Kada sam u četvrtak pročitao vijest da je Protestni marš protiv nasilja nad LGBTI osobama otkazan, bez čitanja vijesti sam pomislio da je otkazan zbog prijetnji. Stereotipno sam posumnjao na navijačke grupe, a onda sam kliknuo na vijest i vidio o čemu se radi. Ministarstvo saobraćaja KS nije odgovorilo na zahtjev Sarajevskog otvorenog centra za organizaciju Protestnog marša. Iako je zahtjev poslan na vrijeme, mjesec dana prije održavanja marša, iz Ministartsva su se branili šutnjom.
I nakon brojnih poziva i podsjećanja, iz Ministarstva su jasno poručili: može nam se, šetenja nema! Svojom šutnjom su rekli da neće dopustiti protest LGBTI osoba, građanki i građana ove države, protest za njihova, naša ljudska prava.
Nadam se da u Ministarstvu nisu pomislili da će nas administrativnom šutnjom natjerati da odustanemo. A sve su šanse da su tako naivni. Ono što nisu očekivali je reakcija na izostanak njihove reakcije, pa su umjesto marša dobili protest. Javniji, vidljiviji, i važniji od svih drugih.
Tu smo, i mi smo…
Ovim protestom smo pokazali da više nećemo dopuštati da nam se uskraćuje sloboda okupljanja, da nećemo tolerisati kršenje naših osnovnih ljudskih prava i da ćemo se za njih izboriti svim dopuštenim sredstvima. Vrijeme je da svi/e oni/e koji/e obnašaju funkcije u institucijama vlasti preuzmu odgovornost te funkcije, i da rade u interesu svih građana i građanki ove države.
Stajali smo, nas oko 200, s jasnim porukama i parolama. I bili/e smo glasni/e, glasniji/e nego inače. Glasniji/e jer smo ljuti/e i ogorčeni/e na dječiju igru Ministarstva. I vidljiviji/e nego inače. Jasno smo rekli/e da smo lezbejke, gejevi, biseksualne, trans*i interspolne osobe, da smo podržavatelji/ke zajednice, da smo queer, i da nećemo dopustiti da se neko igra s našim životima. Mi želimo jednaka prava i jednak pristup pravima!
Nakon protesta slijedi priprema Protestnog marša. Organizirat ćemo ga koliko god puta je potrebno, sve dok ne uspijemo. Homofobija, mržnja = fašizam. Poznato je da Valter nije branio Sarajevo od pedera, već od fašizma!
Sigurnost kao prioritet
Prije samog protesta, redari i redarke su dobili/e sve informacije o protestu, te smo dobili plan reagiranja u slučaju da se nešto desi. Dok su nam govorili kako da se branimo od kamenja, shvatio sam koliko se plašim. Sat vremena poslije, protest je počeo i ja sam još uvijek osjetio isti strah. Nije prošao sve do kraja protesta. Taj strah moji LGBTI prijatelji i prijateljice osjećaju cijeli život. Svi mi koji smo strejt trebali bismo osjetiti strah od batina zbog toga što smo strejt, pa bismo valjda shvatili da nasilje nije normalno.
