Osmog maja 1945. godine kasno uveče njemački feldmaršal Keitel je potpisao akt o bezuslovnoj kapitulaciji Njemačke. Formalna predaja njemačkih trupa se dogodila sutradan. Iako je rat u potpunosti završen tek nekoliko mjeseci kasnije, ovaj dan se obilježava kao Međunarodni dan pobjede nad fašizmom.
U toku prvih posttraumatskih godina entuzijazam i vjera u bolji svijet je svakako objasnila sam naziv koji u sebi sadrži riječ pobjeda koja označava nešto konačno, riješeno i zauvijek zatvoreno.
No u godinama i decenijama koje slijede evidentno je da pobjeda nikada nije bila univerzalna. Fašizam je u skladu sa svojim pojednostavljenim konceptima isključivanja, stigmatizacije i nasilja mutirao i zapravo nikada nije napustio prostorno-vremenski kontinuum.
Postavlja se pitanje o postmodernom prostoru u kojem živimo i na koje načine je fašizam prihvatio savremene trendove te nastavio ne samo da postoji nego i da jača. Jasno je da samo kroz težnju ka razumijevanju fašizma možemo solidarno organizovati nove i reorganizovati stare načine borbe.
Fašizam je širok pojam, društvene nauke ga označavaju kao treći stadijum nacionalizma (nakon nacionalizma i šovinizma), a sam termin fašizam potiče od italijanske riječi fascio čije je značenje savez iz osnovnog značenja snop pruća. I samo objašnjenje imena bolje objašnjava mračnu ideologiju čiju ”pobjedu” obilježavamo. Društvo se u fašističkom uređenju posmatra kao snop pruća i različite, uglavnom imaginarne, prijetnje ga konstantno ugrožavaju. Svaki prut (građanin ili građanka) koji se izdvoji iz čvrsto uvezanog snopa postaje prijetnja i snosi posljedice represivnog režima kome su kontrola i teror u osnovi.
Danas u Bosni i Hercegovini svjedočimo revizionističkim politikama koje se prema žrtvama gore spomenutog fašizma odnosi kao prema isključivo određenim bićima koja su kolektivno stavljena u određene kategorije (kao što su religijske, nacionalne, etničke, ideološke itd.) i na taj način onemogućuje individualni identitet mučenih i ubijanih. Režim Republike Srpske npr. na komemorativnom skupu na Kozari koristi mrtve kao političku platformu za predizborne, postizborne i međuizborne kampanje i na taj način još jednom ubija mrtve oduzimajući im dostojanstvo i u smrti.
Jedna od važnih metoda održavanja fašizma u svom stabilnom stanju jeste propaganda i kontrola medija. On se oslanja na opresivne mehanizme kroz policijsko djelovanje i zastrašivanje svega i svakoga ko na bilo koji način ugrožava status hermetički zatvorenog društva čije elite ubiru najrazličitije privilegije bez poziva na odgovornost. Fašizam zatire sve elemente liberalnog uređenja države (vlast zakona, nezavisno sudstvo, autonomnu javnost itd.) te uspostavlja samovlašće jedne partije. Zvuči poznato?
Stoga se današnji dan nameće kao upozorenje, a ne kao proslava i važan podsjetnik da se borba mora nastaviti na sve raspoložive načine. Borben nam dan ”pobjede” nad fašizmom! Solidarno do konačne i stvarne pobjede zla!
SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!
