Stručni savjeti za suočavanje kada se članu porodice dijagnostikuje korona virus

|

Intervju

Dijagnoza COVID-19 unutar porodice može prouzrokovati značajne teškoće. U današnjoj emisiji ćemo dobiti savjete koji će pomoći ovakvim porodicama da zajedno prožive psihološku oluju. Naš psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Zorić, će nam dati savjete kako da donesemo čvrste izbore kada možda ne postoje savršena rješenja, posebno u onim porodicama gdje jedan ili oba roditelja razviju simptome koronavirusne bolesti (COVID-19) i treba ih izolovati što je moramo priznati mnogo teže ovih dana kada mjere lagano popuštaju.

Dok se COVID-19 i dalje širi širom zemlje iako u mnogo manjem obimu, sve više osoba se suočava ili se već suočila sa dijagnozom unutar porodice. Izolovanje zaraženih osoba, često pranje ruku i prekrivanje kašlja i kihanja mogu pomoći u smanjenju prenošenja u kući. Smanjivanje emocionalnog naprezanja koje porodica osjeća kada se voljena osoba suoči sa bolešću, ima odnosno zahtjeva potpuno drugačiji set vještina. Ovo je posebno teško u ovoj fazi pandemije, kada su mjere sve blaže a pravila nisu čvrsto definisana. Stručnjaci širom svijeta razmišljaju o tome na koji način porodice mogu održati svoje mentalno zdravlje i ostati jake kao cjelina.

Kako bi porodica trebala reagovati u ovakvim specifičnim situacijama ?

Kul, smireno, sabrano – to je negdje naša parola. Dijagnoza korona virusa može alarmirati roditelje i partnere, ali oni bi trebalo da imaju na umu efekte valovitosti odnosno prenosa sa jednog člana porodice na drugog. Različita svjetska istraživanja su otkrila da nivoi hormona stresa kortizola rastu i opadaju sinhronizovano za parove i za relacije roditelj-dijete. Za porodice koje prijavljuju više svađa, sukoba ili više nezadovoljstva u vezama, veza u nivou kortizola je jača. „Drugim riječima, stres nas zapravo može učiniti reaktivnijima jedne prema drugima i urušiti kvalitet naših odnosa tokom određenog perioda“, kaže Maja.

Na koji način članovi porodice mogu ublažiti stres?

Ono što je jako bitno naglasiti u odnosu na prethodno rečeno jeste da smanjivanje ličnog stresa može umanjiti šansu za korozivne sukobe za cijelu porodicu dok se nose situacijom gdje imaju bolesnu osobu. Pronalaženje vremena za aktivnosti otpuštanja stresa može biti teško, ali ne mora biti previše zahtjevno. Potrebno je izdvojiti svega 15 minuta dnevne meditacije koja će značajno pojačati pozitivne emocije. Isto tako redovna šetnja oko 20 minuta naseljem smanjuje nivo kortizola. Takođe, pjevanje uz omiljenje pjesme može da oslobodi endorfin, prirodno umirujuće sredstvo koja naš mozak može proizvesti. Da bi smanjili nivo stresa kod sebe možete da potražite neke majndfulnes strategije koje možete koristiti tokom dana. Te strategije su se pokazale kao dobre za smanjenje stresa i povećanje  sposobnosti pojedinaca  da budu prisutni i saosjećaju sa svojim članovima porodice čak i tokom ovog teškog perioda. Ono što bih još savjetovala jeste da se svakako vodite sa otpornošću.

Djeca su posebno podložna emocijama svojih roditelja, kako bi roditelji trebali postupati?

„Djeca svoje reakcije često preuzimaju od roditelja. Šta više, što roditelji mogu da prenesu tzv. duh sposobnosti da prođu kroz uznemirujuća i zastrašujuća vremena, to će djeca biti bolja“, savjetuje Maja. Roditelji koji pokazuju otpornost i spremnost mogu pomoći ublažavanju anksioznosti djeteta za bolesnog člana porodice. „Roditelji ne bi trebalo da potkopavaju ili prikrivaju realnost situacije ili da odbace dječiji strah. Međutim, prenošenje konkretnih informacija o tome kako se porodica može izboriti trebalo bi biti uvjerljivo“, dodaje Maja. Najvažnije je da se roditelji povežu sa svojom djecom. To je ono što njima treba. Djeca regulišu svoje emocije uz pomoć voljenih odraslih, a to su najčešće roditelji. Bilo bi dobro da tokom dana, u nekoliko navrata,  nađemo vremena da sa djecom podijelimo svoju smirenost i to je sasvim dovoljno da se djeca osjećaju sigurno i zaštićeno. Roditelji mogu da primjete kako djeca izražavaju svoje emocije ponašanjem.

