U srijedu, 31. maja 2017. godine je po peti put masovno obilježen Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru, nastao kao reakcija udruženja žrtava na diskriminaciju i nedozvoljavanje komemorisanja u javnom prostoru civilnih nesrpskih žrtava proteklog rata u Prijedoru. Ovoj reakaciji se, godinu dana poslije priključuju aktivisti i aktivistkinje iz cijele države okupljeni u inicijativu Jer me se tiče.
Nakon pet godina organizovanja ovog događaja, vrijeme je da se pogleda unazad i sumiraju rezultati. Danas se može reći da je Dan bijelih traka paralelna institucija, pandan zvaničnim obilježavanjima stradanja iz proteklog rata.
Osim podrške lokalnoj borbi u Prijedoru, inicijativa ima jasno definisanu političku poziciju u smislu namjere kreiranja nove politike sjećanja koja neće polaziti jedino iz etnonacionalnih pozicija „naših“ i „vaših“ žrtava. U tom smislu, ideja je bila na taj način pružiti otpor nacionalističkim politikama i praksama koje ovo društvo drže taocem već više od 20 godina.
Ispostavilo se da je najbitnija funkcija ove inicijative i Dana bijelih traka u stvari generisanje novo društvenog iskusta iz kojeg se može učiti, ali koje je uspjelo napraviti nove diferencijacije u društvu u odnosu na već postojeće, zabetonirane identitetske politike i u saradnji sa drugim akterima slične ideološke provinijencije se kretati u smjeru kreiranja nove političke zajednice.
Osim toga, rad na kreiranju novih politika sjećanja je definitivno rezultirao i stvaranjem socijalne infrastukture, u smislu novih odnosa između pojedinaca, pojedinki, grupa, kolektiva i organizacija civilnog društva stvorenih kroz zajednički rad, solidarnost ali i refleksije i samorefleksije, te mnoge diskusije o načinu i principima djelovanja. Inicijativa je ponudila i dosta nezastupljen način društveno-političkog djelovanja u odnosu na standardne načine funkcionisanja civilnog društva (prjedlog projekta, apliciranje, indikatori, promocija donatora……) jer je svoje aktivnosti organizovala bez značajne finansijske podrške, kroz isključivo djelovanje u javnom prostoru, gdje su se osobe angažovane u inicijativi uključivale i isključivale u odnosu na svoje mogućnosti i kapacitete, uvijek razmišljajući o političnosti djelovanja i uticaju na javni diskurs.
Kontekst Prijedora i način djelovanja je već prve godine obilježavanja na vidjelo iznio jasne i vidljive animozitete sa srpskim nacionalstičkim narativima, dok je distinkcija sa bošnjačkim nacionalističkim narativom kreirana tek ove godine, tekstovima Edina Ramulića i Refika Hodžića, uključenih u rad inicijative, u kojima su se kritički odnosili prema pokušajima aproprijacije i manipulacije simbolike bijelih traka od strane glavnih protagonista bošnjačkog nacionalističkog narativa.
Ovogodišnje obilježavanje je imalo i konkretne efekte na lokalnom nivou.
Već tri godine Dan bijeih traka je događaj posvećen podršci inicijativi roditelja ubijene djece u proteklom ratu za podizajem spomenika u užem centru grada. Generisanje višegodišnjeg pritiska na lokalnu vlast i javne ustanove, kako putem fizičke prisutnosti velikog broja ljudi u javnom prostoru, tako i putem medija i društvenih mreža, je rezultiralo popuštanjem tvrdokornog stava i nemogućnošću da se ignoriše potreba za podizanjem spomenika za 102 ubijene djece. Kozarski vjesnik je nakon prošlogodišnjeg odbijanja, objavio pomen na ubijenu djecu u Prijedoru 1992. i 1993. godine; Skupština grada je prekinula sjednicu zakazanu za Dan bijelih traka, a i lokalna boračka organizacija, koja okuplja bivše pripadnike Vojske RS i Organizacija porodica poginulih boraca, su se uključile u debatu o načinu na koji bi spomenik trebao biti podignut. Iako je njihov prijedlog neprihvatljiv i ide u smjeru relativizacije događaja iz proteklog rata, samo uključivanje u debatu o ovom pitanju predstavlja napredak.
Ovakav način društveno političkog djelovanja je pokazao i svoje nedostatke. Nepostojanje jasne strukture, nejasna podjela zadataka i odgovornosti su uslovili da inicijativa nema jasan plan za budućnost, ali se postavlja i konstantno pitanje održivosti ovakvog načina djelovanja koje primarno zavisi od slobodnog vremena i volje pojedinaca i pojedinki uključenih u inicijativu.
Bez obzira na to, djelovanje inicijative Jer me se tiče i organizovanje obilježavanja Međunarodnog dana bijelih traka se može posmatrati i kao studija slučaja koja govori u prilog tome da društvena promjena dolazi odozdo, ne od političkih struktura ili međunarodne zajednice, već od građana i građanki, upornih da ostvare svoje ciljeve i na taj način kreiraju bolju budućnost za ovo društvo.
