Prije 25 godina u našem gradu ubijeno je 102 djece. Ubijeni su jer je njihovo postojanje stajalo na putu ideolozima razdvajanja naroda i etnički čiste države u kojoj nije bilo mjesta za one koji nisu Srbi. To su činjenice, kao što je činjenica da gradske vlasti danas ne dozvoljavaju porodicama ubijene djece podizanje spomenika u gradskom centru toj djeci u počast.
Naši sugrađani, Prijedorčani, naročito mladi, ne trebaju preuzimati teret zločina koje su počinili stariji sunarodnjaci pa čak i ako su u pitanju očevi i djedovi nekih od njih. Taj teret im stavljaju sadašnje vlasti i natovariće ga i njihovim potomcima. Prijedor je u svojoj istoriji imao teška razdoblja u kojima su njegovi stanovnici mnogo patili, bili progonjeni i ubijani zbog identiteta ili uvjerenja. Od rata do rata, neko izvuče deblji kraj.
Blizu četiri hiljade ubijenih, nestalih i poginulih, preko 53.000 opljačkanih i protjeranih, na stotine osakaćenih, mučenih, silovanih, to je statistika prošlog rata, a ona iz Drugog svjetskog je još krvavija. Svaki put se to desilo kada su nas okretali jedne protiv drugih. Na nama je da sve uradimo da nikad više niko ne ubija djecu i bespomoćne u našem zavičaju.
Zato pozivamo sve svoje sugrađane, a naročito mlade da nam se pridruže 31. maja u Prijedoru. Ne morate nositi bijelu traku, ali znajte, ako nemate posla ili ako radite za bijednu platu, ako nemate jednaku priliku u ovom gradu kao i djeca političara, onda vi već nosite nevidljivu traku.
Ovo nije pitanje politike. Spomenik ubijenoj djeci u Prijedoru nije “bošnjačka priča”, niti stvar nacionalizma. Ovo je pitanje ljudskosti i okončanja paralize u kojoj grad grca od rata naovamo, ovo je pitanje u kakvom Prijedoru želimo živjeti.
Ako je Prijedor tvoj grad, “Dan bijelih traka” je tvoja borba. Pridruži se.
Aktivisti i aktivistkinje Inicijative “JER ME SE TIČE”