Da li treba održavati odnose sa prijateljima ili možda ipak da se povučemo dok ovo stanje ne prođe?

Održavanje virtualnih veza sa onima u karantinu ili hospitalizovanim je ključno za podizanje raspoloženja i poboljšanje mentalnog zdravlja. Grupni video chatovi, tekstualne poruke i e-poruke pomažu porodici da ostane sabrani. Društvene platforme na kojima mnogi gledaju isti film sa različitih lokacija, mogu zabaviti i utješiti one koji ostanu kući u krevetu. “Oni sa članom porodice koji su hospitalizovani sa COVID-19 istovremeno će se nositi sa zabrinutošću za zdravlje voljene osobe dok se kreću u novu stvarnost udaljavanja od društva”, objašnjava Maja „Dakle, važno je da se potrudimo da se javljamo, posebno onima koji žive sami, i da pomognemo članovima porodice i prijateljima da se osjećaju blisko, čak i dok su fizički razdvojeni.“

Kakve poruke bismo trebali slati djeci?

Održavanje socijalnih interakcija posebno je važno za djecu. Bez socijalne interakcije, djeca ne mogu da se uključe u socijalno modeliranje koje je od vitalnog značaja za njihov rast. Virtuelna veza može premostiti taj jaz. “Svakodnevni telefonski razgovor sa bolesnim članom porodice može pomoći djeci da se socijalizuje i takođe razveseli pacijenta. Briga i zabrinutost koju roditelji pokazuju za one u okolini, posebno ugrožene osobe, pružaju neprocjenjive pouke za djecu. Porodica koja dostavlja namirnice i ljekove za člana porodice sa COVID-19, razvija pozitivne vrijednosti i empatiju kod djece. „Djeca su uvijek željna novih lekcija koje roditelji pokazuju vlastitim postupcima. Kao što su primjetili i drugi, „svi smo prvi koji reaguju u toku ove zdravstvene krize. Dakle, sami kreiramo kako se treba ponašati u novim okolnostima“, dodaje Maja.

Ko treba da se brine o djeci ako roditelj oboli od COVID-19? Koji je rezervni plan takve porodice?

Porodice treba da naprave rezervne planove prije nego što se neko razboli. Svaka porodica treba da ima rezervni plan za njegu djece u slučaju da se jedan roditelj, oba roditelja ili drugi njegovatelji razbole. Za samohrane roditelje ili situacije ako se oba roditelja razbole, preporučujemo da se kao mogući njegovatelji uzmu u obzir druge odrasli, možda rođaci poput tetke ili ujaka ili bliski porodični prijatelji. Neki ljudi koji dobiju COVID-19 imaju samo blage simptome koji se brzo razrješavaju, no neki odrasli mogu postati bolesniji i čak im je potrebna hospitalizacija. Mi ohrabrujemo porodice da unapred razgovaraju sa njegovateljima koji inače pomažu  i razmotre planove ako bi pomogli da se brinu o svojoj dejci. Porodice možda moraju imati na umu da su imunokompromitovani odrasli ili bake i deke stariji od 60 godina izloženi povećanom riziku od teških bolesti, pa se preporučuje da razmotre alternativne njegovatelje.

Šta porodice treba da rade ako je jedna osoba bolesna, ali postoji druga zdrava odrasla osoba koja bi mogla da se brine o djeci u kući?

Ako se jedan od dva roditelja u domaćinstvu razboli, roditelj koji se osjeća zdravo može biti nadležan za djecu. Međutim, trebamo imati na umu da su svi članovi domaćinstva mogli biti izloženi i da mogu kasnije da se razbole. Zdravi roditelj treba da preuzme sve obaveze na sebe. Pored posla, kojem se vratio jer su se mjere ublažile, potrebno je i da vodi računa o djeci i njihovim potrebama, školskim obavezama te o članu porodice koji se razbolio. Možemo očekivati da će roditelj koji o svemu brine, iako je u strahu i i osjeća veliku napetost, sve odraditi kako treba, ali su moguće smetnje na psihičkom i fizičkom planu. Takvo stanje može dovesti do lošeg sna, slabog ili pojačanog apetita, paničnog napada, depresije. Ovi simptomi se mogu javiti odmah, a mogu u periodu nakon ozdravljenja bolesnog člana. Mimo ovoga što je rečeno jako je bitno naglasiti da ukoliko je jedan član bolestan, ali nema izražene simptome bolesti važno je da ostane kod kuće i pazi na zdravlje svojih najbližih kao i ostalih sa kojima bi mogao doći u kontakt.

