U jesen 2010. godine šesnaestogodišnjoj djevojčici je poznanik ponudio prevoz do kuće u blizini Brčkog. Umjesto kući, odvezao ju je u drugom pravcu. U autu ju je dirao po tijelu i pokušao poljubiti, ali je djevojčica uspjela pobjeći. Tri godine kasnije Osnovni sud u Brčko distriktu joj je dosudio 5.000 KM odštete za duševnu bol, ali su sudije Apelacionog suda tu odštetu smanjile na 3.000 KM.
Sudije ovih sudova dosuđivale su znatno više odštete kada su odlučivale o tužbama svog šefa i kolege, predsjednika Osnovnog suda Brčko distrikta Jadranka Grčevića. Za povredu ugleda, časti, prava ličnosti i dostojanstva njemu je u tri predmeta dosuđena ukupna odšteta od 36.000 KM.
U prvom od njih dobio je 20.000 KM za štetu koja mu je nanesena objavom njegovih privatnih razgovora sa bivšim gradonačelnikom Draganom Pajićem na lokalnom portalu. Prema podacima koji su bili dostupni Centru za istraživačko novinarstvo (CIN), ovo je najviša odšteta za povredu ugleda, časti i prava ličnosti koju su sudovi u Brčkom dosudili u posljednjih šest godina.
Grčević je novinarima CIN-a rekao da je njegovo pravo da traži toliku odštetu. Manji iznos, smatra, ne bi imao svrhu: “Ne vidim razloga što bih se libio za to. (…) Ako će neko predsjednika suda da napadne i da dobije 2 hiljade maraka naknadu štete ili 3-4 hiljade maraka, on će mene napadati svaki dan”, rekao je Grčević.
Zbog razgovora sa gradonačelnikom i drugim funkcionerima, Grčević je odgovarao pred Visokim sudskim i tužilačkim vijećem (VSTV), ali nije kažnjen jer dokazi nisu bili zakoniti.
Osim odštete zbog objavljivanja razgovora sudovi su mu u još dva predmeta dosudili ukupno 16.000 KM odštete za klevetu.
Jadranko Grčević je predsjednik Osnovnog suda u Brčko distriktu od njegovog osnivanja prije 16 godina.
Predsjednik Suda u akciji „BINGO“
Na brčanskom Trgu pravde smještene su pravosudne institucije Distrikta. Kada su tužioci Tužilaštva Brčko distrikta 2011. godine zatražili od Policije da prisluškuje razgovore gradonačelnika Pajića zbog sumnje na zloupotrebu položaja, nisu znali da će biti snimljeni i njegovi razgovori sa Grčevićem. Policija je razgovore prisluškivala u akciji „BINGO“ koju je vodilo Tužilaštvo.
„Druže, mene smjenjuju, ti, ne javljaš se“, požalio se Pajić Grčeviću na početku razgovora, prisluškivanog 18. maja 2011. godine. Narednog dana su zastupnici Skupštine Brčko distrikta odlučivali o smjeni gradonačelnika nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIKBiH) utvrdila da je firma njegove majke poslovala sa Distriktom. Gradonačelnik Pajić i sudija Grčević su u prisluškivanom razgovoru govorili o odnosu političkih snaga i preglasavanju u Skupštini.
„Imaju sve Bošnjake i imaju onog Bogićevića i Staku. (…) Sad mislimo da jest, sad da nije, nismo sigurni imaju li Niku Babića”, govorio je Pajić o Grčevićevom prijatelju, zastupniku Babiću. Babić je već sutra ujutro, na dan glasanja o smjeni gradonačelnika, došao u ured predsjednika Suda. Grčević mu je tada rekao da ga je Pajić zvao.
„Ali, kakva je moja uloga tu? Šta sam ja to uradio? Je li Niko promijenio mišljenje? Nije. Je li tako? Jesam li ja mogao Niku vratiti s vrata i reći ej, alo, Niko, ajde ti kući svojoj sad, neću ja to da slušam”, rekao je Grčević novinarima CIN-a.
Grčević je obavijestio Pajića o Babićevoj posjeti. Gradonačelnik Pajić je istog dana smijenjen zbog sukoba interesa.
