Bosna i Hercegovina, zemlja bogate prirodne baštine, suočava se s ozbiljnim prijetnjama po svoja zaštićena područja. Umjesto da budu utočišta biološke raznolikosti, šume, rijeke i planine sve su češće meta ilegalne gradnje, krivolova, korupcije i lošeg upravljanja. Dok Evropska unija postavlja sve strože standarde zaštite kroz Zeleni dogovor i Zakon o obnovi prirode, BiH zaostaje za postavljenim ciljevima, boreći se s nizom administrativnih i finansijskih prepreka koje ugrožavaju njeno prirodno naslijeđe.
Zašto su zaštićena područja važna?
Zaštićena područja predstavljaju utočište mnogim biljnim i životinjskim vrstama, od kojih su mnoge endemske, odnosno mogu se pronaći samo na ovim prostorima. Također, ona igraju ključnu ulogu u očuvanju čiste vode, zraka i zdravog tla. Šume, rijeke i planinski prostori Bosne i Hercegovine djeluju kao prirodni filteri koji pomažu u održavanju klimatske stabilnosti, smanjenju erozije i pružanju staništa za ugrožene vrste.
Nažalost, bh. zaštićena područja, često su zaštićena samo na papiru, i pokrivaju samo oko 3% teritorije države, što je znatno ispod preporučenih 30% koje Evropska unija postavlja kao cilj kroz različite kategorije zaštite. Zemlje EU, poput Slovenije i Hrvatske, već su zaštitile blizu 40% svoje teritorije (izvor) , dok BiH daleko zaostaje. Šume u BiH, koje pokrivaju oko 60% teritorije, čine jedan od najvećih resursa u očuvanju klimatske stabilnosti, sprečavanju erozije tla i zaštiti vodenih tokova. Rijeke kao što su Una, Drina i Neretva sadrže bogatstvo endemičnih i zaštićenih vrsta, no sve su više ugrožene ljudskim aktivnostima. Očuvanje ovih resursa nije samo pitanje zaštite prirode, već i ekonomske održivosti, jer turizam i prirodni resursi čine značajan dio nacionalnog prihoda.
“Zaštićena područja u Bosni i Hercegovini, od Nacionalnog parka Una do zaštićenih pejzaža i spomenika kao što je Trebević i Prokoško jezero, predstavljaju rijetke dijelove netaknute prirode u Evropi. Nažalost, korupcija, manjak stručnih kadrova i nadzora dovodi do degradacije ovih ključnih ekosistema”, ističe Emir Delić, stručnjak za biodiverzitet i zaštitu prirode.
Primjeri ugroženih zaštićenih područja
Jedan od najproblematičnijih primjera kršenja zakona o zaštiti prirode je gradnja kompleksa “Trebević Hills” u zaštićenom pejzažu Trebević. Na padinama koje pružaju utočište za brojne vrste i imaju jedinstven biodiverzitet, neadekvatna gradnja prijeti destabilizaciji tla, eroziji i zagađenju voda. Lokalne i međunarodne organizacije za zaštitu prirode upozoravaju da neplanska izgradnja u ovim područjima može uzrokovati nepopravljive ekološke štete. S obzirom na to da su ovakvi projekti često podržani od strane vlasti, postavlja se pitanje: da li su zakoni o zaštiti prirode samo mrtvo slovo na papiru?
Slična situacija se može vidjeti i na Prokoškom jezeru, gdje ilegalna gradnja vikendica i masovni turizam već godinama ozbiljno ugrožavaju ovo zaštićeno područje. Nažalost, više od 300 nelegalno izgrađenih objekata prijeti da uništi ovaj prirodni biser, zaštićeni spomenik prirode, gdje je zabranjena gradnja svih objekata, pa i vikendica, apartmana i restorana. Uprkos statusu zaštićenog područja, manjak nadzora i sankcija omogućava da se devastacija nastavlja.
Nacionalni parkovi Una i Sutjeksa: Simboli zapuštenosti
Nacionalni park Una, iako formalno osnovan 2008. godine, već 15 godina nema zaposlene stručnjake u oblasti zaštite prirode, što ga čini izuzetno ranjivim na ilegalne aktivnosti koje ugrožavaju njegov prirodni integritet. Unikatna smaragdno zelena rijeka Una i veličanstveni slapovi, koji su prepoznati čak i na svjetskoj sceni, postali su žrtve nebrige i nedostatka nadzora. Umjesto da se park razvija kao ozbiljno zaštićeno područje, on je sve više pretvoren u običnu turističku destinaciju, što direktno prijeti prirodnim staništima i bioraznolikosti koja ga čini posebnim.
S druge strane, najstariji nacionalni park u BiH, koji se ponosi prašumom Perućicom, suočava se sa sopstvenim izazovima: ograničenim budžetom i prekomjernim brojem zaposlenih, koji broji čak 86 radnika na neodređeno, uz brojne sezonske radnike (izvor). Ova nepovoljna situacija, rezultat lošeg upravljanja i nedostatka vizije, čini park još podložnijim krivolovu i oštećenjima.
Bez hitnih reformi i jasnog plana zaštite, ova dragocjena prirodna blaga ostaju ugrožena, a njihovo očuvanje zahtijeva ozbiljan pristup i odgovornost, ne samo prema prirodi, već i prema budućim generacijama. Nacionalni parkovi ne smiju biti samo destinacije za turiste; oni su ključni ekosistemi koji trebaju biti zaštićeni i očuvani. U suprotnom, BiH će izgubiti ne samo svoje prirodne ljepote, već i svoj identitet.
