Gdje prestaje spin, tu počinje proširena stvarnost

Od čitave cjelosedmične priče kako je Dodik dobio pozivnicu i kako će ići na inauguraciju Donalda Trumpa, ostali su odbijenica za diplomatsku vizu i osvjedočeno poltronstvo i konformizam akademske zajednice.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pozvan na prijem povodom inauguracije Donalda Trumpa“, pisala je 22. decembra Srna, a prenio RTRS. Istog dana, Željka Cvijanović, premijerka RS, u razgovoru za RTRS tvrdi  da je „poziv Vašingtona Dodiku na svečanost povodom inauguracije velika čast za Srpsku“.

„ Znamo da predsjednik Dodik zaslužuje da bude sa svima onima koji su naši iskreni partneri, a mislim da ih ima mnogo. Mnogi se još nisu pokazali, a znamo da postoje“, dodaje Cvijanović. 

I tu nema suštinske razlike između onog što je Srna objavila a RTRS prenio, i onog što su brojni bh. mediji pisali kako Dodik nije pozvan na inauguraciju, nego na jednu od brojnih ceremonija povodom nje. Međutim, četiri dana kasnije, 26. decembra, Dodik odlučuje da kameri RTRS u razgovoru sa novinarkom Sandrom Kukić pokaže pozivnicu na inauguraciju (o kojoj RTRS nije ni govorio), na što RTRS pristaje. I na uvid njihove kamere, i njihove novinarke, uredništva informativnog programa i svih onih koji su u tom momentu bili kraj malih ekrana, Dodik pokazuje pismo poziva na prijem Faith, Freedom, Future (na maternjem: Vjera, Sloboda, Budućnost, pr.a.) inauguracijski bal koji, kasnije će se saznati, organizuje umirovljeni republikanski kongresmen Robert Bob Mekjuan, Family Research Council, uz sponzorstvo Faith and Freedom Coalition.

Sljedstveno onim što su svojim očima vidjeli i provjerili, RTRS potvrđuje da je riječ o zvaničnoj pozivnici na inauguraciju. Koju, uzged rečeno, oni nikada nisu ni spominjali, ali im je predsjednik potvrdio da su upravu.

Vjerujete li Dodiku ilI Dodikovim očima?

I to bi bilo legitimno da u pismu ne postoji misteriozna Liz, koja je s mužem – takođe Amerikancem – boravila u Banjaluci prošlog maja. I da ciljevi koalicije Faith and Freedom nisu da „mobilizuju i treniraju vjerujuće ljude da budu efektivni građani i preduzmu građanske akcije“, a jedan od njihovih principa „pobjeda u bici protiv terorizma i tiranije kroz podržavanje demokratskih saveznika, uključujući i Izrael“.

U istom intervjuu Dodik kaže da je u telefonskom razgovoru, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Hojt Ji od njega zahtijevao „da se odrekne politike SNSD-a, i da izjavu u Tužilaštvo, dok je razgovor sve vrijeme slušala američka ambasadorka u BiH“. Docnije, Dodik ističe da će „iduće godine biti jedan veoma važan Referendum za našu budućnost“, te da će on i njegovi saradnici odrediti kad će on biti.

Kulminacija priče je 28. decembra, kada na prijemu za predstavnike javnih medija povodom Dana Republike, Dodik kaže da će Republika Srpska za pet godina biti samostalna. „Vidim je moćnu, jaku, demokratsku i kao važan faktor u regionu. Vidim je kao samostalnu“. Odgovarajući na pitanje novinarke N1 Snježane Mitrović da li u narednoj godini očekuje socijalne nemire i pojačane tenzije, ne propuštajući da šovinistički uvrijedi novinarku, Dodik je rekao da je N1 „neprijateljska institucija koja radi u interesu destabilizacije“.

