Uz pismo, koje objavljujemo u cjelosti, uručen je komplete sa 102 dosijea sa podacima za svako ubijeno dijete. Pismo su uručili 31.maja 2017.godine na Dan bijeih traka u Prijedoru.
Odbornicima Skupštine grada Prijedora,
Pozivamo Vas da budete ljudi i da u ovom sazivu Skupštine ispravite nepravdu i bol koju nam je nanio prethodni saziv. Nepravda nije učinjena samo nama nego i budućim naraštajima u Prijedoru. Spomenik koji želimo podići našoj djeci ubijenoj 1992. i 1993.godine treba da bude opomena i garancija da se nikada više u našem gradu ne ubije niti jedno dijete.
Tražimo od Vas, odbornika Grada Prijedora da uvažite naš zahtjev i obezbjedite sve uslove da se u centru grada, na lokaciji koju možemo zajedno dogovoriti, izgradi spomenik. Takvi spomenici za ubijenu djecu već postoje u mnogim gradovima u Sarajevu, Maglaju, Banja Luci a posebno je važan onaj u Konjicu podignut za djecu koja su stradala na tri sukobljene strane. Delegacija Grada Prijedora je posjetila taj spomenik kojeg su Konjičani nazvali “Našoj djeci”, ali opet se Skupština oglušila o naš zahtjev na svojoj oproštajnoj sjednici.
I Vi i mi dobro znamo da će taj spomenik jednom biti podignut, i to u centru Prijedora, jer tome alternative nema. Imena 102 ubijene djece i sada prate Prijedor gdje god da se pominje i Prijedorčane gdje god da se nalaze. Spomenikom nećemo vratiti u život našu djecu, ali hoćemo vratiti ljudskost i čestitost u ovaj grad. Da se svako u njemu osjeća dobrodošao i ravnopravan, bez obzira na porijeklo i ono u šta vjeruje. Na to su nas u Prijedoru zavjetovali i oni koji su se u Drugom svjetskom ratu usprotivili nacizmu i učinili naš zavičaj najslobodnijim mjestom u okupiranoj Evropi.
Ispunite svoju, prije svega, moralnu obavezu i vratite dostojanstvo roditeljima koji su izgubili najvrijednije što ljudsko biće može imati – djecu. Kakav izgovor može postojati da se majci zabrani da ima mjesto na koje može svojoj ubijenoj petogišnjoj kćerci položiti cvijet? Zar su i nakon 24 godine od njihove smrti ta djeca neprijatelji, pa ih treba još jednom ubiti da im se ni za sjećanje ne zna? Koja to politika može opravdati takvo odsustvo suosjećanja sa Vašim komšijama?
Zato Vam dostavljamo ovaj dosije sa imenima i osnovnim podacima o djeci ubijenoj u Prijedoru. Da Vas još jednom podsjetimo da oni nisu samo broj, već da je iza svakog od prerano ugašenih života postojao čitav univerzum radosti, briga i nadanja, snova o godinama što će doći. Da Vas podsjetimo da je Emira Mulalić danas mogla biti doktorica u bolnici “Dr. Mladen Stojanović,” da je mali Vjeko Dolić mogao dovesti “Rudar” u finale Kupa svojim golovima, da je sa trogodišnjim Elvisom Bačićem ubijen budući padobranac našeg kluba na Urijama… Dobro pogledajte svako od ovih lica, pročitajte koliko su godina imali kad su ubijeni, pa razmislite još jednom o tome da li ćete odobriti zgradnju spomenika.
Ako Vam je izgovor politika, zapitajte se da li želite biti dio politike koja ubija djecu i zabranjuje sjećanje na njih. A ako se plašite da će istina o ratnim godinama u Prijedoru koju uče vaša djeca biti dovedena u pitanje ako se podigne takav spomenik, razmislite o sljedećem: vaša djeca već sve znaju, samo je pitanje dana kada će početi da pucaju zidovi propagande kojom su trovana sve ove godine i uvjeravana da se ubijanje djece pravda ratom i borbom za nacionalnu stvar. Neumitno se bliži dan kada će Vam postaviti pitanje: “Tata, gdje si ti bio kada su ubijali djecu po Prijedoru?”
Želimo Vam da smognete snage da svom djetetu kažete istinu u tom razgovoru. Pogledajte ova dječija lica. Danas imate priliku da ublažite strašnu nepravdu učinjenu Vašim sugradjanima prije 24 godine. Danas imate priliku da svom djetetu možete reći da ste barem danas odabrali da budete na pravoj strani humanosti i istorije.
Ispunite svoju ljudsku i zakonsku dužnost: obezbjedite sve uslove da se u centru Prijedora izgradi spomenika ubijenoj djeci.
Roditelji ubijene djece
