnice rekao je da bi mogao unutar ustanove otvoriti pravni fakultet i ekonomski institut koliko pravnika i ekonomista je zatekao”, kazao je Marić.
Pokazuje na restoran hotela “Monument”.
“Ja sam ovdje neki dan bio, samo jedan konobar. Nema ljudi. Nema radnika. Puni su nam redovi pred ambasadama i konzulatima. Poslodavci će jednostavno morati dati veće plate radnicima, tržište će ih natjerati, inače ih neće imati. Vjerujem da ćemo za tri godine imati veće plate u privredi nego na javnim budžetima”, gorljivo će.
Pitam kako će poslodavac dati veću platu radniku da bi ga zadržao, eto tom konobaru, ako iz istog razloga iz kojeg nema radnika nema ni gostiju koji će u ovom restoranu praviti promet i prihod. Voljela bih da je odgovorio.
“Nama kažu što se nismo bunili kad se zapošljavalo. Nikog sindikat nije zaposlio. Isto i za mobing. Kažu zašto ne reaguje sindikat. Kako da reaguje ako nema prijave? Mora se i o tome otvoriti priča. Mobing je svakodnevna pojava, i seksualni, takođe. Mi volimo reći: pojedinačno moliš, organizovano pregovaraš. Ovo je suština i suština se mora naučiti. Kad nastupaš prema poslodavcu kao pojedinac, ti ulaziš među četiri zida, oči u oči i možeš imati problem, a kad ideš organizovano, onda u tvoje ime pregovara sindikat”, ističe Marić.
On priznaje da se bez uključivanja mladih ljudi u sindikat ne može očekivati rezultat, da razumije mlade koji sindikat povezuju sa nečim retrogradnim, ali ih i poziva da uvide da postoji i drugačiji način rada sindikata, da je došlo do smjene generacija i da je na sceni poslijeratno pokoljenje koje pokušava napraviti iskorak.
“I među mladim sindikalnim liderima postoji nedostatak neformalnog obrazovanja, posebno o radno-pravnoj oblasti. To su ljudi koji imaju formalno obrazovanje, uglavnom visoke stručne spreme, ali nisu sindikalno edukovani i to je taj jaz koji pokušavamo premostiti. Ako napraviš samo jedan proceduralni propust, možeš napraviti sebi životni problem. Kad nastupi problem, moraš znati put kako se problem prijavljuje, a kako rješava, a ne da dođeš na sud i padneš zbog proceduralne stvari”, naglašava Marić.
Na pitanje kako vratiti nekadašnju ulogu sindikata kada je pristupanje sindikatu bilo gotovo automatsko prilikom zapošljavanja, a danas je dobrovoljno, i postojao je jedan, a danas ih je gotovo koliko i političkih partija, odgovara da to nije baš tako. Kaže da sindikalni pluralizam jeste demokratska tekovina, ali da nekadašnji i današnji ambijent nisu za poređenje.
Sindikat uprave Republike Srpske sazvao je u subotu u podne na Mrakovici konferenciju za medije da bi javnost upoznao sa regionalnom ljetnom školom za mlade sindikalne lidere iz Republike Srpske, Srbije, Crne Gore i Makedonije koja se proteklog vikenda održala pod pokroviteljstvom Fonda za zapadni Balkan. Novinara se odazvalo slovom i brojem jedan, a razlog je, vjerovatno, taj što se u isto vrijeme na istoj planini sastalo rukovodstvo triju vladajućih stranaka Republike Srpske. Odakle su prštali superlativi o životu u Srpskoj.