Grčević je u presretnutim razgovorima pričao i o predmetima koji su vođeni na Sudu. On je od Mirona Bure, tadašnjeg direktora Kancelarije za upravljanje javnom imovinom Vlade Brčko distrikta tražio da primi prijateljicu njegove majke i sa njom razgovara o naknadi za oduzeto zemljište.
Grčević kaže da nije znao da ga prisluškuju: “Mene to ne interesuje. Mene i ne interesuje ni dan-danas ko se prisluškuje. Ja se slobodno ponašam”.
Početkom oktobra 2011. godine Policija je uhapsila sedam uposlenika institucija Brčko distrikta. Među njima su bili i Pajić i Bura. Ubrzo nakon toga predsjednik Suda Grčević se javno sukobio sa načelnikom brčanske Policije Goranom Lujićem. U aprilu 2012. godine Ured disciplinskog tužioca VSTV-a je podnio tužbu protiv Grčevića jer je u medijima davao neprikladne izjave o postupcima koji su u toku i postupanju Tužilaštva i Policije, komunicirao sa Pajićem o njegovom razrješenju i raspodjeli glasova zastupnika te što se u interesu Pajića sastao sa zastupnikom Babićem i razgovarao o smjeni gradonačelnika. U tužbi je navedeno i da je Grčević informisao Pajića i Buru o predmetima koji su vođeni pred Osnovnim sudom.
U Uredu disciplinskog tužioca (UDT) su smatrali da je ovakvim ponašanjem Grčević naštetio ugledu sudijske funkcije i doveo u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva. Disciplinski tužilac Arben Murtezić je zbog toga tražio da se Grčeviću izrekne odgovarajuća disciplinska mjera.
Grčević u odgovoru na tužbu nije negirao da je razgovarao sa Pajićem i Burom, ali je tvrdio da dokaz tužioca nije zakonit. Tog mišljenja je bila i Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a. Zaključili su da je nezakonito prisluškivan i oslobodili ga optužbi koje su se odnosile na komuniciranje sa Pajićem, Burom i Babićem.
“Možda sam bio malo neoprezan, ali, kako da Vam kažem, nisam davao tome neki veliki značaj. Mislio sam da je to neka sporedna stvar. Je li me razumijete? Šta ja tu imam da rješavam neka pitanja oko gradonačelnika”, rekao je Grčević za CIN.
Dobio je pismenu opomenu zbog javnih izjava i komentara o radu Tužilaštva i Policije. To je mjera koja se ne objavljuje javno i najblaža je kazna za sudiju koji je napravio disciplinski prekršaj. UDT se žalio na ovakvu odluku, ali je Drugostepena komisija VSTV-a nije prihvatila nego je samo promijenila kaznu za Grčevića. Umjesto opomene koja se ne objavljuje, izrečena mu je javna opomena.
Kodeks sudijske etike propisuje da sudija ne smije imati neprikladne veze sa zakonodavnom i izvršnom vlasti tako da javnost mora imati predodžbu o nepostojanju takvih veza ili utjecaja. Grčević smatra da nije prekršio kodeks. „Tu su bili određeni interesi da se ja pomjerim s ove pozicije.“ Na pitanje novinara CIN-a čiji su to bili interesi, Grčević je rekao kako je dobio informaciju da je to bila strategija glavnog tužioca Zekerije Mujkanovića i bivšeg šefa Policije Gorana Lujića. Grčević je novinarima CIN-a prethodno rekao da je glavni tužilac dostavio snimke presretnutih razgovora UDT-u jer je bio u dobrim odnosima sa Lujićem.
U novembru 2014. godine članovi VSTV-a su treći put izabrali Grčevića za predsjednika Osnovnog suda.
Goran Nezirović, sudija Vrhovnog suda Federacije BiH i član VSTV-a, bio je u Drugostepenoj komisiji koja je odlučivala u slučaju Grčevića.
Na pitanje novinara CIN-a da li je VSTV prilikom imenovanja Grčevića uzeo u obzir da su građani Brčkog čuli prisluškivane razgovore, Nezirović je odgovorio: „Naravno da Vijeće cijeni i takve stvari. Međutim, mi ne možemo donositi odluku na osnovu glasina neprovjerenih. Dakle, zaista mora biti utvrđena nečija odgovornost, nečija nedostojnost, pa da on ne bude imenovan na određenu poziciju u pravosuđu. Što se tiče kolege Grčevića, takvih, dakle, ni saznanja a niti pravomoćno izrečenih sankcija ili postupaka u to vrijeme nije bilo”.
