Migranti koji borave na teritoriji Bosne i Hercegovine nerijetko se suočavaju sa predrasudom da su opasni po bh. stanovništvo i da imaju kriminalnu prošlost.
Medijski izvještaji, komentari građana na društvenim mrežama i izjave političara kreiraju atmosferu nepovjerenja prema migrantima koji se nalaze u BiH. Prema prošlogodišnjem istraživanju, mediji o migrantima najviše izvještavaju kao o opasnim po bh. građane, dok trećina medijskih sadržaja migrante kvalifikuje kao prestupnike. Komentari građana na članke u kojima se pominju migranti govore o nepoznavanju problematike migracija ali i prisutnom rasizmu. S druge strane, iskustva onih koji imaju priliku upoznati migrante i čuti njihove životne priče, kao i istraživanja o migracijama, potvrđuju da migrantsku populaciju u našoj zemlji i šire čine pojedinci sa različitim pozadinama, profesionalnim iskustivma, interesovanjima i ciljevima.
Studenti, fotografi, učitelji, sportisti
H. iz Irana ima 23 godine i trenutno boravi u prihvatnom centru Blažuj kod Sarajeva. Na put iz Irana prema Evropi krenuo je prije otprilike tri godine. Objašnjava da je Iran napustio zbog ekstremista koji ostale prisiljavaju na prihvatanje njihovih uvjerenja.
“U mojoj zemlji religija je nametnuta. Kada se rodiš u jednoj religiji, ostaješ u njoj. Ukoliko to ne učiniš, ljudi ili vlada, jednostavno bilo ko ti može uzrokovati mnogo problema. Odlučio sam da to nije za mene, da to nije život koji želim jer ništa nije dobro na silu. Mora postojati izbor, mi smo ljudi. A zašto smo ljudi, zašto smo drugačiji od životinja? Jer imamo razum i jer nam je data moć izbora. Ako neko želi da ti oduzme taj izbor, ti više nisi čovjek.”
H. kaže da je u Iranu studirao da postane prevodilac engleskog jezika i daje nam uvid u svoj online profil na stranici univerziteta koji je pohađao. Pored podučavanja u oblasti engleskog jezika i umjetnosti, radio je i druge poslove, između ostalog u kuhinji, u drvnoj industriji, kao konobar, jer, kako kaže, o svemu voli ponešto naučiti.
“Volim podučavati i volim učiti. Poenta putovanja za mene je bila da učim, upoznajem nove ljude i podučavam svaki dan.”
Svaku osobu, pa tako i pripadnike migrantske populacije, potrebno je posmatrati kao individue i nije ispravno pretjerano kategorizirati ljude, smatra H. Kaže da među migrantima ima onih koji zaista uzrokuju probleme, ali da se dobri i loši ljudi mogu pronaći svugdje.
“Nije u redu reći svi migranti su loši ili svi ljudi iz određene zemlje su loši. Ako posmatrate ljude kao individue, možete vidjeti da se međusobno mnogo razlikuju, sa različitim razmišljanjima, pozadinama, svrhama u životu.”
M. koji je nedavno stigao u BiH, napustio je Afganistan jer se u toj zemlji više nije osjećao sigurno. U Afganistanu je bio trener kriketa i pokazuje nam fotografije koje to dokazuju. Nada se da će se i u drugoj zemlji moći baviti tim poslom.
“Ako bi mi se pružila prilika, pošteno bih to radio. To je moj posao i bio bih sretan da dobijem priliku za podučavanjem kriketa. Volim svoj posao. Veoma mi nedostaje. Kada sam bio dijete razmišljao sam o budućnosti, kako želim postati trener kriketa, podučavati učenike, okupiti ljude i služiti svojoj zemlji i ljudima. “
Prije mjesec u BiH je stigao i 22-godišnji S. iz Maroka. Kaže da nema određenu zemlju prema kojoj ide, te da traži mjesto na kojem može imati bolji život. Zadovoljan je i u BiH.
“Nemam problem s tim da dobijemo azil u Bosni jer sam napustio svoju zemlju sa razlogom – loš sistem, loši ljudi”, objašnjava ovaj mladić i priča da je u Maroku radio kao fotograf, te se uz taj posao bavio i popravkom kompjutera i telefona.
“Mnogo mi nedostaje moj posao. Pitao sam već nekoliko ljudi iz IOM-a šta oni misle da li bih mogao ovdje pronaći posao u svojoj struci i oni su mi rekli da je možda moguće, da samo trebam tragati.”
Iz Maroka je i 25. godišnji H. koji nam kaže da je u svojoj zemlji magistrirao u oblasti prava. Smatra da se migracije dešavaju iz više razloga.
“Migranti bježe iz svojih zemalja zbog ekonomije, kulture pa čak i religije. Jedan od ekonomskih razloga je taj što ne mogu pronaći posao, posebno u mojoj zemlji koja ima tako mnogo ljudi. Ekonomija raste, ali ne tako adekvatno. Mislim da su to glavni razlozi zbog kojih ljudi napuštaju svoje zemlje – jer ne mogu pronaći dobar posao, imaju niske plaće, ali i zbog socijalnih razloga, loših javnih usluga, loše zdravstvene njege.”
H. kaže da je tokom boravka u našoj zemlji upoznao mnoge dobre ljude, kako među uposlenicima u prihvatnom centru tako i među migrantima.