Ljudski simbolski sistem može na različite načine da primi i obradi razne kodove. Tako i poziv na ceremoniju povodom inauguracije koju organizuje besposleni penzioner – koji je u maju 2016. bio toliko politički aktivan na američkoj sceni da je bio i u Čelincu – u očima RTRS-ovog posmatrača može postati zvaničan poziv na inauguracijski bal. U kome Dodik ima mjesto u sedmom redu.

Da izbori mogu nešto promijeniti, ukinuli bi ih

Sve prethodno napisano u ovom tekstu je dovoljno jasno, precizno, tačno, korektno i objektivno da bi bio objavljen, ali pati od iste boljke od koje pati i RTRS. Nedostaje mu kontekst.

Prvo, 22. decembra – na dan kad je objavljena ova informacija – Narodna skupština RS hitno je raspravljala o izmjenama i dopunama zakona o platama u javnom sektoru, čiji je cilj da smanji dodatak za minuli rad u prosvjeti, kulturi, zdravstvu, pravosuđu i policiji.  Istovremeno, u Banjaluci je organizovan protest granskih sindikata, koji je više ličio na apel Narodnoj skupštini da taj prijedlog ne usvoji. Kojeg pritom ne bi ni bilo da se Vlada prije predlaganja nije konsultovala i dogovorila sa granskim sidnikatima, koji su joj socijalni partneri. Isti dan, predsjednik Dodik je za RTRS rekao kako je ljut zato što radnici u RS nemaju solidarnosti i ne razumiju tešku situaciju. Dan poslije, usvojen je Program ekonomskih reformi Republike Srpske 2017-2019, Zakon o izvršenju budžeta za 2017. godinu i Budžet za 2017. prema kome Predsjednik na raspolaganje dobija dodatni milion (pa ih je sad u njegovom budžetu 11), a vlada dodatna tri miliona.

Na dan kad je Dodik objavio zvanično pismo, 26. decembra, Narodna skupština raspravljala je o zakonima o bankama; porezu na dobit; tržištu hartija od vrijednosti. Pored toga, tema sjednica bili su i dugoročno zaduživanje RS, o emisiji trezorskih zapisa i prihvatanju zaduženja prema Evropskoj investicionoj banci. Ishod je odluka o dugoročnom zaduživanju RS za 411.100.000 KM, i to u 2017. godini.

Pokušavajući da građanima prenese pravovremenu, bitnu, posljedičnu, neizvjesnu, objektivnu i tačnu informaciju, prvo pitanje novinarke RTRS Nade Veletić u razgovoru sa premijerkom Cvijanović bilo je: „Zbog čega se stvara utisak u javnosti da je najveći problem minuli rad?“

„Bespotrebno se stvara problem. Mi ne možemo posmatrati budžet samo kroz jednu stavku, odnosno minuli rad. Postoji niz drugih stvari koje su predviđene budžetom, a time ćemo pokazati da ulazimo u ekonomski i finansijski stabilniju situaciju, i da su stvari poslagane onako kako je u interesu RS i njenih institucija. To znači i svih njenih građana“, glasio je odgovor premijerke.

Dva dana kasnije, kada Dodik Republiku Srpsku vidi kao samostalnu i jaku, tristotinjak metara dalje Narodna skupština okončava 21. posebnu sjednicu, na kojoj je usvojila i 18. prijedlog zakona. Onako kako to najviše voli – po hitnom postupku.

Ne uređuje se on za svoj rođendan, nego od preduzećeta

S druge strane, ovo nije samo problem politike Republike Srpske i njenog administrativnog vrha. Preciznije, njima ovo uopšte nije ni problem. Građani su navikli da se javni novac troši na nove automobile, luksuze detalje namještaja, vozni park, helikopterska putovanja predsjednika RS, i ostalog. Jedini ishod protesta i apela sindikata bilo je njihovo smrzavanje, pa ni oni nemaju nikakve koristi. I jedini ko bi od ove priče, osim novinara i medija imao najviše štete i ujedno koristi, jeste akademska zajednica Republike Srpske.

