Vlasti Republike Srpske, posebno premijer Radovan Višković, u svojim nastupima i odbrani njihove autoritarne politike često citiraju Petra Kočića braneći svoju moć njegovim književnim djelima. No, oksimoron je da je Kočić upravo o takvima pisao.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, poput sudije u djelu „Jazavac pred sudom“, ne razumije da donošenjem restriktivnih zakona ne sudi novinarima koji su vlastima trn u oku, već sude demokratiji, slobodi i zdravom razumu.
Na nedavnom događaju u organizaciji OSCE-a i EU u Banjaluci Stevandić je branio kriminalizaciju klevete te ignorisao pozive na poštivanje preporuka Venecijanske komisije.
Tada je najavio i zakon o agentima stranog uticaja, te rekao, ne iznoseći detalje, da ga je pročitao 10 puta. Taj bi zakon mogao zatvoriti brojne nevladine organizacije, natjerati ih da se preregistruju u Federaciji BiH, a svakako bi stavio i trajnu metu na čelo aktivista i uposlenika nevladinog sektora.
„Strane vlade imaju pravo da finansiraju NVO, ne mislim da su time postali agenti“, rekao je tada Stevandić.
U dobru namjeru Stevandića se ne može vjerovati, ali ni u pravičnost s obzirom da vlada napada nevladine organizacije dok i sami dobijaju stotine miliona maraka kredita i grantova od stranih vlada. Kako taj novac utiče na njih i jesu li Stevandić, Dodik, Višković i ostali agenti stranog uticaja, niko se ne pita.
To je još jedan dokaz dvostrukih aršina. Potvrđuje to i nedavno pismo Stevandića stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH. Od njih traži da napuste Ustavni sud i poziva se na stavove Venecijanske komisije, dok istovremeno ignoriše njihov stav po pitanju zakona o agentima stranog uticaja.
Šef Misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini je krajem marta prošle godine zatražio da Kancelarija OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) uradi pravnu analizu Nacrta zakona Republike Srpske o Posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija s obzirom na uobičajenu praksu saradnje sa Venecijanskom komisijom prilikom pregleda zakonodavstva koje se odnosi na slobodu udruživanja. ODIHR je 24. aprila 2023. godine pozvao Venecijansku komisiju da zajedno pripreme Mišljenje.
Venecijanska komisija je 6. maja 2023. godine pristala da se pripremi Zajedničko mišljenje sastavljeno na osnovu komentara izvjestioca Venecijanske komisije i eksperata ODIHR-a, te rezultata online sastanaka 19. maja i 24. maja 2023. godine. Mišljenje je usvojeno od strane Venecijanske komisije na njenoj 135. plenarnoj sjednici (Venecija, 9.- 10. juni 2023. godine).
U mišljenju se navodi da je obrazloženje za izradu Nacrta zakona nejasno i očigledno nije zasnovano na bilo kakvoj procjeni rizika ili konsultacijama sa udruženjima i ostalima na koje potencijalno zakon ima uticaj.
Nacrt zakona bi mogao, dodaje se, imati ozbiljne posljedice za civilno društvo, slobodu izražavanja, novinarstvo i otvorenu, energičnu javnu raspravu.
U mišljenju se poziva i na međunarodni pravni okvir, uz napomenu da je pravo na slobodu udruživanja osnova za aktivnu, pluralističku i participativnu demokratiju, kao i za ostvarivanje širokog obima drugih građanskih i političkih prava. Pravo na slobodu izražavanja i slobodu udruživanja zagarantovano je članovima 19. i 22. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojeg je Bosna i Hercegovina, čiji je konstitutivni dio Republika Srpska, država potpisnica.
U vrijeme usvajanja Nacrta zakona, Vlada Republike Srpske se takođe pozvala na sličnosti Nacrta zakona sa Zakonom o registraciji stranih agenata (FARA) Sjedinjenih Američkih Država kao opravdanje. Taj zakon usvojen je prije skoro 90 godina, a zakon ne predviđa da se registrujete, za razliku od onog koji je usvojila NSRS, samo zato što primate sredstva iz stranog izvora.
