Sve češće možemo vidjeti migracijske i izbjegliče tokove u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama koje posjedujemo o stanju u oblasti migracija u vezi s povećanim prilivom migranata i izbjeglica u BiH u periodu od 1. januara do 5. jula ove godine, Službi za poslove sa strancima je prijavljeno 8.081 migranata i izbjeglica. Od ukupnog broja, njih 7.424 je iskazalo namjeru za podnošenjem azila, a 686 njih je podnijelo zahtjev za azil. Kako Granična policija naše države izvještava, 723 migranta i izbjeglica su nezakonito evidentirana.
No, statistika na stranu. Nakon potresnih fotografija Gabriela Tizona, Španjolca koji već mjesec dana boravi u Velikoj Kladuši i Bihaću, koje na prvu podsjećaju na izvještaje svjetskih fotoreportera iz razorenih i ratnih zona, uputili smo se u privremeni migranski kamp u Velikoj Kladuši.
(https://www.facebook.com/gabrieltizonfotografo/posts/1811581098887704 – link fotografija i stanja kampa)
Na samom ulazu u kamp, možemo vidjeti posljedice snažnog kišovitog nevremena praćenog jakim vjetrom koje je prije nekoliko dana zahvatilo područje Velike Kladuše. U potpunosti je uništilo improvizirano migrantsko naselje u ovoj općini, a brojne porodice s djecom ostavilo bez ,,krova“ nad glavom.
U ulazu u kamp nas dočekuje Haris Kudić iz Inicijative ,,Kladuša je naša“ te nam govori da su migranti i izbjeglice od februara ove godine počeli dolaziti u Krajinu. Isprva je njihov broj bio zanemariv, te su bili smješteni u privatnim kućama gdje su se o njima brinuli isključivo lokalci, a danas ih ima oko 4000 u Velikoj Kladuši i Bihaću. Kako Haris navodi, veliki priliv migranata i izbjeglica prouzrokovao je muke lokalnom stanovništvu, vlastima, ali i samim njima koji se u ovom kraju BiH suočavaju sa raznim problemima, prije svega nedostatkom hrane, vode, odjeće i zdravstvene zaštite. Dodatni problemi su se pojavili nakon obilnih padavina koje su stvorile velike štete. Voda je odnijela svu infrastrukturu i šatore pa trenutno borave u improvizovanom šatorskom naselju koje nije uslovno.
Postavljamo pitanje Harisu da li možemo pričati sa jednim od migranata, želimo da čujemo ko su, odakle su, koliko putuju, gdje idu, kako im je u BiH, a on nas odvodi do Muhameda Kahlonu iz Afganistana.
„Moje ime je Muhamed, iz Afganistana sam. Živio sam u predgrađu, odnosno u pograničnom području gdje su bili česti upadi talibana zbog kojih sam jedne večeri zadobio 3 metka. Nakon tog slučaja, odlučio sam potražiti mir i sreću u Evropi. Putujem već godinu i po. Po struci sam inženjer elektrotehnike i novac nije problem, odnosno uzrok mog puta. Uzrok i problem su talibani od kojih nemaš mira i od kojih ti zavisi život.“
Muhamed nam govori da mu je želja doći u Italiju gdje namjerava da pokuša otvoriti novu stranicu svog života. U tome pokušava već četiri puta, ali ga je jednom vratila slovenska granična policija, a tri puta hrvatska granična policija. No, bez obzira na pojačane mjere na granici sa Hrvatskom, Muhamed kaže da će pokušavati sve dok ne uspije.
Ramiz, koji se u kampu nalazi već nekoliko sedmica, a koji nije želio pred naš objektiv, kaže da im dodatno otežavaju prelazak granice i lokalni krijumčari. Navodi da pronađu put da uđu u kamp gdje zaintrigiraju nekolicinu, uzmu im novac i odvedu do obližnje rijeke i tu ih ostave.
Volonterke projekta ,,Pomoć migrantima u Unsko-sanskom kantonu“ u Velikoj Kladuši borave par mjeseci.
„Uslovi u migracionom centru su vrlo loši i nedostojni boravka ljudskih bića, a bolesti su ovdje sasvim normalna pojava. U nekoliko posljednjih sedmica, imamo prisutne Ljekare bez granica koji tri puta sedmično migrantima pružaju zdravstvenu uslugu u saradnji sa Domom zdravlja Velika Kladuša. U kampu je uglavnom veliki broj samaca, odnosno muškaraca. Takođe, tu su i par desetina porodica, od četveročlanih do desetočlanih porodica. Sve ono što mi radimo tokom ovih mjeseci jeste svakodnevna humanitarna pomoć koja je potrebna za svakodnevni život“, kaže Azra Moralić, koordinatorica projekta ,,Pomoć migrantima u Unsko-sanskom kantonu“.
Na izlazu iz kampa pravimo još par fotografija i ostavljamo ove ljudi u nadi da će svoje namjere ostaviti jako brzo ili da će dočekati bolje uslove za život u BiH u nešto boljim uslovima kako dolikuje svakom ljudskom biću.
