Ni godinu i po dana nije prošlo od otvaranja nove, blizu tri miliona maraka teške pijace u prijedorskom naselju Pećani, ali ni toliko vremena nije bilo potrebno da se shvati da je nefunkcionalna.
Zakupcima tezgi rečeno je da su im obezbijeđeni uslovi za rad koji se nikako ne mogu porediti sa onim u kojima su do tada radili, a koje, ruku na srce, nije bilo teško ni nadmašiti, jer su bili čista improvizacija. Međutim, oni se u tim novim prostorima susreću sa nizom problema.
Naime, “najljepši objekat u regiji, pa i šire”, kako na svečanosti otvaranja pijace reče tadašnji gradonačelnik Prijedora Marko Pavić, po nečijoj zamisli izgrađen je kao objekat otvorenog tipa, bez vanjskih zidova, pa su se zakupci ljeti suočavali sa velikim vrućinama, a zimi smrzavali, a da ne govorimo i da su kisnuli za vrijeme kiša i snježnih padavina.
Zbog visoko podignutog krova objekta u ljetnom periodu većina ih je voće i povrće štitila od žege suncobranima, a od kiše, snijega i hladnoće smještali u tezge koje su ujedno i ostave.
One su za posebnu priču. Izgrađene su od betona i pričvršćene su za pod popločan betonskim pločama tako da se ne mogu pomjerati, a da bi se u njih nešto ostavilo, mora se kleknuti, što za mnoge predstavlja veliki problem, jer je nedovoljan razmak između redova, tako da odustaju od toga.
Kao šlag na tortu došla je mjesečna cijena zakupnine tezge od 100 KM ili za 30 KM više od one koju su plaćali na nekadašnjoj zelenoj pijaci između naselja Raškovac i Pećani.
Zakupci koji prodaju mlijeko i mliječne proizvode ili druge lako kvarljive prehrambene proizvode, morali su nabaviti frižidere za koje struju plaćaju po cijeni znatno većoj nego u domaćinstvima.
Prvi komentari zakupaca o novim uslovima za rad bili su da je jedino toalet u novim prostorima bolji i ljepši od ranijeg. Mnogi od njih su zbog visoke cijene zakupnine i slabe prodaje odlučili da napuste ovaj posao. Tako je od 126 tezgi pod krovom samo 40 zakupljeno.
Uviđajući situaciju u kojoj se našla nova pijaca, u javnom preduzeću Gradska tržnica Prijedor odlučili su da je rekonstruišu. Radovima koji bi trebali da se završe do kraja ove godine predviđeno je da se panelima i autobravarijom zatvore tri nadstrešnice pijace, čime će se ona pretvoriti u poluzatvoreni objekat.
Odlukom odbornika lokalnog parlamenta ovi radovi će se finansirati iz gradskog budžta sa 200.000 KM. Dakle, nečije greška da se izgradi pijaca otvorenog tipa u šta se, da podsjetimo, utrošilo blizu tri milionaKM, pokriće se novcem poreskih obveznika.
Direktor Gradske tržnice Prijedor Darko Zgonjanin obećao je zakupcima tezgi da će im uslovi za rad biti kudikamo bolji, jer će biti zaštićeni od atmosferskih uticaja, a i nada se da će se nakon završenih radova broj zakupaca povećavati.
Sadašnji zakupci su skeptični kad je u pitanju mogućnost panela da obezbijede zaštitu, a nisu ni optimisti kad je riječ o povećanju broja zakupaca, ističući da lokacija pijace, a pogotovo slaba platežna moć građana i konkurencija tržnih centara i većih marketa, ne obećavaju da će kupci više i češće posjećivati ovu pijacu.
Prijedorčani baš nemaju sreće sa pijacama. Tržnica u najužem dijelu grada igrađena je sredinom 80-ih godina prošlog vijeka, ali nikad nije imala ni izgled niti status kao tržnice u evropskim gradovima veličine Prijedora. Tu priliku je, po svemu sudeći, propustila i pijaca o kojoj je ovdje bilo riječi. Ako ima istine u tome da se jedan grad najlakše upozna preko tržnice, onda onima koji svrate u ovaj grad ne bi trebalo nikako preporučati obilazak istih.
