Noć u Trnopolju

|

Dešavanja | Kultura sjećanja

Centar za mlade „KVART“ iz Prijedora je 5. avgusta ove godine na autentičnom mjestu bivšeg logora Trnopolje organizovao komemoraciju pod nazivom „Noć u Trnopolju“.

Noć u Trnopolju predstavlja alternativnu komemoraciju na otvorenom, na autentičnom mjestu bivšeg logora Trnopolje, bez učešća institucija. Tokom ovog događaja traje program koji počinje u večernjim satima do duboko u noć, a lokalni aktivisti i aktivistkinje provedu tu noć na otvorenom, kao simboličan čin solidarnosti sa žrtvama ovog logora. Ovo je šesta godina za redom kako se organizuje ova komemoracija, a koja je započeta na inicijativu Ervina Blaževića, lidera udruženja “Optimisti 2004” iz Kozarca.

„Noć u Trnopolju“ se organizuje u znak sjećanja na  5. avgust 1992. godine, dan kada je svjetskoj javnosti otkriveno postojanje logora na teritoriji Prijedora, što predstavlja prekretnicu u odnosu na događaje iz prethodnog rata na ovom području. Cilj uspostavljanja  komemorativnih praksi na ovakav način jeste potreba da se  drugačijim pristupom oda počast stradalim civilnim žrtvama proteklog rata i napravi otklon od dominantnih narativa u svrhu procesa suočavanja sa prošlošću.

Ovogodišnji program je obuhvatao panel sa mladim aktivistima i aktivstkinjama o procesu suočavanja sa prošlošću u našem društvu i učešću mladih u njemu, performans i obraćanje aktivista i aktivistkinja udruženja Sedra, zajedničku večeru, istorijski čas o Trnopolju, projekciju filma “Rad u nastajanju” mladog banjolučkog režisera Vojislava Ercega u produkciji udruženja “Oštra Nula” te prateću diskusiju.

Prije više od 25 godina, ovaj logor je oformljen odlukom Kriznog štaba Prijedor sa namjerom da se tu smjesti civilno stanovništvo sa područja Kozarca. Kasnije su dovođeni civili i iz drugih prijedorskih naselja. Pretresno vijeće Haškog tribunala (iz presude Milomiru Stakiću) zaključuje da je kroz logor Trnopolje prošlo i registrovano otprilike 23 000 zatočenika/ca (najviše žena, djece i staraca).

Logor se sastojao od jednospratne zgrade bivše škole i zgrade mjesne zajednice Trnopolje, poznatija pod nazivom ”dom”.  Takođe, podaci Haškog tribunala govore da je ophođenje prema zatvorenicima u ovom logoru, a u ondosu na ostala dva (Keraterm i Trnopolje), po brutalnosti bio blaži. Posvjedočena su fizička maltertiranja i batinanje bejzbol palicama, metalnim šipkama, kundacima. Ono po čemu je ovaj logor upamćen jeste da je u njemu zabilježeno više silovanja žena i djevojaka jer ih je ovdje bio zatočen veliki broj. Za broj smrtno stradalih osoba iz ovog logora ne postoji tačan podatak, postoje procjene koje govore da su u više navrata odvođene grupe od po 10tak ljudi i likvidirane u okolini ovog mjesta.

Takođe, 21. avgusta 1992. zatočenici iz Trnopolja izdvojeni su iz konvoja i likvidirani na Korićanskim Stijenama u blizini Mrkonjić Grada.  Do danas niko nije odgovrao za zločine počinjene u logoru Trnopolje. Komandant logora, Slobodan Kuruzović, umire nakon rata.

Organizaciji i učešću u ovom događaju su se pridružili i Fondacija Friedrich Ebert u BiH koja je finansijski podržala događaj, Udruženje Sedra, Most Mira, Udruženje Prijedorčanki Izvor iz Prijedora, Oštra Nula iz Banja Luke, BASOC iz Banja Luke, te nekolicina aktivsta i aktivistkinja iz BiH i regiona. Na događaju je bio prisutan veliki broj osoba iz regije Prijedora, Banja Luke i drugih mjesta.

Komentari