Nije ništa novo da smo kultura nasilja. To je već notorno dosadna činjenica. Mi nasilje dišemo, probavljamo, apsorbujemo, a neki/e od nas ga iz dana u dan samo preživljavamo.
Ako želite marširati protiv nasilje, vaša dozvola se izgubi u administraciji; ako želite iskazati sav vaš toksični maskilunitet, onda se dozvola odmah stvori. Jer ulice pripadaju nasilnicima i nasilnicima prvenstveno, dok domovi pripadaju – isto.
Kada netko podlegne usljed nasilja, onda se bacimo na potragu za krivnjom žrtve – i nemate dobre šanse ako ste žena, da vam odmah kažem. Jer kultura nasilja kod nas, kao i drugdje, uglavnom je posljedica toksičnog maskuliniteta koji, ne pitajući mnogo, u ćutnji gajimo i puštamo da se uvuče u sve pore društva, a i pore tijela, tako da su i naša tijela uglavnom mobilizirana da nastavljaju reproducirati nasilje.
Ako se pak, nekim slučajem ispostavi da doista priznajemo neopravdanost ubojstva žrtve, onda se dignemo da uzvratimo na nasilje nasiljem – kilometri komentara u kojem se prozivaju počinitelji (da se ne lažemo, počiniteljice po glavi stanovnika/ca su gotovo zanemarljive) tako što se zaključuje kako ih treba na kolac, kako ih treba ubit, satrat, i to je jedini način na koji će platiti za svoje zločine.
Kao što rekoh, to je već postala dosadna činjenica. Mačke i pse trujemo iz čiste zlobe. Šutamo ih, držimo ih na lancu cijeli njihov život, zgazimo ih autom sa guštom i tako to – jer samo su djeca vrijedna, i to ne bilo kakva, nego ona naša, ona od koje ćemo napraviti savršene nasilnike.
Ali neki dan sam razmišljala o tome kako se ljudi ponašaju prema životinjama, opet o toj dosadnoj činjenici da smo tehnologiju iskoristili/e da recimo napravimo mašinu za klanje pilića, i ja se sad pitam je li to dobro ili loše. Dobro je jer pretpostavljam da ima manje patnje (pretpostavljam, nisam vidjela mašinu), a loše jer možeš ubiti mnogo pilića i ta ubojstva postaju toliko mehanizirana da je to zastrašujuće. Onda sam se sjetila da žene često upoređuju sa kokošima, i to ne u smislu : tako si super, prava kokoš, nego glupa si k'o kokoš- pretpostavlja se da je kokoš glupa jer nije čitala Hegela i ne zna uvijek naći to prokleto zrno. Doduše, kaže se i jesi dobra koka, ali iskreno, nikada nisam do kraja razumjela tu frazu.
I tako se ispostavilo da u duhu toksičnog maskuliniteta naš jezik smatra najvećom uvredom uporedbu sa životinjama koje su po prirodi miroljubive, ne ubijaju, dok mesojede smatraju top komplimentom. Osim izuzetaka koji potvrđuju pravilo, recimo medvjed može biti dvoznačno – „prestanite galamiti, međedi!“ kad otac upadne u sobu dvije sestre koje se smiju grohotom do dugo u noć ili „vidi ti u mog mede stomačića“ kad supruga tješi svog muškarca koji pretjeruje sa pivom u posljednje vrijeme.
Kokoško jedna – pravo si glupo žensko
Kokodačeš k'o kvočka – pravo si glupo žensko koje stalno priča kao da ikoga zanima šta žena ima da kaže
Gusko – isto (premda je guski opala popularnost u posljednje vrijeme)
Kravo – opet si glupa, a još si se i udebljala, zauzimaš mnogo prostora za jednu ženu
Stoko – općenito sve ove miroljubive domaće životinje koje pasu travu i nikoga ne diraju se bace u lice nekome koga stvarno duboko prezireš
Konju/kobilo – ima negativne konotacije u muškom i ženskom rodu, s tim da je ova u ženskom malo jača, čisto zato – što je u ženskom. Konj je beskoristan muškarac, kobila je žena koja se osjeća previše komforno, primjerice „šta si se izvalila k'o kakva kobila!”
Đe ste, miševi – plašljivi muškarci koji neće da se tuku ili hoće da se tuku pa ih ovo još više naharca
Kozo jedna – glupa žena koja je uz to i strašno onako iritanrna (kako to žene znaju budu jer postoje previše i imaju razne personalitije)
Eto te k'o žirafa – žena koja je iznadposječno visoka i zauzima previše prostora
Svinjo jedna – neuredna osoba, nepouzdana, grozota od čovjeka, žena koja se udebljala i zauzima puno prostora
Majmune jedan – neozbiljna osoba bilo kojeg roda
Izgledaš k'o vrana – kad neko izgleda pravo dobro i ostali/e su zavidni/e
Ovce – izraz koji se koristi za ljude koji nemaju svoj stav i slijepo slijede lidera. Kod nas je posebno popularan kada ljevica želi opisati građane/ke koji/e glasaju za nacionaliste
Postoji i izraz „lukav/a kao lisica“ koji je diskutabilan, jer lisica predstavlja mudrost, ali i lukavštinu (prevariti nekoga, snaći se) , a kod nas to često dolazi kao jedno te isto. Da se toksični maskulinitet dobro ukorijeni, mora se predstaviti kao da ne postoji i obrnuti uloge, tako da su žene uglavnom zmije – pune otrova koji jedva čeka istrese u nekoga.
A sad, sve one životinje koje po prirodi opstaju jer ugrabe drugo stvorenje i pojedu ga, lista, doduše, nije tako dugo kao prethodna jer realno, naše društvo nema kulturu afrimacije.
Prava si mačka – reći ženi da izgleda seksi
Mačak – poželjna muška osoba koja se zna i dotjerati (vidi seriju Red Dwarf)
Budi lav/lavica – budi vođa, glavni/a u čoporu
Vjeran kao pas – možda čak i pretjerano vijerna osoba koju nikako ne možeš otjerati od sebe
Vuk – buntovni tinejdžer često će svoju neshvaćenost prozvati iskustvom vuka samotnjaka. U suštini su vukovi obiteljske životinje sa snažnom hijerarhijom. Također se kaže za mušku osobu da je pravi vuk ako je snalažljiv i beskrupulozan.
Oko sokolovo – osoba je pronicljiva
Stari lisac – stariji muškarac koji muljažom navodi vodu na svoj milin
Neke su vrlo domišljate fraze izumrle, primjerice, volu bi rep iščupala koja označava snažnu i upornu ženu. Neke, pak, još uvijek ezgistiraju kod starije generacije, recimo „eto te k'o lisičiji kurac“ što veoma zbunjuje jer se odmah pitaš kako to izgleda lisičiji kurac.
Još jedna dosadna činjenica: ako staviš istu stvar u dva različita roda, dobit ćeš pozitivan i negativan kontekst. Primjerice, kada se za ženu kaže da je animalna, ona se unižava, dehuminizira, dok animalan muškarac ima dodatni bonus mačizma, a mačizam se iznimno vrednuje u našoj kulturi.
Jednako kako se miroljubivost smatra povodom za izrugivanje jer – svi/e bismo mi htjeli/e da budemo tigrovi/ce, a nitko mirna krava koja pase travu.
