„Ako niste pažljivi, novine će vas navesti da mrzite ljude koji su potlačeni i volite one koji ih ugnjetavaju“.
Malcolm X
Ovo je tekst o pičkama. O buntovnim pičkama. Odnosno, tekst o dokumentarcu i odnosu medija – prema načinu izražavanja. Radi se o bendu Pussy Riot. To je feministička pank rok grupa iz Moskve, oformljena u avgustu 2011. godine. Postale su poznate po šarenim kostimima i provokativnim gerila nastupima na javnim mjestima, čak i u crkvi, a teme njihovih pjesama su feminizam, LGBT prava, borba protiv putinizma kao spoja staljinizma i ultra-pravoslavlja.
Nakon toga su uhapšene, ali su dobile međunarodnu podršku, te su puštene, a band se ubrzo raspao. Ili su kao i Malala Jusafzej jednostavno asimilirane u poredak pretvaranjem u objekt, što nam i slikovito prikazuje poglavlje 29 serije House of Cards (Kuća od karata).
O grupi je 2013. godine snimljen dokumentarac naziva Pussy Riot: Pank molitva (u originalu: Pussy Riot: A punk prayer). Dokumentarac je rusko-britanske produkcije i uglavnom prati suđenje članicama grupe i donosi intervjue s članovima porodica, kao i pojašnjenje zbog čega su uopšte i osuđene.
Ovaj dokumentarni film prikazan je na FTV-u, nekad poslije 8 navečer. Dan kasnije je došla reakcija. Naravno od konzervativnog i desno orjentisanog dnevnog lista Avaz. Za očekivati je da reaguje konzervativni dio društva kao što je Avaz, glasilo desno orjentisane političke stranke i blizak vjerskoj zajednici. No što negativno iznenađuje je da su reagovali portali Radio Sarajevo i BUKA senzacionalnim naslovima: „Grupni seks i pornić sinoć u 20 sati na Federalnoj TV“ i „Skandal: FTV pustio pornografski sadržaj u udarnom terminu“.
Pored toga, Radio Sarajevo ide toliko daleko da su čak kontaktirali FTV i RAK (Regulatorna agencija za komunikacije), dok BUKA nekritički prenosi članak sa Avaza uz komentar „promaklo im“ (valjda kako bi dobili veći broj klikova).
Partikularizam medija
Neko neupućen, ili neko ko nije odgledao cijeli dokumentarac, bi stvarno i pomislio da se radi o nekom porniću ili pornografskom sadržaju. No o čemu je riječ?
Od skoro 90 minuta koliko traje cijeli film, „skandal“ je iskonstruisan oko scene koja ukupno traje 30-40 sekundi, a radi se o (još jednom) provokativnom performansu grupe Pussy Riot iz ranije faze, tačnije 2008. godine: članice benda sa svojim muževima/momcima su imali javni seks u Biološkom muzeju, mediji su to snimili i to je uvršteno u film. Da potvrde „o kakvom se filmu radi“ medij(i) su citirali i oca Nadežde koji je rekao da nije mogao odgledati taj snimak jer je na njemu njegova kćerka.
Očito je da nisu odgledali cijeli dokumentarac, već su se ponijeli veoma ideološki – univerzalizirajući jedan partikularitet koji bi onda trebao kod nas izazvati zgražanje i/ili osudu kako bi u potpunosti odbacili formu izražavanja (i sadržaj) grupe Pussy Riot i njihovog političkog djelovanja. A da jesu pregledali cijeli dokumentarac, na samom početku bi vidjeli da na pitanje policajca Nadeždi „Da li vas vaš otac podržava“ ona odgovara sa “Da”, a nakon toga slijedi scena gdje i sam otac govori o tome kako je napisao tekst za njihovu pjesmu kada mu je Nadežda rekla o ideji za performans u Katedrali 25.januara.
Znači nije pušten pornić i nije im se omaklo. Prikazan je odličan dokumentarni film i to svjesno. I umjesto da se pohvali to da je na FTVu, na kojem baš i nema kvalitetnog i novog sadržaja, pušten jedan ovakav dokumentarni film Avaz, Radio Sarajevo i BUKA to osuđuju, pa čak i prijavljuju RAKu.
Vidite koliko su mediji moćni i koliko nas mogu skrenuti od pravih problema. Sutra nas stoga ne treba iznenaditi cenzura nekog drugog sadržaja, jer se ovaj čin može okarakterisati i kao čin protiv slobode izražavanja.
A mi se moramo boriti protiv te cenzure – slobodnim izražavanjem; budimo politički nekorektni, razvijajmo alternativne medije, (de)konstruišimo. Jer kako Bertolt Brecht reče: „Umjetnost nije ogledalo koje odražava svijet, već čekić kojim ga treba oblikovati“. Oblikujmo ga. Slobodno.
Minel Abaz je politolog iz Sarajeva. Trenutno radi magistarski iz socijalne i kulturne antropologije. Do sada je objavljivao tekstove na portalima Buka i AbrašMedia.
