Izolacija i održavanje socijalnih kontakata, idu li jedno s drugim!?

Korona virus je najznačajnije javnozdravstveno pitanje širom svijeta. Aktuelna zdravstvena kriza primorala je nadležne institucije da uvedu restriktivne  mjere s ciljem prevencije daljnjeg širenja zaraze korona virusom i očuvanja fizičkog zdravlja. Međutim, u ovakvoj situaciji ne treba shvatiti olako važnost održavanja mentalnog zdravlja. Priču o načinima održavanja mentalnog zdravlja ovaj put nastavljamo sa našom gošćom Zoricom Railić-Perić,  s kojom ćemo nešto više razgovarati o značaju održavanja socijalnih kontakata kako bismo isto sačuvali u ovoj krizi.

Zorice, kako vi vidite ovu situaciju vezanu za nagli prekid društvenih, porodičnih I poslovnih kontakata?

Mjere socijalnog distanciranja otkazale su velike društvene događaje, ali isto tako su i manje grupe i organizacije također pokrenule otkazivanje događaja i redovnih aktivnosti. Mjesta okupljanja ljudi su zatvorena (ugostiteljski objekti, škole, pozorišta, veliki tržni centri…). Mnogi ljudi u ovoj situaciji ne rade ili su prinuđeni da rade od kuće. Sve ono što je nekada bilo uobičajeno I naša svakodnevnica, kao što ste rekli, naglo je prestalo I socijalni kontakt se iz tih razloga sveo na minimum.

Šta ostajanje kod kuće znači za većinu ljudi?

Ostajanje kod kuće nekim ljudima  predstavlja  izazov i čak ugodnu promjenu,ovu situaciju vide kao priliku za odmor od napornog posla I obaveza koje su inače imali.  Drugima ovo može biti čak dramatični preokret normalnog dnevnog ritma i načina življenja. Mnogima je i sama promjena rutine stresna, a zatim pritisak dodaju odvojenost, restrikcije na kretanje (odabrane ili zadane), boravak uglavnom u zatvorenom. S  toga je socijalna podrška veoma važna. Veoma je važno ostati u kontaktu sa ljudima s kojima smo I prije pandemije imali vezu (porodica, prijatelji ali I naše radne kolege ukoliko smo zaposleni, djeca sa svojim školskim drugarima…). Određeni period u izolaciji I odsustvo obaveza I kontakata svakako može predstavljati odmor. Međutim,dešava se da takvo stanje brzo izaziva dosadu što može dovesti do neraspoloženja, razdražljivosti pa čak I do nekih oblika agresivnog ponašanja. Smatram da I naš tip ličnosti može pridonijeti načinu na koji se borimo sa izolacijom. Osobe koje su zatvorenije, sklonije svom unutrašnjem svijetu tj introverti lakše će prihvatiti novu situaciju jer je to u skladu sa njihovom prirodom. Oni će se okrenuti čitanju, gledanju filmova, zanimacijama koje nužno ne moraju da uključuju kontakt sa drugim ljudima. S druge strane, aktivni, otvoreni, druželjubivi će ovo doživjeti kao veliku presiju jer je to u suprotnosti u odnosu na ono na šta su inače navikli te će tražiti način da u nekom mjeri zadovolje svoje potrebe.

 

Kako objašnjavate važnost potrebe većine ljudi da budu u kontaktu sa drugima?

Ako posmatramo hijerarhiju ljudskih potreba u osnovi su fiziološke potrebe. Dakle potreba za hranom, vodom, snom. Ovo znanje nam djelomično može objasniti iz kojih razloga su ljudi “pustošili” trgovine I zbog čega su pojedinci pravili velike zalihe hrane.

S druge strane,ljudi su ipak prvenstveno socijalna bića. Jedna od bazičnih ljudskih potreba je potreba za sigurnošću, ljubavlju I pripadanjem. To se nadovezuje odmah poslije zadovoljenja osnovnih fizioloških potreba. Ljudi od samog rođenja imaju potrebu za ostvarivanjem emocionalnih veza a to se prvenstveno ostvaruje fizičkim kontaktom, tj dodirom između bebe I onoga ko vodi računa o njoju najviše slučajeva to je majka pa onda I ostali članovi porodice.

U situacijama kada je osoba socijalno izolovana od drugih, tijelo će tumačiti kao opasnost, tj kao prijetnju. Nedostatak fizičkog I socijalnog kontakta povećava osjećaj tjeskobe, napetosti I nervoze te smanjuje mogućnost da se što bezbolnije I adekvatnije izborimo sa stresom.

Kako vidite nedostatak socijalnog kontakta na ranom uzrastu?

Djeci i mladima su naročito potrebni socijalni kontakti, primarno s porodicom, a potom i s vršnjacima jer se njihov fizički, emocionalni I socijalni razvoj odvija upravo putem interakcija s drugima. Zdrav socijalni razvoj može djetetu doprinijeti u brojnim drugim područjima uključujući jezični i govorni razvoj (nema jezika bez interakcije), izgradnji samopoštovanja, jačanju školskih vještina, rješavanju konflikata, empatiji i dr. Dakle, socijalni dio razvoja nikako se ne može izolovati od cjelovitog razvoja pojedinca.

Iz tih razloga je potrebno poticati održavanje kontakata djece I mladih posebno sa vršnjacima. Ako ste u mogućnosti omogućite im videopozive jer ćete na taj način bar dijelom zadovoljiti način komunikacije licem I lice.

