Prevazilaženje kolektivne traume vodi ka prosperitetnijoj budućnosti bez predrasuda i međunacionalne netrpeljivosti

|

Intervju

„Kada pričamo o ratnoj traumi uglavnom se spominju žrtve i svjedoci traumatskog događaja. Zanemarena kategorija su počinioci ratnih zločina. Radeći sa ratnim veteranima, najveći dio ratne traume nose oni koji su ubili nekoga. U toku ratnih dešavanja možeš biti žrtva, svjedok ili počinilac, a vrlo često se dešava da pojedinac u jednom momentu može biti u sve tri uloge istovremeno. Koju god ulogu pojedinci da nose, svi približno jednako pate.“ Ovo su riječi kojima je Vladan Beara otpočeo svoje predavanje na temu „Trauma i rad sa traumatizovanim osobama“.

U toku mjeseca januara 2021. godine, UG “Psiholuminisa” počeo  je sa realizacijom programa edukacije za stručnjake pomažućih djelatnosti javnog i nevladinog sektora sa područja cijele BIH.  Program je svojevrstan nastavak projekta “The War Child: Adressing Secondary Trauma in Prijedor“ a tiče se pitanja sekundarne traumatizacije i transgeneracijskog prenosa predrasuda, međukulturalne i međunacionalne netrpeljivosti na mlade koji u svom iskustvu nisu imali ratna dešavanja. Cilj programa je osposobljavanje stručnjaka u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama.

Prva u nizu aktivnosti bila je  predavanje Vladana Beare 13.02.2021. godine putem ZOOM aplikacije za učesnike programa obuke.  Tim povodom razgovarali smo sa predsjednicom “Psiholuminisa” psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom Majom Zorić.

Majo, da li biste nam malo više mogli da približite pomenuto predavanje?

Vladan Beara je od početka bio uključen u program osmišljavanja priručnika za rad sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama. Kao neko ko skoro 20 godina radi sa ratnim veteranima sa cijelog prostora bivše Jugoslavije ali i šire, procijenili smo da je njegovo znanje I iskustvo od izrazite važnosti za temu kojom se mi bavimo. Njegov doprinos u izradi priručnika je ogroman. Vladan je u toku predavanja prenio svoje dragocjeno iskustvo, približio ratnu traumu kroz teorijske okvire i konkretne alate za rad.

Kako vi procjenjujete da će vam rad na polju traume pomoći u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama?

Nažalost, procjenjuje se da na našim prostorima u poslijeratnom periodu  vrlo malo stručnjaka se bavilo traumatizacijom, PTSP-om i njegovim posljedicama kako za samog pojedinca tako i za članove njegove porodice. O potomcima se tek nije razmišljalo. Razumjeti traumu, naučiti kako ona izgleda, na kojim poljima se sve manifestuje važno je iz razloga jer samo na taj način možemo da razumijemo i njene posljedice. Uvjerenja, emocije i ponašanje traumatizovanih osoba uveliko oblikuje i utiče na cjelokupno ponašanje i doživljavanje sledeće generacije. To nas sve zajedno koči u prevazilaženju kolektivne traume, ali i koči šansu za bolju i prosperitetniju budućnost bez predrasuda i  međunacionalne netrpeljivosti.

Da li biste nam mogli prenijeti neke od utisaka učesnika edukacije?

Utisci učesnika su više nego pozitivni. Vladan je vrstan predavač a i tema je interesantna a prije svega veoma značajna. Stručnjaci su prepoznali kako kvalitet pomenutog predavanja tako i značaj teme. Diskusija je bila veoma “živa”. Mnogi su dijelili svoja iskustva u radu sa traumom ali su imali i dosta pitanja za predavača. Ono što je nama kao začetnicima ideje o radu sa sekundarnom traumom značajno jeste informacija da  naše kolege stručnjaci počinju intenzivno da razmišljaju o tome kako se trauma prenosi s koljena na koljeno I kako ona utiče na potonje generacije.

Situacija sa korona virusom svima nama u ovom momentu ne ide na ruku. Žalimo što program edukacije nije mogao iću u živo ali to svakako ne umanjuje kvalitet rada.

Smatram da smo tek otvorili polje za rad sa sekundarn traumatizovanim mladim osobama I da nam tek predstoji “utvrđivanje gradiva” kroz nastavak programa koji slijedi.

Kako bismo vam prenijeli bar djelić atmosfere sa predavanja, dali smo sebi slobodu da citiramo samo neke od komentara I pitanja učesnika:

“Vladanovo predavanje je odlično. Suočavanje sa traumom treba osvijestiti, posebno u našem podneblju kako bi mladi ljudi “Iz prve ruke”dobili neophodne informacije I iskustva rata I ratnih trauma.”

“Hvala što ste nam omogućili učešće na ovom programu. Bravo za Psiholuminis, odlično predavanje, odličan izbor I pokretanje ove priče.”

“Ponekad se u terapiji I mi fokusiramo na traumu, kao da radimo sa traumom a ne sa osobom. Od drveta se ne vidi šuma. Resursi, prošla iskustva, briga o sebi, odnosi, socijalna okolina- koliko ti unutrašnji I vanjski faktori igraju ulogu kod prevencije I oporavka?”

“Da li kulturološki faktor ima uticaja na doživljaj I nošenje sa traumom? Da li se ratni veterani iz cijelog svijeta slično nose sa traumom?”

 

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije IOM Bosnia and Herzegovina, uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj USAID Bosnia and Herzegovina

Komentari