Njeni su analitičari i eminentni profesori Nenad Kecmanović i Aleksandar Vranješ opet pokazali dokle doseže konformizam i poltronstvo intelektualne elite. Bivši dekan Fakulteta političkih nauka i savjetnih predsjednika RS za politička pitanja Kecmanović i docent na istom fakultetu, takođe savjetnik predsjednika RS Vranješ, pozivajući se na svoje doktorate iz politikologije i političkih odnosa, objavili su dva posljednja akademska izdisaja. Kecmanović tvrdi da „Tramp zna da ga je Dodik podržavao tokom kampanje, i Trumpov poziv Dodiku je indirektna poruka Putinu“, ocijenio je Kecmanović. Vranješ smatra da Dodik jeste marketinški velemajstor za stvaranje publiciteta, ali da je ovdje jasno da američki establišment jednako nerviraju i Trump i Dodik, a ne može ni da zamisli kakve ti muke zadalo da se njih dvojica nađu u interpersonalnoj komunikaciji.

„Ako je Dodikov odlazak toliko beznačajan kako hejteri opisuju, zašto mu onda uskratiti vizu? Možda Ambasada SAD u Sarajevu jednostavno ne želi da dodatno razočara sarajevsku čaršiju, koja dovoljno tuguje za Hilarinim porazom“, piše Vranješ za Sputnjik. 

Nakon sedam dana u kojima je radnicima smanjen minuli rad, a predsjedniku i Vladi povećan budžet za četiri miliona, uskraćeni dodaci poljoprivrednicima, agenda svih medija u BiH je Dodikov dril sa ambasadom. Pored toga što je u tih sedam dana Odjeljenju za suzbijanje teškog oblika kriminila i korupcije MUP-a RS budžet povećan sa cca. 600.000 na cca. 2.340.000 KM, a u nelegalno privatizovanoj robnoj kući „Boska“ Dodikova kćerka otvara prestižni suši restoran.

U tom vremenskom intervalu dovoljno je građe za najkompletniji doktorat o spinu, medijskoj reprezentaciji, novinskom diskursu i kontekstu, ikad napisan na ovim prostorima. Na koncu, slučaj SNSD-a je i političko pitanje dječjih bolesti demokratije: medijske kulture, marginalnih i alternativnih političkih pokreta, političkog populizma kojim se sa margine ‘98. dolazi u mainstream 2006-2016.

Ipak, pojava mogućosti proširenog viđenja okoline i okruženja, koju literatura naziva „preuveličanom realnošću“, zaludila je cijeli svijet. Majkrosoft je proizveo specijalan model HoloLens naočala koji u realnom prostoru uviđa metafizičke kodove i kroz sočivo označava ‘natprirodne’ pojave (lens – sočivo, leće). U međuvremenu, svijet je obišla i igrica ‘Pokemon’. Sve je to, kažu teoretičari, ishod posredovane stvarnosti koja neki drugi i drugačiji svijet postavlja naspram ovog postojećeg. I u tom nema ništa loše, jer u dobroj vjeri taj novi svijet ne treba da bude idealizovan, nego alternativan i posredovan. I to je očigledno legitimna akademska tema.

Osim u Republici Srpskoj, gdje politički, društveni i medijski milje mijenja ulogu kompjutersko generisanih tekstova, slika i zvukova, i na dnevnom nivou mijenja koncept realnosti koja će se suprostaviti materijskoj. Jer je RTRS sa svojim sočivima proširene realnosti inovativniji i konkurentniji od Majkrosofta. Za to vrijeme, svima je potpuno nebitno što bivši dekan i trenutni docent jedinog Fakulteta političkih nauka u RS sjede u Kabinetu predsjednika, kao savjetnici.

A jedino što je gore od činjenice da ove teme niko akademski ne obrađuje i što rečena dvojica smatraju etičkim umjesto savjeta poslati hvalu čovjeku reprezentovanom kroz instituciiju, jest činjenica da akademska zajednica o tome šuti. Nije narod kriv, od njega se svakako očekuje da šuti.

Facebook
Twitter
LinkedIn