Svjedoci/kinje smo tendencija sve ćešćeg ”brisanja” i prekrajanja dešavanja iz Drugog svjetskog rata u svrhu indoktrinacije i formiranja društva na temeljima jednonacionalnog sjećanja tj. sjećanjima o borbi jednog naroda, jedne nacije protiv onog drugog i tako u krug. Ovim serijalom želimo se sjetiti heroja i heroine čija hrabrost pokazuje da jedino zajednička borba može pobjeditinajveće zlo društva, koji nam se i danas javlja u prikrivenim oblicima – fašizam.
Počećemo sa najmlađom heroinom Kozare, Lepom Radić.
Lepa Radić, rođena 1926. godine u selu Gašnica kod Bosanske Gradiške. Osnovnu školu je završila u Bistrici. Žensku zanatsku školu je pohađala u Bosanskoj Krupi, a ostale razrede škole je završila u Bosanskoj Dubici. Još kao školarka, Lepa je pokazivala marljivost u radu i veliku dozu ozbiljnosti. Zahvaljujući stricu, Vladeti Radiću, koji je tada bio uključen u napredni radnički pokret, Lepa je već u ranoj mladosti čitala naprednu literaturu formirajući se pod snažnim uticajem stirica.
Neposredno poslije aprilskih događaja 1941., od strica je saznala da se sprema ustanak. U narednom periodu mu je pomagala u sakrivanju oružja. Već u vrijeme prve ofanzive na ustanike Kozare, Lepa je uhapšena zajedno sa četiri člana svoje porodice. Nakon dvadeset dana mučenja i maltretiranja u logoru u Staroj Gradiški, pušteni su na slobodu. Od tada počinje Lepino aktivno učešće u NOB-u.
Po izlasku iz zatvora, 23. decembra 1941. godine, zajedno sa sestrom Darom postaje borkinja Sedme partizanske čete II Krajiškog odreda, kratko kao bolničarka, a kasnije SKOJevska aktivistkinja na prijedorskom terenu. Pokazavši izuzetnu marljivost i sposobnost u zajedničkom radu, krajem 1942. godine. Kada je primljena u KPJ, poslana je kao politička radnica na područje Podgrmeča. U svom radu pokazala je veliku skromnost i primjerno ophođenje, te ju je narod brzo zavolio i cijenio.
Svjedoci/kinje su govorile da je u radu bila neumorna: organizovala je seoske konferencije mladih, često i sama istupala govoreći o bratsvu i jedinstvu kao garanciji pobjede, herojskoj borbi narodnooslobodilačke vojske, te je pokazala izuzetnu borbenost i hrabrost u partizanskim akcijama na Bosanski Novi, Krupu, Otoku.
U nastojanju da održi moral, uvjeravala je narod da će brigade zaustaviti fašiste. Snagu svog vjerovanja neumorno je prenosila na ljude oko sebe, a trebalo je puno snage i volje da se izdrži hladna zima, ali i stalni pritisak neprijatelja koji nije imao milosti. Lepa je sve to podnosila bez panika i mnogi/e su se pitali/e: otkud toliko snage u tako krhkoj djevojčici!?
Nedaleko od Lušci Palanke, selo Praštala, zbjeg koji je vodila Lepa Radić, opkolila je 369. divizija. Posrčući pred udarcima legionara, Lepa je uzvikivala ”Ubijte mene, narod nije kriv!” Nakon trodnevnog zlostavljanja dovedena je pred podignuta vješala u blizini željezničke stanice u Bosanskoj Krupi. Ruke su joj vezali telefonskim kablom, bez cipela na nogama, izmučena i icrpljena, ali i dalje ponosna i prkosna.
SS pukovnik Šmithuber, 11. februara 1943. godine dobio je izvještaj u kojem je pisalo: ’’Banditkinja, obješena u Bosnskoj Krupi pokazala neviđeni inat.” Tada je imala 17. godina.
Narodnom heroinom proglašena je 20. decembra 1951. godine.
”Na maloj zaravni kod Bosanske Krupe stoje ta četiri stara bagrema. Jedan od njih, istureniji prema obali, krije u sebi posebnu priču. U njegovoj krošnji bez cvjetova ostao je poslijednji pogled jedne mlade Kozarčanke. Na krivom i sada već zakržljalom bagremovom ogranku prestao je njen život u sedamnaestoj godini. Tog dana, u februaru 1943., Nijemci su, poslije njenog upornog ćutanja, objesili Lepu Radić, partizanku ispod Kozare. Sada su ova četiri drveta ograđena lijepom, čvrstom ogradom. Oko njih raste čitava šuma mladih bagremova, a ispod njih teče Una.” (Isječak iz knjige ”Rat i djeca Kozare” autora Dragoje Lukača)
Priča o Lepoj Radić je prva u nizu koju ćemo objaviti kao dio feljtona Narodni heroji i heroine. Cilj nam je na ovaj način se upoznati sa našom ne tako bliskom istorijom, učeći o herojima i heroinama naše zemlje, kako god se ona i mi danas zvali, i u kakve god korpuse se svrstavali/e ili puštali/e da nas svrstaju. Predstavljanjem boraca i borkinja želimo naglasiti herojstvo i istrajnost pojedinaca/ki ali i podsjetiti na krilaticu “Jedan svijet jedna borba.”
Smrt fašizmu – Sloboda narodu!
Zorana Dabić je aktivistkinja, članica Centra za mlade ”Kvart”, ljubiteljica životinja, drveća, šuma i poezije. Stanovnica planete Zemlje. “I naoružan srcem o kakve okrutnosti počinih nad onima bez srca i nad onima čije srce nije izvežbano.”
