Već mjesecima se grozim nad medijskim natpisima i uradcima koji se prezentiraju i zagađuju naš prostor, a u vezi su trenutne situacije sa ljudima (da ljudima, ne nekim tamo robotima ili likovima iz nekih filmova strave i užasa) koji su bili primorani na svom putu za neko bolje sutra (ma šta ono predstavljalo) zalutati i u ove naše uboge krajeve.
To što ovdašnji “novinari i novinarke” pišu, prikazuju i izgovaraju je apsolutno neprihvatljivo. Nemam vremena, a rado bih napravila jednu diskursnu analizu svega toga. Zato ću ovdje na FB kratko, jer imam potrebu, barem nekako reagovati.
Ono što vidim jeste upravo priča o nama samima.
Ovi što su dobili mogućnost da pišu ili snimaju i to puštaju preko nekih medijskih kanala su svedeni na instrumente širenja fašizma i ništa više. Naravno, “motivi” za ove medijske uratke u različitim formama nisu isti, ali nekako na kraju rezultat uvijek završi sa istom ksenofobnom i rasističkom porukom.
Pokušat ću pojednostaviti i podijeliti ove koji su do sada demonstrirali svoje “novinarstvo” u tri grupe:
oni koji su stvarno neobrazovani i neinformirani (a toliko su prepotentni da smatraju da svojom neobrazovanosti i neinformiranosti imaju pravo nas informirati i obrazovati);
oni koji se boje svoje sjenke (samo ne znam šta rade u novinarstvu i javnom prostoru);
i oni koji su već duboko zagazili u fašizam i plasiraju naručene tekstove (ovi sebe vole više od svega i vole se busati kako su oni cool, a da ima kakva licenca za rad, davno bi im se oduzela zbog širenja mržnje).
Sve ovo završava sa tim da su postali glasnogovornici i glasnogovornice trenutnog nam režima u ovom trenutku oličenom u raznoraznim pomoćnicima ministara (a vala i nekih načelnika).
E, sada, meni prvo nije jasno od kada smo se sveli da vjerujemo onome što nam plasiraju ovi “naši” aparatčiki! Niko da provjeri izjave ovih likova, a nije ih teško provjeriti. Ili još gore, odemo u haos koji su oni kreirali i “prenesemo” taj haos koji su oni kreirali tako da okrivimo nedužne. To sve fino plasiramo u naše ionako ksenofobno i rasističko društvo… Gdje je tu neka odgovornost, bilo kakva?
Da ne dužim, samo ću da iznesem sljedeće pa razmislite:
Već mjesecima naša država (predvođena Ministarstvom sigurnosti) aktivno krši svoje zakone:
- a) aktivno sprečava podnošenje zahtjeva za azil
- b) ne pruža zakonom predviđene smještaj, hranu, pravnu pomoć i medicinske usluge ljudima koji su iskazali namjeru za traženjem azila
Namjerno se stvara haos jer su ljudi ostavljeni sami sebi da se snađu u nepoznatoj sredini (budimo iskreni, šta bismo mi da se nađemo u takvoj situaciji, zar već nismo iskusili na raznim katastrofama kako se instikt preživljavanja aktivira?)
Kada pričamo o raznim statusima (pošto se svi volimo šicati raznom terminologijom), vrijedno je istaknuti sljedeće:
- a) status izbjeglice nije vezan uz rat već uz progon (a progon je jako široka pravna kategorija i razlozi progona mogu biti različiti, samim tim generalizacija i paušalno navođenje razloga zašto su neki ljudi tu gdje jesu spada u domen klevete u najmanju ruku)
- b) dodjela azila (osim u iznimnim situacijama) je pojedinačni proces (da proces koji traje duži vremenski period) i bazira se na pojedinačnim okolnostima
- c) dok god se proces za dodjelu azila ne desi, ne može se govoriti da je neko lažni ili pravi azilant (bez odluke donesene na osnovu sprovedenog procesa tvrdnje da je neko lažni azilant spadaju u domen klevete u najmanju ruku)
- d) priča o ilegalnim migracijama je upakovano fašističko smeće – svaka osoba koja “ilegalno” uđe u neku državu i od nje zatraži međunarnodnu zaštitu (azil) ne smije se tretirati kao nelegalna osoba. Inače ako smo svi takvi legalisti, zašto pola države ilegalno radi vani, zašto naši bajni aparatčiki i njihove im vođe ilegalno otimaju od nas naše javno dobro (da ne nabrajam i ne psujem). Živimo u svijetu koji je od više desetina miliona ljudi načinio nelegalnim zbog pohlepe pojedinaca, e, tu bi se dalo svašta reć
- I samo za kraj (a ima toga, vjerujte, još) naša država baš nije poletna na dodjeli azila i izbjegličkog statusa. Već godinama se recimo ljudima iz Sirije dodjeljuje privremena zaštita (koja pruža manje prava nego stalni izbjeglički status) na jednogodišnjoj osnovi i to tako što se donosi grupna odluka Vijeća ministara koja se produžuje svake godine. Eto, pitajte naš odjel za azil kada je zadnji azil donesen i zašto je takva situacija.
SMRT FAŠIZMU I KAPITALIZMU!