“Osim toga, FARA nije donesen da bi posebno regulisao organizacije civilnog društva ili predstavnike medija, već bilo koji subjekt, neprofitni ili komercijalni, ili pojedinac koji djeluje kao pravni agent u ime stranog nalogodavca, što zahtijeva vrlo visok stepen kontrole između stranog subjekta pojedinca i agenta. Upotreba termina “agenti stranog uticaja” u članovima 1. i 16. nacrta zakona čini se da podrazumijeva da samo primanje finansijskih sredstava neprofitnih organizacija ili druge vrste pomoći iz inostranstva izaziva pretpostavku određenih oblika uticaja ili kontrole rada primalaca od strane donatora, što nije opravdano”, navodi se u Mišljenju Venecijanske komisije i ODIHR-a.
Dio teksta iz člana 2. Zakona u kojem se detaljnije spominju organizacije koje “na neki drugi način pomažu” strani subjekti je takođe sporan za Venecijansku komisiju.
Advokat iz Banjaluke Aleksandar Jokić ocjenjuje da set usvojenih zakona i zakona čije se usvajanje tek očekuje treba da zabrinu građane. Kaže i da su već podnesene desetine krivičnih prijava za djela klevete.
„Izmjene KZRS su već neko vrijeme na snazi i koliko saznajemo postoji više desetina krivičnih prijava sa prijedlozima za gonjenje za krivična djela klevete. To svakako stvara negativan efekat po medijske slobode u RS i BiH. Zakoni kojima se predlažu uvođenja lista “stranih agenata” treba da zabrinu građane BiH jer bi mogli da unazade i onesposobe civilno društvo, što bi moglo značajno da šteti daljem napretku BiH na putu ka EU“, rekao nam je Jokić.
Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka kaže da je kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj na način na koji je to urađeno, bez istraživanja potrebe za kriminalizacijom i uz ignorisanje mišljenja civilnog društva, relevantnih stručnih domaćih i međunarodnih organizacija i stručnjaka pokazala je nedostatak istinskih demokratskih kapaciteta kod nas.
„Kleveta kao krivično delo predstavlja neproporcionalno ograničavanje slobode izražavanja, ali je ujedno i opasno oružje u rukama vlasti i javnih organa usmjereno ka nepopularnim mišljenjima. Ona je takođe i svojevrsan alat koji može da dovode do autocenzure zbog straha od krivične sankcije. U demokratskom društvu takve stvari ne bi trebalo da se događaju, ali nažalost, veliki broj evropskih zemalja još uvijek ima klevetu kao krivično djelo i to je bio jedan od glavnih argumenata vlastima za njenu kriminalizaciju“, kaže Lučka za Zamisli.ba.
Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ocjenjuje kao diskriminatoran, nepotreban, loše napisan i suprotan slobodi udruživanja, a takođe postoje i mnoga druga otvorena pitanja vezana za njega.
“U praksi bi donošenje ovakvog zakona značilo da će udruženja koja budu potpala pod ovaj zakonski režim biti diskriminisana i nosiće stigmu agenta stranog uticaja; njihov rad će biti dodatno otežan i birokratizovan; a u slučaju kršenja odredbi iz Nacrta zakona, njima bi bile izricane kazne, ali i zabranjivan rad“, smatra Lučka.
Zakon je, dodaje, jasna poruka građanima.
„Svrha tog zakona je da pošalje poruku građanima da su targetirana udruženja neprijatelji države. Ovako kako je napisan, on predstavlja još jedan korak u nizu onih kojima se nelegitimno ograničavaju osnovna ljudska prava i slobode, kao što su slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja. Ne sumnjam da će se ograničivanja prava nastaviti u budućnosti“, dodaje Lučka.
U dijelu zakona u kojem se govori o političkom djelovanju neprofitnih organizacija ograničiće se, odnosno, zabraniti učestvovanje u bilo kakvim javnim diskusijama i konsultacijama, mišljenje je eksperata Venecijanske komisije i ODIHR-a.
“Ova odredba de facto isključuje neprofitne organizacije ne samo iz procesa formiranja politika ili zakona i javnih konsultacija, već čak i iz svake javne rasprave”, smatraju u Venecijanskoj komisiji.
Nacrt zakona predvidio je redovne inspekcije jednom godišnje, ali bez navođenja koje vrste dokumenata i informacija inspekcije mogu tražiti.
“Što se tiče dodatnih inspekcija “u vanrednim okolnostima”, nije pokušano definisati šta bi moglo predstavljati vanredne okolnosti”, dodaje se.
Osim namjere vlasti, očito, sporna je i terminologija koja bi se mogla različito tumačiti. Bude li usvojen ovaj zakon u formi Prijedloga to će značiti samo jedno – otvaranje sezone lova na vještice.
