Čujem pucnjavu! Čujem rafale! Čujem detonacije i Baju kako zavija kroz jutro. „Božić je, Božić je“ se probija kroz maglu dok rakija teče u potocima i krmad se kolju. Teče rijeka krvi, nekad po snijegu, nekad po blatu, a domaćini, bazdeći na rakiju i suvo meso, grle se i čestitaju. Sikira u ruci, zastava na kući, nacionalističke note sa zvučnika i pištolj u zrak: bam, bam bam!
Razmišljam kako bi to izgledalo nekom civilizovanom i naivnom došljaku. Vjerovatno nikad ne bi pogodio šta ovi varvari uopšte slave, a pogotovo da je to rođenje Hristovo. Svuda u svijetu se to slavi uz smirujuće melodije, ljubav među bližnjima, dobru i zdraviju hranu i mirise praznika u zraku. Lijepo okićene borove i gradove, poklone kojima voljenima pokažete koliko su bitni i molitvu onih koji vjeruju. Uz veselje i toleranciju onih koji ne vjeruju.
Samo kod nas izbije Treći svjetski rat. Samo kod nas osjetiš smrad petardi i cijevi pušaka koji se miješa sa smogom u kojem se gušimo svake zime. Samo kod nas kroz šume lunjaju sablasti sa sikirama, pijani kao letve, galamdžije i nasilnici koji se nemalo puta potuku na ovaj sveti dan i koji idu u crkvu naroljani i psuju pred tom svetom građevinom.
Aj dont get it!!!
Nisam neka velika vjernica i ne pratim običaje. Ne idem u crkvu i ne dajem popovima pare. Nisam sujevjerna jer koliko vidim, mnogi deklarisani vjernici jesu. Ne kažem da bih ubila za boga pa ga onda masno opsujem kad mi nešto ne ide od ruke. Ne dajem u crkvu pare, a prođem ravnodušno kraj gladnog djeteta. Ne činim zlo, a dobro samo onda kad neko gleda. Pogotovo kad bog gleda.
Voljela sam Božić kao mala jer se skupimo kao familija, jedemo i smijemo se. U mojoj kući niko ne pati od pokazivanja ko je veći Srbin i vjernik. U mojoj kući se opušteno voli. Dok bjesni rat napolju, sve u ime mira božjeg, ja jedem cicvaru i shvatam da su mi uspjeli zgaditi i Božić ovi divljaci koji su odavno pobrkali lončiće.
Zbilja, šta srpstvo ima sa Jevrejom iz Nazareta koji je razapet na krst radi političkih igrica i pokvarenog čovječanstva?
Šta će ti zastava na kući na Božić?
Zašto pucaš na Božić gore u tog svog velikog boga?
Taj metak će ubiti ili njega ili neku nedužnu osobu kad zaluta.
Čemu skrnavljenje svega, i svetog i nesvetog, na ovom komadu proklete zemlje? Koliko se porodica posvađa na Božić jer su članovi pijani i imaju sikire ili pištolje u rukama?
Evo dok pišem ovo tačno ni sama ne vjerujem šta pišem. Zar se ovako slavi Božić!? Eto, mi ga ovako slavimo. Fanatična i divlja šaka jada. Dva dana sam slušala detonacije, dva dana su psi i djeca uplašeno treptali da bi se izdivljali veliki vjernici. Koliko je potoka alkohola polokano i koliko para bačeno da biste sad bili kokuzi sve do proljeća?
No, ne vrijedi! Stvari se nikad neće promijeniti.
Kažu ako ne možeš nekog pobijediti, pridruži im se. Ne mogu se ni pridružiti jer se to kosi sa svim mojim zakonima prirode. Imate i sutra jedan veliki praznik pa vitlajte zastavom i slavite dok grcate od dugova zakopani u rupu od države i dok vam glave tek vire iz tog blata.
Pjevajte iz sveg glasa!
Pjevajte da ne biste plakali!