Ovde moram napomenuti, iako je važno održavanje socijalnih kontakata na tom uzrastu, isto je veoma važno ograničiti vrijeme provedeno pred malim ekranima zbog nekih negativnih posljedica koje ono može imati ako se konzumira u prevelikim količinama.

Šta je sa našim najstarijim sugrađanima?

Nadležni svakako upozoravaju da su najrizičnije I najosjetljivije grupe građana osobe preko 65 godina života. Socijalna podrška starim I iznemoglim licima je veoma važna. Održavajte kontakt sa vašim najstrarijim članovima porodice. Dovoljan je jedan kratki telefonski poziv kako se oni ne bi osjećali zapostavljenoi zaboravljeno, kako bi dobili informaciju za ih volite, cijenite I da brinete o njima.

Nadležne instutucije mole i pozivaju na izolaciju a mi s druge strane imamo zahtjev da se održavaju socijalni kontakti kako bi se to isto naše zdravlje (mentalno I fizičko) održalo.kako oba dva zahtjeva dovesti u ravnotežu?

Danas je na svu sreću puno lakše održavanje socijanih kontakata nego što je to bilo ranije. Kao što sam već u prošlom gostovanju rekla, skoro svako domaćinstvo ima pristup internetu, većina ljudi ima mobilne telefone sa različitim aplikacijama koje omogućavaju čak I viđenje, slanje slika, video snimaka. Razmišljajmo o održavanju kontakata bez ugrožavanja vlastitog I tuđeg zdravlja. Interesantno bi bilo razmišljati sa kakvim bismo se sve problemima susretali da nam se ova situacija desila prije pojave masovnih medija I komunikacije.

Ovde je sad interesantan jedan bitan momenat. Prije pojave korona virusa, psiholozi, psihijatri, socijolozi su govorili I upozoravali o štetnosti korištenja društvenih mreža. Istraživanja su pokazala da ona uveliko pridonosi socijalnoj izolaciji što za sobom vuče druge probleme ( emocionalna distanciranost, povučenost, neusvajanje adekvatnih stilova komunikacije, povećavanje agresivnog ponašanja tj smanjenje praga tolerancije na frustracije). A sada su elektronski mediji jedini način za održavanje socijalnih kontakata. Dakle, imamo situaciju koja mijenja kontekst I pogled na društvene mreže.

O čemu se zapravo radi!? Svakako da prekomjerno uživanje u virtualnom svijetu, smanjuje vrijeme I potrebu za ostvarivanjem kontakta jedan na jedan, da smanjuje emocionalnu razmjenu ( teško da ćemo putem poruka prenijeti kako se u stvari osjećamo) I smanjiti potrebu I mogućnost za fizičkim kontaktom ili dodirom. Ali ako je to jedini način da ne budemo izolovani od naših bližnjih onda to svakako treba koristiti do momenta dok se ne stvore drugačiji uslovi.

Britanski istraživači I stručnjaci smatraju da će jedna od posljedica korona virusa biti smanjenje učestalosti direktnog fizičkog kontakta, prvenstveno misle na grljenje. Ja se toplo nadam da su pogriješili jer smatram da je grljenje fizički kontakt koji I te kako predstavlja I značajan oblik emocionalne razmjene te da ćemo na taj način pokazivati našim najbližima koliko su nam zapravo nedostajali.

Da li biste nam dali neke praktične smjernice kada je održavanje socijalnih kontakata u pitanju?

  1. Budite u kontaktu sa svojim bližnjima to će vam pomoći da se osjećate manje usamljeni. S druge strane smanjićete osjećaj zabrinutosti za njihovo stanje I zdravlje, na kraju ispunićete vrijeme I uticati na smanjenje osjećaja dosade I neispunjenosti
  2. Planirajte online susrete sa osobama s kojima ste se viđali redovno uživo – to mogu biti online kafe, tematske večeri. Moja rođaka je organizovala karaoka veče i kaže da su se ona i njeni prijatelji jako dobro zabavili.Kuće su nam sad prepune namirnicima, razmjenjujte recepte, slike ručka koje pravite. To su u stvari takozvane grupe podrške.
  3. Priključite se online grupama za vježbanje ukoliko vas taj način života interesuje
  4. Razgovarajte sa svojim komšijama preko ograde ili balkona ukoliko ste u mogućnosti
  5. Svakako treba iskoristiti vrijeme povezujući se s ljudima s kojima živimo, s članovima naše porodice. Ovo vrijeme može se iskoristiti za poboljšanje postojećih odnosa, za praktikovanje  niza aktivnosti koje možemo raditi zajednički – od kuhanja, preko nekih kreativnih aktivnosti, do društvenih igara.

Šta biste nam poručili na kraju?

Svakako ono što smatram uvijek bitnim za naglasiti jeste odgovorno ponašanje. Slijedite preporuke I zahtjeve nadležnih I odgovornih institucija. Koliko je važno da uspostavite rutinu I red u vašem danu, isto tako je u redu da tu rutinu začinite malim “izletima”. U kontekstu ove naše današnje priče pronađite neku zanimljivu online grupu I priključite joj se, zabavljajte se na način na koji to do sad niste radili. To su male zatvorene grupe u kojima se nećete osjećati blesavo I glupo što radite nešto što inače u “stvarnom životu” nikada ne bi.

Facebook
Twitter
LinkedIn