Izlazeći iz svog doma, svakodnevno se možemo sresti sa raznim ličnostima, različitih stavova, karaktera, pogleda na svijet, itd. Poput zajedničkog sadržioca u matematici, tako i ovdje imamo jednog. Međutim, za razliku od tog zajedničkog sadržioca u matematici, naš zajednički sadržioc nas ne svodi sve u i sti član, već nas razdvaja međusobno, i od ostatka Evrope i svijeta kao cjelinu, te koči razvoj ne samo nas kao društva, već i naše držve! On ima i svoje ime: politička pasivnost građanstva!
Većina naših sugrađana/ki bi najvjerovatnije izrazila negodovanje i skepticizam radi ovog izraza. ,,Pa 60 posto nas je izašlo na izbore 2014. godine! Kakva je to priča?” Dragi građani/ke, mi ne govorimo o tome. Za to nemamo nikakvo pravo, jer građani/ke zaista izlaze na izbore. ,,Pa o kakvoj pasivnosti onda pričaš?’’
Godina je 1996. Vrijeme je ranog poslijeratnog perioda Bosne i Hercegovine. Pratimo paralelno tri osobe, koje ćemo nazvati ,,A” , ,,B” i ,,C” . Svi žive u različitim gradovima. Rat ih je svo troje zatekao, sad je vrijeme za obnovu života. ,,A” živi u gradu od 100 000, ,,B” od 40 000, a ,,C” od 50 000 stanovnika. Vrijeme je izbora prošlo. Sva trojica su glasala za tri najpoznatije političke stranke. One će im donijeti prosperitet, mir i osigurati im život dostojan čovjeka, a šta je najvažnije, njihovi su.
2014. je godina. ,,A” živi u gradu od 85 000, ,,B” od 20 000, a ,,C” od 40 000 stanovnika. ,,A” radi, međutim, plata kasni već četiri mjeseca, zbog deficita njegove firme, koji je prouzrokovan nedostatkom radne snage. ,,B” je nezaposlen već dvije godine, a ,,C” je nedavno dobio otkaz, jer je bio proglašen, stručno-naučnim terminom, kao ,,tehnološki višak”.
Sva tri naša glavna lika su roditelji. ,,A” je jedini uspio upisati dijete u prvi razred, u generaciju od 40 učenika, dok ,,B” i ,,C” nisu si mogli priuštiti to. Za knjige, opremu, torbu i upisninu, potrebno je novca. A odakle?! 2014. je godina. Izbori su.
,,Za svoje ću glasati! Samo njima vjerujem! Naši su! Ko će kome, ako neće svoj svome? Pa ljudi moji, naši su.”, uzvikuju i ,,A”, i ,,B”, i ,,C” u svoja tri grada, istovremeno. One će im donijeti prosperitet, mir i osigurati im život dostojan čovjeka, a šta je najvažnije, njihovi su.
Dragi građani/ke, ovaj, naizgled jednostavan i neugledan tekst, je slika ponora u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo. S punim pravom, upisujem riječ ,,ponor” u ovaj tekst. Kao što je prosta i tragična ova priča, tako je prosto i tragično naše stanje.
Dragi građani/ke, u taj ponor, niko nas nije gurnuo s ivice. Mi smo sami skočili u njega. Naš pad traje već 24 godine. I taman, kada pomislimo da se dno bliži, da više nemam gdje padati, izlazi podatak, da je Bosnu i Hercegovinu u zadnje četiri godine napustilo preko 150 000 osoba. Opet se glasaju isti ljudi, opet produbljujemo naš ponor. Pogledajmo ishod.
U vrho smo ljestvice nezaposlenosti u svijetu, mi, mala zemlja od 3,8 miliona stanovnika. Nas 500 000 je nezaposleno. Na dnu smo ekonomske ljestvice Evrope, najsiromašnija smo njena zemlja, a prvi smo na ljestvi korupcije. Tu smo ipak, najbolji.
U naše škole se, prije dvije godine, upisalo 35 posto manje djece nego ranijih godina. Za koga glasamo? Odgovor na to pitanje, može lako biti pronađen u izbornim statistikama. Bolje pitanje je, zašto?! Da li bismo mogli dati odgovor na ovo pitanje, s obzirom na statistike i užasavajuće brojke?
Nijedna biljka ne može izrasti, bez plodnog tla. Dragi građani i građanke, nemojmo biti plodno tlo za ove brojke i statistike.
