Ratno seksualno i rodno zasnovano nasilje tokom ratnih sukoba 1992-1995. godine, ostavilo je duboke posljedice na žene koje su ga preživjele, ali i njihove porodice i društvo u cjelini. Tokom posljednjeg rata desila se kulminacija mizoginije i svireposti prema ženama, posebno na prostoru Bosne i Hercegovine. Prema izvještajima međunarodnih organizacija tokom rata od 1992. do 1995. godine, najmanje 20 000 žena i djevojčica i oko 3 000 muškaraca u BiH je silovano ili seksualno zlostavljano. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) donio je presude koje su ratno seksualno nasilje prepoznale kao zločin protiv čovječnosti, što je bio presedan u međunarodnom pravu. Međutim, u našoj zemlji i dalje postoji problem neprocesuiranja svih slučajeva, kao i nedostatak adekvatne podrške preživjelima.
Ratno seksualno i rodno zasnovano nasilje i posljedice koje nose preživjele
U osnovi svakog čina nasilja stoji moć i kontrola koju provodi onaj koji sebe smatra superiornijim i siluje, zlostavlja ženu ili je ubije pretpostavljajući da je ona njegovo vlasništvo i da ima pravo na to, ili iz potpuno suprotnog razloga, iz premise da ona „pripada neprijatelju“ i ubijanjem nje, zapravo ubija njega. Nasilje prema ženama tokom rata, kao i u miru, posljedica je nejednake moći u društvu.
Iako postoje međunarodne i domaće presude protiv ratnih silovanja i seksualnog nasilja, u javnom diskursu se o traumi nastaloj kao posljedica silovanja i dalje malo govori. Društvo u kojem živimo je izrazito patrijarhalno i preživjelim/žrtvama se i dalje adresira odgovornost za sve što se desi, bilo to ratno silovanje, porodično nasilje, femicid… Zbog ovakve percepcije javnosti, mnoge žene koje su preživjele ratno silovanje, uopšte ga nisu prijavile, i moguće je da će do kraja života šutjeti o tome. Statistike govore da je tek svaka treća žena prijavila ratno silovanje. Osim stigme i obespravljenosti koja prati žene silovane u ratu, velike posljedice trpe i djeca rođena kao posljedica rata, koja su jedna od najnevidljivijih kategorija u našem društvu i teško ostvaruju svoja prava.
Žene koje su preživjele ratno silovanje nerijetko žive na margini društva, okružene svojim traumatskim sjećanjima. Iako ga ne mogu zaboraviti, zbog društvene atmosfere rijetko govore o njemu i dosta njih nikada nije dobilo psihološku podršku, kao ni ostvarilo nikakvu materijalnu naknadu, obeštećenje ili mjesečno novčano primanje. Neke od tih žena su i dalje materijalno nezbrinute jer imaju umanjenu radnu sposobnost zbog posljedica preživljene traume. Brigu o ovoj kategoriji, institucionalno zapostavljenoj, u decenijama iza nas je preuzimao civilni sektor, ali je i tih projekata sve manje.
Medijsko izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju
Izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju je vrlo osjetljiva tema i zahtijeva visok nivo etičnosti i empatije. Iako su mediji u decenijama iza nas ispričali mnoge priče i kroz odgovorno izvještavanje pomogli u destigmatizaciji preživjelih i podizanju svijesti o potrebi pružanja adekvatne podrške, postojali su i postoje i danas brojni izazovi kada je u pitanju izvještavanje o ovoj temi.
„Iza svake činjenice koju objavimo stoje stvarne osobe koje imaju osjećanja, traume i živote prije i poslije nasilja i zločina. Naša je odgovornost da svojim izvještavanjem njihove živote ne učinimo težim.“- navodi se u Vodiču za medijsko izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju u izdanju TRIAL International.
Mediji imaju ključnu ulogu u informisanju javnosti, ali i odgovornost kada je u pitanju zaštita dostojanstva i privatnosti onih koji su preživjeli nasilje. U izvještavanju je neophodno izbjegavati senzacionalizam i poštovati pravo preživjelih na anonimnost, izbjegavati stigmatizaciju i perpetuiranje traume, ne iznositi nepotrebne intimne detalje i ne služiti se pojmovima koji iskrivljuju krivično djelo. Silovanje je čin seksualnog nasilja za koji žrtve/preživjeli nemaju nikakvu odgovornost, i bilo kakva druga kvalifikacija kojom se opisuje ovo krivično djelo je neetična.
Medijsko izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju u Bosni i Hercegovini imalo je i ima značajan pozitivan, ali i negativan uticaj na one koje_i su ga preživjeli_e.