Početkom 2013. godine Tužilaštvo Brčko distrikta je optužilo bivšeg gradonačelnika Dragana Pajića da je, koristeći se pozicijom, tražio od uposlenika javnih ustanova i Vlade da prilagode tender za izgradnju i opremanje novog objekta Ginekologije u sklopu Opšte bolnice kako bi posao dobila firma „Vamed“ iz Austrije. Pajić je optužen i da je tražio od uposlenika Vlade da u srednju školu i umjetničku galeriju zaposle dvije kandidatkinje nezavisno od njihovih profesionalnih sposobnosti. On je optužen i da je službenim vozačima Vlade Brčko distrikta u više navrata naložio da njegovog sina i suprugu voze u Beograd i Beč.
Pajiću je suđeno pred Osnovnim sudom u Brčkom. Bez obzira što je Tužilaštvo znalo za odnose optuženog i predsjednika Suda, nisu mogli tražiti prenos predmeta na drugi sud jer je za ovakva krivična djela nadležan Osnovni sud u Brčkom.
“Nije ohrabrujuće čuti da tokom istrage predsjednik suda pred kojim treba da se suđenje odvija kaže glavnom osumnjičenom u tom momentu i izvjesno optuženom, takve stvari potpore. Ne znam, u komunikaciji se kaže tamo ‘ti da znaš – ja sam i dalje tvoj drug, tvoj prijatelj, moje mišljenje se nije promijenilo’ i tako dalje, i tako dalje”, kaže tužilac Zekerija Mujkanović.
Pajić se 2016. godine nagodio sa Tužilaštvom i osuđen je na mjesec dana zatvora. Tu kaznu je zamijenio za novčanu, plativši 3.000 KM za slobodu.
Duševna bol i odšteta za objavljene razgovore
Nakon što je u februaru 2013. godine VSTV okončao disciplinski postupak protiv Grčevića, novinar brčanskog portala Otisak.ba Edin Ražanica je objavio presretnute razgovore između Grčevića i Pajića. Smatrao je važnim da javnost zna za ponašanje predsjednika Suda, dok je sudija Grčević smatrao da mu je ovom objavom nanijeta šteta. Tužio je Brčko distrikt jer su snimci objavljeni usljed propusta nadležnih organa i tražio 50.000 KM nematerijalne štete. Tužbu je podnio sudu kojim predsjedava.
“To je moj subjektivni stav i ja mogu da tražim i sto hiljada”, rekao je Grčević.
Ovom suđenju javnost nije mogla prisustvovati a sudija Faruk Latifović je presudio u Grčevićevu korist. Latifović nije htio govoriti za CIN o ovom slučaju.
Grčević tvrdi da on nije rekao sudiji da uvaži njegov tužbeni zahtjev: „Ja možda i najmanje komuniciram sa Latifovićem. Čovjek živi u Tuzli, mlad je sudija, principijelan je. Ne samo u ovom predmetu nego i u drugim predmetima“.
Pravobranilaštvo koje je zastupalo Distrikt žalilo se na ovu odluku i slučaj je pokrenut ponovo pred Apelacionim sudom. Ovaj sud je utvrdio da naknada od 50.000 KM nije u skladu sa praksom drugih sudova u BiH i okruženju pa ju je smanjio na 20.000 KM.
Čak i ovako umanjena, Grčevićeva odšteta je najviša dosuđena odšteta u brčanskim sudovima za povredu ugleda, časti i prava ličnosti u posljednjih šest godina.
Odšteta dosuđena Grčeviću viša je i od pojedinačnih odšteta koje su sudije brčanskih sudova dosuđivale članovima porodica kao nadoknadu za psihičku patnju zbog stradanja njihovih srodnika. U proljeće 1992. godine Hazim Vilić je odveden iz kuće u Brezovom Polju. Njegov sin Fadil je saznao od komšija da mu je otac ubijen, ali njegovo tijelo nije našao. Nakon rata Hazim je proglašen umrlim, a sin Fadil je tražio od Republike Srpske odštetu. Osnovni i Apelacioni sud u Brčkom su mu dosudili 15.000 KM odštete za smrt oca.