Upravo to Vas želim pitati. Kako porodice mogu minimizirati izloženost drugim ljudima u kući ako roditelj oboli od COVID-19, ali je dovoljno dobar da ostane kod kuće?

Preporučuje se da se svaki roditelj koji je bolestan ili članovi porodice sa COVID-19 pokušaju izolovati od zdravih članova porodice i djece. Neki ljudi mogu imati mogućnost da bolesni roditelj ostane u alternativnom prebivalištu dok im ne bude bolje, ali to nije realna opcija za mnoge porodice. Kada je jedan bolesni roditelj u kući sa drugim koji je u tom momentu njegovatelj, bolesna osoba treba da ostane izolovana u sobi sa zatvorenim vratima. Drugi roditelj može bolesnom članu porodice donijeti hranu, piće i lijekove do kreveta, vodeći računa da očisti svoje ruke prije ulaska u sobu i nakon napuštanja sobe. Treba im ograničiti vrijeme u sobi sa bolesnom osobom i ne dirati lice dok je u sobi. Razdvajanje djece od roditelja u kući može biti jako teško. Djetetu se može reći da je “mama bolesna i treba joj malo odmora, tako da ne možete da je vidite dok se ne bude osjećala bolje, a to će biti za nekoliko dana.”

Šta još porodice mogu učiniti da spriječe širenje COVID-19 između ljudi u njihovom domu?

Ostale stvari koje ljudi mogu da urade kako bi umanjili šansu za prenos virusa između članova porodice uključuje i pranja ruku 20 sekundi prije jela ili pripreme hrane, nakon korišćenja kupatila i prije nego što dodirnu lice. Izbjegavajte djeljenje predmeta kao što su pribor i šolje. Naučite sve u kući da kašlju u laktove i bacaju korištene pribore. Obrišite površine koje često dodirujemo dezinfekcijskim sredstvom za čišćenje u domaćinstvu (npr. kvake za vrata, ručke fioke).

Šta treba da rade samohrani roditelji ili porodice sa dva bolesna roditelja ili staratelja?

Ako se samohrani roditelj razboli, trebalo bi da ima plan da zamoli zdravog odraslog rođaka ili prijatelja koji će mu pomoći da se brine o djeci. Kad su oba roditelja bolesna, ili tamo gde ima samohrani roditelj, u idealnom slučaju o bolesnoj djeci će se brinuti rodbina bliski prijatelji. Ako to nije opcija, ponekad se bolesni roditelj osjeća previše bolesno da bi nadgledao i brinuo o svojoj deci i možda će mu trebati pomoć koji svakako treba tražiti od neke svoje druge bliske osobe. Djeca koja razviju COVID-19 obično imaju blažu bolest i možda neće trebati ljekara. Ako ste zabrinuti zbog simptoma svog djeteta, pozovite pedijatra svog djeteta prije nego što ode u ljekarsku ordinaciju. Roditelji mogu da planiraju da se brinu o svojoj djeci uz savjete putem telefonskog poziva dječijeg pedijatra ili ljekara porodične medicine.

Bilo koji drugi savjet za ove porodice?

Dok se vi ili vaša voljena osoba oporavljate, potražite emocionalnu podršku. Ostanite povezani sa drugima putem poruka, telefonskih poziva ili videokonferencija. Podijelite zabrinutost. Odmarajte se i fokusirajte se na ugodne aktivnosti, poput čitanja, gledanja filmova ili igranja online igara. Dok se brinete za voljenu osobu koja je bolesna sa COVID-19, možda ćete se osjećati anksiozno i stresno. Mogli biste se brinuti za svoje zdravlje i zdravlje bolesne osobe. To može uticati na vaš apetit, san i koncentraciju, ali i pogoršati hronične zdravstvene probleme. Takođe može da poveća upotrebu alkohola, duvana ili drugih opijata. Ako osjećate da vam je mentalno zdravlje ugroženo, poput anksioznosti ili depresije, obratiti se za pomoć ili nastavite sa liječenjem ako ste prethodno već imali određenu terapiju. Ako se vaše stanje pogorša, obratite se svom ljekaru ili stručnjaku za mentalno zdravlje.

Briga o sebi može vam pomoći da se nosite sa stresom. Takođe će vam pomoći da budete u mogućnosti da podržite oporavak vaše voljene osobe.

Komentari