Osnovni sud u Prijedoru odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev Dalibora i Marijane Pavlović (bivši gradonačelnik Grada Prijedora i njegova supruga) da im Stanislav Liščinski plati 6.000 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duševne boli nastale usljed povreda ugleda i časti koje su pretrpjeli zbog klevete. Sud je tužbu odbio u cjelosti, pa tako i zahtjev Pavlovića da Liščinski o svom trošku ovu presudu objavi u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuišu u Prijedoru i na prostoru Republike Srpske i da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.680 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
U nastavku donosimo dijelove odluka prijedorskih sudova, a na početku izdvajamo navod postupajućeg sudije: Po mišljenju suda, tuženi kao građanin ima potpuno pravo, čak i obavezu, ukazivati na probleme koje terete društvo, na probleme korupcije, netransparentnog zapošljevanja, nepotizma, problematike sa kupljenim diplomama.
Predmet ovog postupka je tekst „Vrhunski nepotizam i bezobrazluk sa IRB poslovnicom u Prijedoru“ koji je Liščinski objavio na svom Facebook profilu 11. maja 2021. godine gdje je, prema navodima tužbe, iznio niz uvreda tvrdeći da je tadašnji gradonačelnik korumpiran, da popunjava radna mjesta članovima vlastite porodice, da se lažno predstavlja kao diplomirani ekonomista sa diplomom Ekonomskog fakulteta u Beogradu i da je njegova supruga nezakonito postavljena za vršioca dužnosti glavnog republičkog prosvjetnog inspektora u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.
Sud je utvrdio da je u emisiji „Telering“ na RTRS-u 23. septembra 2020. godine, nakon konstatacije u prilogu novinarke Danijele Dodoš da je Pavlović zvanje diplomiranog ekonomiste stekao na Univerzitetu u Beogradu, na pitanje urednika i voditelja emisije Mate Đakovića: „Je li sve ovako kako ona kaže?“, odgovorio: „Sve je tako.“ Sud je, međutim, utvrdio da je Pavlović završio studije na Fakultetu za uslužni biznis Sremska Kamenica Evropskog univerziteta u Beogradu, a ne Univerziteta u Beogradu koji predstavlja sasvim drugu visokoobrazovnu instituciju.
Pavlović u svojoj izjavi pred sudom navodi da u vrijeme svog mandata nije zapošljavao svoju bližnju i daljnu rodbinu, da ni na koji način nije uticao da njegova supruga bude zaposlena u inspektoratu, da je u emisiji „Telering“ pušten uvodni dio na koji on ni na koji način nije uticao i da ne zna otkud zaposlenicima RTRS-a podaci koje su tu iznijeli.
Sud smatra da tvrdnja da tadašnji gradonačelnik „predstavlja zlo ovoga“ nije kleveta već vrednosni sud, da je treba staviti u vremenski kontekst kad je data jer je Pavlović obavljao funkciju gradonačelnika kao kandidat SNSD-a, da izjava da „se čast i poštenje ne vide na obrazima ovakvog SNSD kadra“ nije kleveta nego politički stav Liščinksog na koji svakako ima pravo, te da se radi o političkoj raspravi koja dopušta veći stepen žestine i naboja, da gradonačelnik mora biti spreman na pojačanu pažnju javnosti i veću kritičnost prema svojim djelovanjima, da nije sporno da je ton čitavog članka prilično uvredljiv i da je Liščinski prelazio granice dobrog ukusa, ali da nije izrekao klevetu nego legitiman politički stav o aktelnoj vlasti u Prijedoru – da je korumpirana i ne radi u interesu građana.