Nakon Grčevića i bivši gradonačelnik Pajić je tužio Distrikt. Tužbu je podnio Osnovnom sudu, zatraživši 20.000 KM odštete za duševne bolove koji su mu naneseni objavom privatnih razgovora. Ovaj postupak još traje.
Suđenje u predsjednikovom sudu
Sudija Grčević je zbog tekstova objavljenih na portalu Otisak.ba tužio i novinara Ražanicu za klevetu. I ovaj postupak je vođen pred Osnovnim sudom. Sud je odlučio da je novinar povrijedio čast i ugled Grčevića jer ga je u svojim tekstovima nazvao jurišnikom i moralno posrnulim predsjednikom koji svoj posao ne radi po zakonu.
„Gospodin Ražanica mora da zna da ja imam zakonsko pravo da tužim i da ja nisam čovjek, kako da Vam kažem, prosječan čovjek, da imam svoju funkciju“, kazao je Grčević za CIN.
Presuđeno je u Grčevićevu korist kojem Ražanica mora platiti 7.000 KM odštete, a presudu je potvrdio i Apelacioni sud. “Nije baš prijatno ni primjereno da ja budem osuđen na sudu gdje me tužio predsjednik tog suda. Nije!”, rekao je Ražanica za CIN.
Osman Mulahalilović, advokat koji je zastupao Ražanicu, tražio je od Osnovnog suda da sudije kojima je Grčević nadređeni ne sude u ovom slučaju. Njegov zahtjev nije uvažen a odbijeni su mu i zahtjevi da se sudi pred nekim drugim sudom jer, prema postojećim zakonima, to nije moguće.
Mulahalilović smatra nedopustivim da sud kojim Grčević predsjedava istovremeno postupa u njegovim predmetima. „I svaki nepristrasni promatrač, objektivni nepristrasni promatrač, može zaključiti da tu neće biti fer suđenje.”
Sudija Goran Nezirović kaže da je praksa takva da se sudiji ne sudi pred njegovim sudom već pred nekim drugim. Dodao je i da zbog Ustava i zakona u nekim slučajevima, kao u Brčkom, nije moguće tako postupiti.
Tužbe protiv Ražanice i Distrikta nisu jedini slučajevi u kojima je Grčević tužio druge na sudu kojim predsjedava. Tužio je i Saliha Fazlića koji je protiv njega i njegovog kolege sudije Dragana Tomaša podnio krivičnu prijavu.
Fazlić je prijavio Grčevića i Tomaša za krivotvorenje službenih isprava i zloupotrebu položaja kako bi njegovom ocu bila oduzeta imovina. Osim Tužilaštvu i Policiji Fazlić je krivičnu prijavu poslao na još 13 adresa među kojima je bilo i pet medija. Portal Otisak.ba je objavio cjelovitu prijavu.
Tomaš i Grčević su Fazlića tužili za klevetu, tražeći odštetu za duševne bolove koje im je nanijelo objavljivanje krivične prijave. Sud je uvažio zahtjev i sudijama dosudio po 9.000 KM odštete. I ovu presudu je potvrdio Apelacioni sud.
Prema presudama do kojih su došli novinari CIN-a, Apelacioni sud u Brčkom je samo jednom dosudio 10.000 KM odštete za klevetu. Tada je dnevna novina objavila porno fotografije, netačno navodeći da je na njima službenica Vlade Distrikta.
U svim drugim slučajevima klevete sudovi u Brčkom su u posljednjih šest godina dosuđivali do 6.000 KM. Nakon što je izgubio spor sa sudijom Grčevićem, novinar Ražanica je podnio prijavu UDT-u u kojoj je naveo visine odšteta koje su dosuđene predsjedniku Osnovnog suda.
To je jedna od 54 prijave protiv sudije Grčevića Uredu disciplinskog tužioca. Samo su dvije prijave rezultirale disciplinskim postupkom. Na devet pritužbi Ured još radi.
Grčević je jedini sudija koji je predsjedavao Osnovnim sudom u Brčkom od njegovog formiranja 2001. godine. U novembru 2018. godine mu ističe mandat i još nije odlučio da li će se opet kandidovati.