Neadekvatni kapaciteti i korupcija
Nedostatak financijskih sredstava i stručnog kadra dodatno ugrožava rad zaštićenih područja u BiH. Većina zaštićenih zona nema dovoljno zaposlenih (NP Una), a tamo gdje postoje resursi često je prisutna korupcija i politički pritisak za prekomjerno zapošljavanje (NP Sutjeska). Prema izvještaju Transparency International (izvor), BiH ima nizak nivo transparentnosti institucija u sektoru upravljanja prirodnim resursima, što omogućava izdavanje dozvola za gradnju i aktivnosti u zaštićenim područjima. Često su dozvole za gradnju odobrene bez prethodne ekološke procjene, a pravila se zaobilaze uz politički pritisak i korupciju.
Nedostatak stručnih kadrova kao što su šumari, ekolozi, biolozi, direktno i pogubno utiče na zaštitu ovih područja, ostavljajući ih ranjivim na ilegalne aktivnosti. Pritom, manjak sredstava i interesa od strane državnih institucija dodatno osnažuje probleme korupcije, jer nadzorne institucije često nisu dovoljno opremljene ni osposobljene za efikasan nadzor.
EU standardi i obaveze BiH: Zeleni dogovor i Uredba o obnovi prirode
Evropska unija postavila je ambiciozne ciljeve kroz Zeleni plan, Uredbu o obnovi prirode i Strategiju za biodiverzitet, te se od BiH i ostalih država Zapadnog Balkana očekuje, da do 2030. godine obnove najmanje 30% svojih kopnenih i morskih područja, prateći smjernice iz Strategije biodiverziteta EU. Ova inicijativa podrazumijeva da se 10% tih teritorija stavi pod strogu zaštitu, sa posebnim naglaskom na ekološki vrijedna i netaknuta staništa, poput prašuma, močvara i jedinstvenih alpskih ekosistema.
Kako bi postigli ove ciljeve, BiH i zemljama regiona preporučuje se usvajanje praksi usklađenih sa mrežom Natura 2000, koja predstavlja ključni element očuvanja biodiverziteta u EU. Ovaj pristup omogućava efikasniju zaštitu prirodnih staništa i doprinosi očuvanju bioraznolikosti, uz istovremeno jačanje uslova za održivi razvoj i ekološku stabilnost na Zapadnom Balkanu.
„Bosna i Hercegovina mora uspostaviti ozbiljan sistem zaštite zaštićenih područja ako želi napredovati ka evropskim ciljevima. To uključuje ne samo proširenje zaštićenih zona, već i angažman stručnog osoblja, osiguranje finansiranja i jačanje inspekcijskih tijela,” naglašava Emir Delić.
Ključni akteri u zaštiti prirode u BiH
Bosna i Hercegovina ima složeni administrativni aparat u upravljanju zaštićenim područjima, koji uključuje državno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, ostala entitetska ministarstva i kantonalne institucije. Nevladine organizacije poput, Fondacije Atelje za društvene promjene, Centra za životnu sredinu, aktivno prate stanje na terenu i podižu svijest javnosti o problemima u zaštićenim zonama.
Međutim, bez podrške od strane ministarstava i agencija, teško je postići značajan napredak. Uključivanje lokalnih zajednica, koje su često direktno pogođene ekološkom degradacijom, predstavlja ključni korak u jačanju efikasnosti zaštite. Također, prisustvo inspekcijskih organa i sprovođenje zakonskih sankcija neophodni su za suzbijanje korupcije i nelegalnih radnji.
Prirodne katastrofe i klimatske promjene
Prirodne katastrofe, poput klizišta, bujičnih poplava i suša, postale su alarmantna stvarnost za zaštićena područja Bosne i Hercegovine, dodatno pogoršana klimatskim promjenama. Nedavni dramatični pad vodostaja u Blidinju i katastrofalni požar u Sutjesci ozbiljno ugrožavaju životni prostor brojnih ugroženih vrsta. Erozija tla, suše i šumski požari, potaknuti klimatskim promjenama, prijete ne samo ovim, već i mnogim drugim zaštićenim prostorima.
Nažalost, manjak adekvatnih zaštitnih resursa čini ih još ranjivijima. Bosna i Hercegovina još uvijek ne raspolaže sa kanaderima, air tractorima ili višefunkcionalnim helikopterima potrebnim za učinkovito gašenje požara. Ova neodgovornost i neprovođenje potrebnih mjera zaštite postavljaju ozbiljna pitanja o opstanak prirodnih staništa i bioraznolikosti.
Sutra može biti prekasno
Zaštita prirodnih područja Bosne i Hercegovine ne trpi više odlaganje; hitno su potrebna značajna ulaganja i radikalne sistemske promjene. Iako ova zemlja obiluju nezamjenjivim prirodnim resursima i ljepotama, bezobzirno iskorištavanje, ilegalne aktivnosti i neodgovorno upravljanje prijete njenom ekološkom zdravlju. Evropska unija postavlja visoke standarde, ali BiH mora učiniti više od puko usklađivanje – potrebni su snažni koraci ka jačanju držvanih institucija, povećanju transparentnosti i angažovanju stručnog kadra.
Zaštićena područja nisu samo turističke atrakcije; ona su vitalna za zdravlje naših ekosistema, blagostanje lokalnih zajednica i opstanak budućih generacija. Bez adekvatne zaštite, Bosna i Hercegovina riskira ne samo gubitak prirodnog naslijeđa, već i suočavanje s katastrofalnim, nepovratnim posljedicama koje će zauvijek promijeniti lice ove zemlje.
Da li će Bosna i Hercegovina konačno preuzeti odgovornost za očuvanje svog prirodnog blaga ili će i dalje pasivno posmatrati kako se njezina zaštićena područja razaraju? Ova pitanja zahtijevaju hitan odgovor. Vrijeme je za djelovanje, jer sutra može biti prekasno. Naša budućnost, kao i budućnost našeg okoliša, ovisi o našim postupcima danas.
