U konzumeristički postavljenom društvu, koje oblikuje isključivo kapital i njegove kretnje, nije neobično da zaboravimo kako su javni prostori naši. Upravo to im i ime govori – oni su javni, dostupni svima nama, građanima i građankama, bez obzira na naše bezbrojne identitete. Često su javni prostori izmanipulisani različitim propagandnim materijalima koji nerijetko daje utisak da prostor nije naš nego nam je boravak na istom nekako dozvoljen i tolerisan, ali uvijek kontrolisan.
U savremenosti se kontrola javnog prostora razvila od Fukoovskog fizičkog nadgledanja i kažnjavanja do mreže video i audio uređaja koji kroz cyber vezu stalno kontrolišu kretnje, gestove ili odsustvo istih. Konačno je nerealna prijetnja za sigurnost predstavljena kao opravdanje stalne prismotre.
Upravo u takvom drušvu, koje se globalizacijskim procesima nezaustavljivo širi, je neophodno ponovo osvajati prostor u najjednostavnijem, fizičkom smislu. Ono čemu smo imali-e priliku da prisustvujemo 25. oktobra ove godine jeste upravo takav čin.
Sedam žena i jedan muškarac su najhrabrije moguće, koristeći svoja tijela, obilježile-i međunarodni ”Coming out” dan. Coming out se u literaturi i praksi koristi kao termin za obznanjivanje svoje seksualne orijentacije jednoj osobi, manjoj ili većoj grupi pojedinaca-ki ili cijeloj široj zajednici. (Coming out of the closet- Izlazak iz ormara)
Ispred BBI trgovačkog centra u Sarajevu, koji upravo pokazuje sjenu kapitala nad našim životima, ove žene i ovaj muškarac su mirno stajali duže od 60 minuta držeći poruke univerzalno razumljive, ali i dalje škakljive prirode: ‘‘Postojim i ja; I lezbejke su ljudi; Transrodno je zgodno; Van 4 zida; Ovo su i moje ulice; Ormari su za odjeću a ne za lezbejke i ljubav; Da li je sloboda ako ne mogu sloboodno da volim žene?; Ja bih da znam šta vama mijenja sviđa li se meni muškarac ili žena?…”
Tokom ove intervencije u javnom prostoru njihovi prijatelji i prijateljicu su dijelili-e cvijeće prolaznicima-cama i informisali ih o procesu coming out-a, identitetima i njihovoj raznolikosti.
Ovaj čin je zahtijevao veliku hrabrost učesnica-ka, posebno u kontekstu Queer Sarajevo Festivala, Festivala Merlinka i sličnih homofobnih napada u prošlosti. No ovoga puta su reakcije prolaznika-ca bile neutralna ili pozitivne. Da li je ovakva situacija izuzetak koji potvrđuje pravilo ili je biometeorološka prognoza bila dobra za 25. oktobar ćemo vidjeti u idućim mjesecima i godinama.
Ono što je izuzetno važno jeste taj čin osvajanje prostora, preuzimanje javnog, zajedničkog, društvenog. Javno pripada svima nama i mi ga servisiramo kroz mnoge mehanizme države. Čini se da je u društvima preduge tranzicije neophodno ponavljati da je javno upravo takvo iz razloga što je dostupno svima te da se kroz njega jedino susreću sve klase, rodovi, polovi, ideologije… Iz tog razloga je ovaj čin važan, jer sloboda se ne dobija nego se stalno i uvijek osvaja!
Nikola Kuridža je mirovni aktivista, antifašista, čovjek, optimista, konobar, prijatelj. Rođen je 20. 07.1989. godine u Prijedoru. Trenutno dislociran u Sarajevu. Uživa u kritici svega postojećeg i vjeruje u stalno osvajanje slobode.