Pavlovićeva supruga u svojoj izjavi u sudnici navodi da je po završetku studija radila kao sekretar u Osnovnoj školi „Branko Radičević“ Petrovo, a od 2019. do januara 2021. kao vršilac dužnosti glavnog republičkog prosvjetnog inspektora, da je iz medija saznala da se otvara kancelarija IRB-a u Prijedoru gdje je poslala molbu i ostalu dokumentaciju na ruke generalnog direktora, da ju je on pozvao na razgovor i da je tako počela raditi u IRB-u. Naovdi da njen suprug nikad nije koristio svoj politički uticaj za njeno zaposlenje, da zna da u zakonu stoji da su uslovi za imenovanje glavnog republičkog inspektora tri godine u struci i dvije godine kao inspektor, ali da, po njenom mišljenju, to nije propisano za imenovanje vršioca dužnosti i da Vlada Republike Srpske ne bi imenovala nekoga na to mjesto protivzakonito.
Liščinski dokazima izvedenim u postupku dokazuje istinitost svojih tvrdnji i sama Pavlovićeva potvrđuje, da je na mjesto vršioca dužnosti glavnog republičkog prosvjetnog inspektora imenovana bez da je prethodno imala dvije godine rada u inspektoratu, što je u suprotnosti sa odredbom člana 30. stav 3. Zakona o inspekciji Republike Srpske. Njen stav da za imenovanje vršioca dužnosti nisu potrebni uslovi propisani Zakonom o inspekciji, već da je dovoljna odluka Vlade, nema uporište u zakonskim odredbama. U Zakonu o inspekciji nije predviđena mogućnost imenovanja vršioca dužnosti glavnog republičkog prosvjetnog ili bilo kojeg drugog inspektora, a intencija članka, po mišljenju suda, jeste ukazivanje na nepotizam i korumpiranost u čitavom društvu, kao legitiman politički stav, ukazujući na zapošljavanja supruge gradonačelnika grada Prijedora, prvo u Inspektoratu, a potom i u IRB banci, na način koji on smatra nepotističkim i netransparentnim. Da Vlada Republike Srpske može na to mjesto imenovati bilo koga, kako tvrdi Marijana Pavlović, značilo bi da može imenovati lice bez ikakvog obrazovanja.
Svjedok Dražen Vrhovac u svojoj izjavi pred sudom navodi da Pavlović ni na koji način nije uticao niti je mogao da utiče na prijem radnika, da kod njih nije predviđen konkurs za prijem radnika već se o tome odlučuje na osnovu prispjelih molbi i da jeste potpisao rješenje kojim je supruga tadašnjeg gradonačelnika zasnovala radni odnos u poslovnici u Prijedoru. Iz izjave ovog svjedoka o načinu zapošljavanja u IRB banci proizilazi zaključak da je navod da je gradonačelnik zaposlio suprugu u IRB banci u Prijedoru u suštini tačan. U svom članku Liščinski upravo iznosi stav da takav način zapošljavanja predstavlja korupciju i nepotizam, i, po mišljenju suda, ima opravdane razloge za takvo mišljenje.
Liščinski u svojoj izjavi pred sudom priznaje i ne osporava da je sve te tvrdnje i izrekao, ali smatra da su one istinite i da kao takve ne mogu predstavljeti klevetu. Dalje, dokazao je da su navodi koji se odnose na Pavlovićevu diplomu tačni, da je Pavlovićeva imenovana na funkciju v.d. glavnog republičkog prosvjetnog inspektora bez da je ispunjavala zakonske uslove i da je Dražen Vrhovac zaposlio suprugu tadašnjeg gradonačelnika i svog partijskog kolege u IRB banci.
Dalibora Pavlovića i njegovu suprugu zastupali su advokati Milorad i Dejan Đukić iz Banjaluke, Stanislava Liščinskog advokat iz Banjaluke Milan Romanić, a postupak vodio sudija Senad Hadžić. Na odbijajuću presudu Osnovnog suda od 10. marta ove godine Pavlovići su se žalili, a Okružni sud u Prijedoru je u drugostepenom postupku žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu odluku, čime je ona 21. septembra postala pravosnažna. Vijeće Okružnog suda odlučivalo je u sastavu Vesna Sarajlić kao predsjednica i Radomir Janjić i Duško Miloica kao članovi. Sud je naložio Pavlovićima da u roku od trideset dana Liščinskom isplate 1.791,84 KM na ime troškova parničnog postupka.
