Ovogodišnja kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja” simbolično je naglasila da je nasilje nad ženama zapravo kršenje ljudskih prava, i toga moraju biti svjesni svi ljudi, dakle i muškarci i žene. Ali, aktivnosti i zalaganje za suzbijanje i ukazivanje na nasilje, ne treba okončati ni stati tokom svih 365 dana u godini.
Zbog toga sam odlučila da 15. decembra u Sokocu dam svoj doprinos Kampanji na simboličan način, kroz veče angažovane poezije koje je preraslo u veče angažovane umjetnosti.
Posjetioci i posjetiteljke su, premijerno, pogledati izložbu radova mlade Sokočanke Nikoline Krunić, koja je prije svega velika obožavateljka stihova, pisane riječi i generalno umjetnost. Ova mlada žena ne želi biti tiha i nijema posmatračica, nego aktivna građanka, posebno kada je nasilje u pitanju. Nikolina je dobar primjer mladim ljudima u cijeloj Bosni i Hercegovini, a i u regiji.
S obzirom na to da smo nas dvije mlade žene i obožavateljke umjetnosti, odlučile smo spojiti naše energije i talenat, i zahvaljujući našim prijateljicama uspjele organizovati zanimljivo i kreativno druženje, koje je bilo i krajnje edukativno. Sve to smo uspjele uz ogromnu količinu ljubavi koju njegujemo u sebi i razumijevanje za druge i drugačije.
Spojile smo teme žene, umjetnost i nasilje i prisjetile se mnogih žena koje nisu više sa nama, a bile su svojevremeno umjetnice pa i aktivne građanke, revolucionarke i one koje su stradale zbog svoje seksualne orijentacije, rodnih identiteta, a neke samo zbog toga što su bile žene, inteligentne i sposobne, što u njihovo vrijeme im nije moglo biti “oprošteno”. Prisjetile smo se fenomenalne i neponovljive i nenadmašene Fride Kahlo potom Klare Cetkin, Čarne Ćosić, prerano preminule aktivistkinje iz Srbije, te sestara Mirabal o kojima smo prikazale film “In the time of the Battlefield”.
Tokom večeri nudile smo i promotivno-edukativne materijale, brošure koje smo dobile od drugarica iz Banja Luke, Sarajeva, Prijedora i Beograda. Takođe, uživale smo slušajući čitanje ženskih stihova u izvedbi sokolačkih pjesnika Momira Jolovića i Radislava Ćivše, koji su razgovjetno, izražajno i sa dozom ozbiljnosti i emocije govorili stihove Silvije Plat, Judite Šalgo i Florike Štefan, te na taj način dali svoj doprinos ovoj večeri.
Zahvaljujemo se svima koje/i su došle/i. Takođe, posebno hvala divnim ženama iz Narodne Biblioteke u Sokocu koje su nam ustupile prostor za realizaciju načih umjetničkih ideja.
Hvala svima koji su podržali našu aktivističku umjetnost i koji nas i dalje podržavaju. Posebno hvala divnim drugarima koji su pripremili kokice i ukusne palačinke kojima smo svi dodatno zasladili veče.
Zanimljivo je istaći i to da u Sokocu “djeluje“ par udruženja na čijem čelu su žene koje nažalost nisi osjetile potrebu ni solidarnost da obilježe Kampanju koja se u cijelom svijetu obilježava. Iskreno se nadam da ćemo u budućnosti nailaziti na veću podršku i malo razumijevanja za mlade žene, njihovu umjetnosti, rezone i pitanja koja se tiču svih nas ako već znamo da na mladima svijet ostaje. Mi smo sretne što smo uspješno pokazale i dokazale da se može organizovati druženje uz prigodan program i edukaciju bez novca i bez “projekata” i bez pripadanja nekom od ponuđenih političkih ili nacionalnih torova. Uz mnogo ljubavi i par iskrenih prijateljica i prijatelja sve se može ako se želi, bez ikakvog interesa. Mada smatram da nije loše imati interes za sopstveno dobro, edukaciju i informisanost ako ništa drugo bar da ne naslijedimo osobe koje jesu na određenim funkcijama, a ne znaju razliku između potrebe i zadovoljstva! Ponosno se radujem ponovnom druženju.
P.S. Leptiri su živi i živjeće dok ima ljudi…. A mali djelić atmosfere prenosim Vam putem fotografija.
