Feminizacija siromaštva

|

Blog | Ljudska prava

Siromaštvo se danas posmatra multidimenzionalno i pored ekonomske sfere posljedice siromaštva se odražavaju na socijalnu i kulturnu dimenziju svakodnevnog života.  Siromaštvo  predstavlja  nedostatak osnovnih mogućnosti za dostojanstven život, kao što su nedostatak prihoda i sredstava neophodnih da se osigura životna egzistencija, glad, neuhranjenost, slabo zdravstevno stanje, ograničen pristup obrazovanju ili nemogućnost pristupa obrazovnom sistemu uopće, povećana smrtnost uključujući smrtnost od bolesti, izolacija, beskućništvo, neadekvatni stambeni uslovi. Siromaštvo je nažalost realnost i svakodnevnica za mnogobrojne bosanskohercegovačke građane i predstavlja očiglednu posljedicu političkih i ekonomskih promjena koje su se desile, i koje se i dalje dešavaju u procesu tranzicije, a praćene su kriminalnim privatizacijama, padom društvenih prihoda kao i slabljenjem funkcionisanja državnih institucija, socijalnih službi i pravosudnog sistema. Sve prethodno navedeno je bitna karakteritika negacije ljudskih prava, odnosno negacija građanskog statusa.

Danas je feminizacija siromaštva  jasan pokazatelj obilježja društvene strukture siromaštva. Ona podrazumijeva porast siromaštva kod žena, veću vjerovatnoću da će žene biti siromašne u odnosu na muškarce i da je siromaštvo u slučaju žena mnogo teže nego kod muškaraca. Nejednaka rodna distribucija siromaštva nije samo specifičnost balkanskog podneblja, siromaštvo poprima žensko lice ne samo u nerazvijenim zemljama, nego i u najrazvijenimim zemljama na svijetu.

Upravo zbog ovog zabrinjavajućeg trenda, imperativ na globalnom planu mora biti iskorijenjavanje ženskog siromaštva budući da je upravo to neizostavan dio fundamentalnog principa socijalne solidarnosti i jednakosti. Rodna neravnopravnost ugrožava mogućnosti za ekonomski i ljudski razvoj i ona je u korijenu ženskog siromaštva. Rodna neravnopravnost koja se pokazuje i kroz razlike u plaćama, nejednakost u mogućnostima pristupa resursima i raspolaganju resursima i kroz podjelu rada povezana je stanjem na tržištu rada, koje, iako bilježi općenit porast u participaciji žena, ipak nije prostor jednakog statusa muških i ženskih zaposlenika.

Otvaranjem  sistema obrazovanja i tržišta rada, moderna politička vlast za žene trebalo je rezultirati ekonomskih oslobađanjem i emancipacijom žena, industrijalizacija, modernizacija i globalizacija su trebale poslužiti kao pretpostavke za promjene obilježja patrijarhata, međutim, ova očekivanja nisu ispunjena. Za mnoge žene sfera rada nije sfera slobode, već upravno suprotno, to je sfera prekarnog rada, diskriminacije, nepoštovanja i nejednakosti.

Iako se shvatanje siromaštva danas sve više posmatra izvan ekonomskih dimenzija dohotka, potrošnje ili drugih monetarnih mjerila, tržište rada ipak predstavlja primarno mjesto analize nejednakosti muškaraca i žena, a područja koja se odnose na rad, radni život centrale su teme u studijama koje se bave rodom i rodnom ravnopravnošću. Jednake šanse za žene i muškarce na tržištu rada važan su aspekt rodne ravnopravnosti, a rodna ravnoravnost mora biti u centru razvojnih politika, budući da su bez rodne ravnopravnosti razvoj i promocija razvoja neodrživi.

Za naše tržište rada karakteristična je niska stopa zaposlenosti i visoka stopa nezaposlenosti. U odnosu na oba indikatora vidljivo je da se žene nalaze u goroj poziciji nego muškarci. Na primjeru ispod prikazan je postotak stope nezaposlenosti muškaraca i žena u Bnosni i Hercegovini za period protekle tri godine.

Prema podacima Svjetske banke, u prvih sedam mjeseci ove godine, broj zaposlenih je, u odnosu na isto razdoblje prošle, pao za tri posto. Ova poražavajuća statistika koja se odnosi na gubitak posla, a koja će se posljedično odraziti kroz povećanje siromaštva, imat će veći utjecaj na žene nego na mušakrce i dovest će do potpune ekonomske, društvene nemoći i gubitka socijalne sigurnosti.

Negativne posljedice na lični, ekonomski i socijalni položaj žena dodatno će otežati borbu za jednak položaj u društvu, a intenziviranje siromaštva će se posebno primjetiti u slučaju samohranih majki, žena sa invaliditetom, žena koje pripadaju etničkim manjima, a kao i žena starije i mlađe životne dobi. Sve prethodno navedeno nije motiviralo niti potaknulo našu vladajuću političku elitu da  počne poduzimati konkretne korake kako bi se sanirale katastrofalne posljedice krize čije će najveće žrtve biti upravo žene.

Komentari