Mediji u Bosni i Hercegovini obiluju naslovima gdje se mogu pročitati tekstovi u kojima se širi govor mržnje prema različitim marginalnim skupinama. Ovakvo izvještavanje je u velikoj mjeri namjerno isprovocirano kako bi se podigla čitanost senzacionalističkim medijskim sadržajima, ali i vrlo često zbog needuciranosti novinara i novinarki o izvještavanju o ranjivim skupinama.
Mediji, a prvenstveno novinari i novinarke, trebali bi objektivno izvještavati o svim temama. Međutim, pojam “nezavisnog novinarstva“ u Bosni i Hercegovini je sve češće termin koji srećemo samo u udžbenicima.
Kada su žene u pitanju, društvene mreže su „leglo“ mržnje, kako od medija – dijeleći svoje senzacionalističke sadržaje, tako od pojedinaca. Veliki broj istraživanja je pokazalo da se tokom pandemije povećalo rodno zasnovano nasilje, a toksični rodni stereotipi u javnom prostoru mogu znatno utjecati na pojavu nasilja i degradiranje žena.
Prije nekoliko mjeseci imali smo priliku čitati medijske sadržaje o Elvedinu Peziću, islamskom influenseru – kako su ga nazivali mnogi bh. mediji. Putem svog Facebook profila, u statusu koji je objavio, stoji da je zapadno društvo moralno posrnulo u momentu kada su ženu “izveli“ iz kuće i kada je žena postala sve osim majka.
Ovakve izjave bi vjerovatno prošle nezapažene u medijima, da korisnici i korisnice društvenih mreža nisu dale određeni legitimitet takozvanom „islamskom influnseru“. Ono što je zastrašujuća činjenica je da ta njegova objava na Facebooku ima više od 5 hiljada reakcija, te više od 400 komentara podrške.
Nasuprot njegovim stavovima, žene u Bosni i Hercegovini mogu da bude i atletičarke, bacačice koplja, dizačice tegova ili bilo šta drugo što zakoni ove države dozvoljavaju.
Kao i svi drugi influenseri koji imaju za cilj da reklamiraju različite proizvode poput kozmetike, odjeće ili aranžmane putovanja, tako i Elvedin Pezić na svom Facebook profilu reklamira maslinovo i čurekotovo ulje. U krajnjem slučaju, cijeli koncept Influencer marketinga se temelji na preporučivanju proizvoda, usluga, ali i ideja.
Posebni treba istaći da su iz Rijaseta Islamske zajednice BiH ogradili od stavova Pezića i dodali: „ovo je u suprotnosti sa učenjem osnovnih izvora islama, Kur'anom i Sunnetom, odnosno, pravima i obavezama muslimanki da se obrazuju, usavršavaju u različitim naukama i na taj način doprinesu boljitku porodice i zajednice“.
Iz ovoga možemo zaključiti da je Pezić samo influenser, bez prefiksa „islamski“, koji ima za cilj da proda svoju ideju ili proizvod, baš kao i svaki drugi influenser. Ono što je opasno u njegovoj influenserskoj karijeri, a na šta bi treba cijelo društvo da reaguje, je korištenje mizoginih i degradirajućih izjava prema ženama, kako bi prikupio veći broj pratitelja.
Slučaj Pezića nije jedini, a širenje mržnje prema svim marginalnim skupinama, osobito ženama, imamo priliku svakodnevno čitati. U korisničkim komentarima Facebooka, Twittera, ali i TikToka, moguće je pronaći toliko gnusne izjave, da ih je nemoguće do kraja iščitati. Ono što treba naglasiti da i samoregulatori zakazuju, te i ako prijavite određene komentare govora mržnje, pojedine će Facebook ocijeniti kao legitimne. Što ne znači da trebamo odustati od prijave neprihvatljivih komentara.
Na društvenim mrežama se često kritikuje fizički izgled političarki, a vrlo malo kritikuje njihov rad. Slikovit primjer takvog ophođenja je slučaj zastupnice Dušanke Majkić, koja je po odlasku u penziju uzela otpremninu u iznosu od 28 hiljada maraka, te nakon dva dana potpisala ugovor stalne zaposlenice. Kod ove vijesti, u velikom broju slučajeva izrugivao se fizički izgled političarke, a vrlo mali broj ljudi je uputio kritiku na ovakav bahati odnos prema državnoj kasi. Ismijavanje bilo čijeg izgleda, nije nikakvo kritičko djelovanje, već obično vrijeđanje.
Sličan slučaj se desio i sa političarkom Bibijom Kerlom, koja je danima izrugivana na društvenim mrežama samo za to što je na skupštini rekla da ima jednu od osnovnih ljudskih potreba – da je gladna. Ovakvo neprimjereno komentarisanje mahom je dolazilo i od drugih žena.
Još zastrašujuća pojava na društvenim mrežama je izrugivanje najtežim oblicima seksualnog nasilja, gdje se žena žrtva stavlja u kontekst da je „tražila“ i „izazivala“. Kod medijskog izvještavanja o silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja, često se ne poštuje odluka žrtve da li želi istupiti u javnost, te da li je spremna govoriti o tome. Termini koji se koriste u medijskim sadržajima često banaliziraju seksualno nasilje, koji potom podstiču korisnike i korisnice društvenih mreža da opravdavaju nasilnika.
Bilo kakvo opravdavanje nasilnika i seksualnog nasilja je nedopustivo, a u kreiranju takvog narativa igraju veliku ulogu novinari i novinarke.
Društvene mreže su u velikoj mjeri doprinijele slobodi izražavanja. Međutim, anonimnost komentarisanja, kao i osjećaj neodgovornosti pojedinih korisnika i korisnica, u velikoj mjeri izazivaju pojavu govora mržnje, što se u bh. patrijarhalnom društvu posebno ogleda kroz sve češći govor mržnje prema ženama.
Kako da se suprotstavimo ovoj pojavi?
Educirajmo novinarke i novinare kako da izvještavaju o ranjivim skupinama. Osvijestimo građane i građanke da govor mržnje nije sloboda izražavanja. Kao pojedinci i pojedinke, suprotstavimo se svakom obliku govora mržnje prema ženama, ali i prema bilo kome drugome, jer samo tako ćemo graditi pravednije, solidarnije i u konačnici bolje društvo.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Šta vam mediji kažu o ženama u BiH?”, a finansiran je od strane Civil Rights defenders.