“Ne trebate treitrati sve na isti način. Istina je, postoje kriminalci, ali, s druge strane, toliko je mnogo dobrih momaka ovdje. Upoznao sam mnogo dobrih momaka koji imaju završen doktorat, došli su iz Pakistana, Bangladeša, iz bilo koje zemlje. Imaju pozadinu, poslovno iskustvo, možda imaju vještine koje su potrebne evropskim zemljama.”
Različiti profili
Da su vještine koje posjeduju migranti i izbjeglice u Evropi značajne pokazalo se i tokom pandemije koronavirusa. Vijeće Evrope i UNHCR su u aprilu ohrabrivali države članice da iskoriste podršku koju im zdravstveni profesionalci među ovom populacijom mogu pružiti u borbi protiv virusa.
“U posljednjim sedmicama, nekoliko država u Evropi je javno pozvalo zdravstvene profesionalce među izbjeglicama da se pridruže državnim naporima protiv virusa. U potpunosti podržavamo takve inicijative i nadamo se da će se u budućnosti proširiti kontinentom i dalje”, poručeno je tada iz UN-a, a migranti su svoje vještine stavili na raspolaganje.
Istraživanje “Scaling Fances” koje je 2019. godine objavio UNDP pokazalo je da 57 posto migranata iz afričkih zemalja u Evropi imaju bar sekundardno obrazovanje, što je tri do pet godina više školovanja od njihovih vršnjaka koji ostaju kod kuće. Polovina ispitanika u ovom istraživanju izjavila je da su napustili svoje zemlje bez obzira na to što su imali posao. Njih 77 posto ima pozitivan osjećaj o svojoj budućnosti u Evropi i pored siromaštva i usamljenosti kojima su izloženi.
Od početka 2019. godine do danas u BiH je ušlo blizu 40.000 migranata, a prema procjenama Međunarodne organizacije za migracije trenutno u našoj zemlji boravi oko 8.000 osoba iz ove populacije. Ukupno 5.780 migranata boravi u sedam službenih privremenih prihvatnih centara, a pretpostavka je da oko 2.500 migranta boravi izvan tih centara. Najveći broj migranata dolazi iz Bangladeša, Afganisatana i Pakistana.
Iz IOM-a kažu da provode anonimna i dobrovoljna istraživanja među migrantskom populacijom u prihvatnim centrima, a jedno od pitanja koje postavljaju je “Kakva je tvoja pozadina ili koja je bila tvoja profesija prije dolaska ovde”.
“Na uzorku od 93 osobe, po jedna osoba je navela da je modni dizajner/umjetnik/ca, ljekar, advokat i biomedicinski naučnik. Najveći broj osoba u sklopu ovog uzorka otpada na studente, domaćice, nezaposlene, osobe sa završenom srednjom školom, frizere i tekstilne radnike.”
“Sve što je drugačije, odmah označimo kao loše”
Vanja Stokić, novinarka i aktivistkinja posvećenja izvještavanju o marginalizovanim skupinama, kaže da je među migrantima upoznala različite profile ljudi – od radnika na građevini do IT stručnjaka i inženjera poljoprivrede.
“Ja njihove tvrdnje ne mogu provjeriti, da li su zaista to što govore, ali se na ljudima može procijeniti da li su obrazovani ili ne, te kakvim su životom živjeli. Recimo, razgovarala sam sa jednim mladićem iz Libije koji kaže da je softverski inženjer, savršeno je govorio engleski jezik i zaista je odavao utisak visokoobrazovane osobe. Pričao mi je da želi doći do Francuske ili Belgije i tamo pronaći posao u struci. Bio je tu i jedan mladić koji se bavi marketingom na društvenim mrežama, zatim novinar iz Maroka koji je morao pobjeći jer je dobijao prijetnje i doživio fizički napad zbog priča koje je objavio. Jedan mladić iz Sirije je grafički dizajner, pored toga voli da crta i svira gitaru. Pokazivao mi je svoje radove iz vremena kada je bio angažovan u jednoj marketing agenciji u Siriji. Tu je i jedan fitnes instruktor iz Alžira, ukoliko ukucate njegovo ime na Google izaći će vam objave o sportskim klubovima koje je vodio i takmičenjima koja je osvajao. Mladić iz Kurdistana je studirao poslovni menadžment i radio je nekoliko godina kao marketing menadžer u jednoj kompaniji, a upoznala sam ga u Bihaću gdje je boravio sa cijelom svojom porodicom”, sumira svoja iskustva Stokić i dodaje da je mnogo onih koji su započeli studije u svojoj zemlji i žele da ih nastave u Evropi.
Kreiranju negativnih stereotipa o migrantskoj populaciji doprinosi više uzroka a Stokić izdvaja domaće političare i medije koji prenose njihove sporne izjave koje se ne bi smjele naći u javnom prostoru.
“Najlakše je prepasti građane, ubijediti ih da su ljudi u pokretu opasnost za nas, pa onda sprovoditi svoje rasističke politike.”
Ipak, odgovorni su i sami građani koji su navikli da sve što je drugačije označavjau kao loše, smatra Stokić.
“Došli su nam ljudi čiji jezik ne razumijemo, koji nemaju istu kulturu niti iste navike kao mi, pa smo ih odmah etiketirali kao loše, jer naše mora biti dobro.”
