Predizborna euforija je već uveliko počela. Konstantno nas bombarduju različitim vidovima političkog marketinga od TV/radio reklama, bilborda, kojekavih natpisa, kampanja i sl. Cilj političkog marketinga jeste da nas uvjeri u pravi izbor. Da nas uvjeri da je određeni subjekat idealan za sve naše probleme, da će nam omogućiti bolju budućnost, tj. bolje sutra. No, zapitamo li se ikad šta je od svega toga naša realnost?
Dok se ogromne količine novca troše upravo na takav vid reklame, koliko se zapravo novca troši na prave stvari? Koliko se ulaže u obrazovanje, zapošljavanje, infrastrukturu, kulturu, sport… ? Nažalost, jako malo. Sama situacija u našoj državi je svjedok toga. Upravo ti milioni konvertibilnih maraka uloženi u predizbornu kampanju, nama kao građanima ove države, mnogo više bi koristili kada bi bili uloženi u gore navedene oblasti. Naši političari su itekako toga svjesni, mada za njih je mnogo lakše dati brojna obećanja, nego ta ista obećanja ispuniti. Različita istraživanja nevladinih organizacija upravo to i potvrđuju. Političari mnogo obećavaju, ali malo od toga bude ispunjeno.
Postavlja se pitanje gdje smo tu MI?
Generalno mislim da je problem u našoj državi što su ljudi izgubili vjeru u bolje sutra. Rijetko ko vjeruje da uopšte postoji osoba koja bi mogla da nas izbavi iz trenutne situacije. Rijetko ko vjeruje u moć izbora, zapravo u moć svog glasa. Često se zapitamo šta taj naš glas može donijeti i vrijedi li uopšte izaći na izbore.
Pri tome, veoma je važno da priznamo sami sebi najprije da i mi imamo velikog udjela u trenutnoj situaciji. U neku ruku smo sami krivi za ono što nam se trenutno dešava. Isti mi koji se prodajemo za jako malo, prodajemo svoj glas iz lične koristi ne misleći na opšte dobro. Zbog toga što ti isti mi prodajemo sebe da bismo sačuvali ono malo jada što imamo, tako nam je kako jeste. Sve to se može promijeniti, bez obzira koliko mi bili ubijeđeni u suprotno. Izborni dan je pravo vrijeme da uzmemo stvari u svoje ruke i ne budemo ničije marionete. Uvjerenje da se ništa u ovoj državi neće i ne može promijeniti sigurno nam neće donijeti ništa dobro. Ako svi mi budemo prihvatili svoju trenutnu sitaciju, šta možemo i očekivati?
Nasuprot, uvjerenja da smo mi tvorci naše sudbine i glavni faktor ove države je prvi korak ka boljem sutra. Trebamo da budemo svjesni moći koju naš glas ima i da ne dajemo taj glas olako. Sigurno još uvijek postoje ljudi koji su spremni da se bore za dobrobit svih nas, a ne samo za lični interes.
Zato, svi mi 7. oktobra treba da izađemo na izbore i da pokažemo ko je pravi nosilac ove države, te ko drži konce u svojim rukama. Treba da izaberemo pravog čovjeka, čovjeka koji je iza sebe ostavio djela, a ne samo pusta obećanja, ne uzimajući u obzir besmislene podjele uveliko zastupljene u našoj državi, nažalost.
Od ogorčenja, prekrštenih ruku i pukog posmatranja nema NIŠTA. Nije uzalud rečeno, i šutnja je odobrenje!
(Tekst koji je osvojio 3. mjesto na našem konkursu s temom “Izađi i (iz)bori se”)