Negativni uticaj medijskog izvještavanja o ratnom seksualnom nasilju
Negativni uticaji najviše se ugledaju u sekundarnoj viktimizaciji, kada mediji nisu poštovali privatnost preživjelih, koristili su senzacionalistički jezik ili otkrivali identitet bez pristanka. Neetično izvještavanje, naročito kada su informacije netačne ili nesenzibilno predstavljene, izazvalo je nepovjerenje u medije i institucije među preživjelima, pa su mnoge od njih izbjegavale razgovor s novinarima ili svjedočenje pred sudovima. U patrijarhalnom društvenom kontekstu, mnoge žene su bile etiketirane kao „osramoćene“ i odbačene od svojih porodica i zajednica zbog medijskog izvještavanja koje ih nije štitilo.
Pozitivni uticaj medijskog izvještavanja o ratnom seksualnom nasilju
Etično, svjesno i na preživjele/žrtve orijentisano izvještavanje o ratnom seksualnom nasilju je značajno preživjelima, jer su mediji ti koji su često jedina mogućnost da se čuje njihova priča i nepravda koja im je učinjena. Mediji su često igrali ključnu ulogu i kada je u pitanju institucionalni napredak jer su vršili pritisak na institucije da istraže i procesuiraju zločine. Kroz dokumentovanje priča i svjedočenja, olakšan je rad međunarodnih i domaćih sudova. Kroz izvještavanje o radu organizacija koje pomažu preživjelima, mnoge žene i muškarci su saznali za mogućnosti psihološke, pravne i finansijske pomoći. Odgovornim izvještavanjem o ovim temama senzibilisana je javnost, što je doprinijelo boljoj izgradnji društva, te ohrabrivanju građanki i građana da svoje zajednice transformišu u bolje mjesto za život za sve članove_ice.
Kada je izvještavanje bilo etično i odgovorno, pomoglo je preživjelima da dočekaju pravdu i dobiju podršku. Međutim, kada su mediji koristili senzacionalistički pristup, to je dodatno traumatizovalo preživjele i produbilo njihovu marginalizaciju. Iako postoje pozitivni pomaci u medijskom izvještavanju o ratnom seksualnom nasilju u BiH, i dalje je potrebno kontinuirano raditi na edukaciji novinara_ki i podizanju standarda izvještavanja.
Preporuke za izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju
U budućnosti je potrebno kontinuirano praćenje i izvještavanje o slučajevima pred pravosudnim institucijama koji još uvijek traju, ali i problemima sa kojima se preživjele susreću, zagovaranje i izvještavanje o zagovaranju zakonskih regulativa koje se bave problemima ove kategorije i njihovim obeštećenjem. Mediji u budućnosti trebaju doprinijeti inicijativama koje se bave jedinstvenim odnosom prema žrtvama/preživjelim na teritoriji cijele BiH i odavanju pijeteta za sve, bez političkih i nacionalnih podjela, omalovažavanja i osporavanja, jer selektivno izvještavanje vodi u novu diskriminaciju.
Neophodno je i dodatno izvještavati o socijalnoj slici ove kategorije, predstavljajući pozitivne priče koje su inkluzivne i inspirativne, ali i ukazivanje na socio-ekonomske probleme sa kojima se i dalje uveliko suočavaju.
Važno je da se u medijima u budućnosti otvori i tema o danu sjećanja na ubijene žene tokom rata u BiH, te memorijalizaciji mjesta koja su služila za masovna silovanja i seksualno nasilje nad ženama, djevojčicama i muškarcima, jer do danas gotovo da nisu na mapi spomenika. Međunarodni dan borbe protiv ratnog seksualnog nasilja (19. juni) se uglavnom tiho obilježava u civilnom sektoru i neophodno je da dobije veću medijsku pažnju.
Potrebno je da mediji u budućnosti kroz svoje izvještavanje detabuiziraju silovanje i druge oblike seksualnog zlostavljanja muškaraca, kako bi se razvrgle stigme poput onih da su muškarci koji su preživjeli seksualno nasilje u ratu slabi, homoseksualci su i izgubili su muškost… a sve u cilju pravosudnog i institucionalnog odgovora na ovaj vid nasilja i davanju podrške i empatiji preživjelima.
Odgovorno i etično izvještavanje značajno doprinosi pravosudnom i institucionalnom odgovoru na zločine iz rata, procesima suočavanja s prošlošću i posebno pružanju podrške preživjelima i senzibilizaciji okoline za sve ono kroz šta su prošli_e.
Ovaj teskt nastao je kao rezultat Poziva na nagradni konkurs: “Medijska slika ratnog seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u BiH?” uz podršku Civil Rights Defenders-a.
