Prema najnovijem indeksu kojeg je danas objavila Svjetska banka, žene širom svijeta ostvaruju samo tri četvrtine zakonskih prava koje imaju muškarci, što ograničava njihovu mogućnost da dobiju ili pokrenu posao i donose ekonomske odluke koje su najbolje za njih i njihove porodice.
“Kada bi žene imale jednake prilike da dosegnu svoj puni potencijal, svijet bi bio ne samo mnogo pravičniji, već i prosperitetniji,” rekla je privremena predsjednica Grupacije Svjetske banke, Kristalina Georgieva. “Promjene se dešavaju, ali ne dovoljno brzo, a 2,7 milijardi žena još uvijek nema zakonsku mogućnost istih izbora posla kao i muškarci. Od ključnog je značaja da otklonimo barijere koje sputavaju žene, a cilj nam je da ovim izvještajem pokažemo da su reforme moguće i da ubrzamo promjenu.”
Indeks, predstavljen u studiji Žene, poslovanje i zakon, 2019.: Decenija reforme, sagledava ključne tačke u radnom vijeku žene, od prvog posla sve do penzije, i pravnu zaštitu u svakom od stadija radnog vijeka. Podaci pokrivaju desetogodišnji period u kojem je 187 zemalja bodovano po osam indikatora.
Postizanje rodne ravnopravnosti nije kratkoročan proces, to zahtijeva snažnu političku volju i usklađene napore vlasti, građanskog društva i međunarodnih organizacija, između ostalog, ali zakonske i regulatorne reforme mogu imati osnovnu ulogu, kao bitan prvi korak.
U oblastima mjerenim ovim indeksom je u posljednjih deset godina ostvaren značajan napredak. Globalni prosjek je u tom period porastao sa 70 na 75. U 131 zemlji je provedeno 274 reformi zakona i propisa kojima je unaprijeđena ekonomska inkluzija žena. U 35 zemalja je uspostavljena pravna zaštita od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, čime je zaštićeno skoro dvije milijarde žena više nego deceniju ranije. U 22 ekonomije su uklonjena ograničenja za rad žena, čime je smanjena vjerovatnoća da žene ostanu izvan rada u određenim sektorima ekonomije. A 13 zemalja je donijelo zakone koji obavezuju na isplatu iste naknade za rad iste vrijednosti.
Šest zemalja – Belgija, Danska, Francuska, Latvija, Luksemburg i Švedska – sada imaju maksimalnih 100 bodova, što znači da ženama i muškarcima daju ista zakonska prava u mjerenim oblastima. Prije jedne decenije ni jedna zemlja se nije mogla pohvaliti time. Prema ovom indeksu, zemlje koje su provele reforme su ostvarile veće povećanje procenta ukupno zaposlenih žena, što vodi ka ekonomskom osnaživanju žena.
Uprkos tim naporima, žene se u mnogim dijelovima svijeta i dalje suočavaju s diskriminatornim zakonima i propisima u svakom stadiju svog radnog vijeka. U 54 zemlje – rasprostranjene po svim regijama i nivoima prihoda – nisu provedene nikakve reforme za povećanje jednakosti žena u ovom desetogodišnjem periodu. Tok reformi je bio najsporiji u kategoriji upravljanja imovinom – ispitivanje rodnih razlika u imovinskim pravima.
Studija daje novi uvid u to kako pravna diskriminacija utiče na zaposlenost i poduzetništvo žena, te s druge strane kako njihova zaposlenost i poduzetništvo utiču na ekonomske ishode, kao što je učestvovanje žena na tržištu rada. Cilj novog indeksa je da postavi mapu puta za dalji napredak tokom vremena i identificira potencijalne oblasti gdje je potrebno uložiti više napora, da bi se potakle reforme u pravcu rodne ravnopravnosti.
Regionalna obilježja
Regija istočne Azija i Pacifika je ostvarila drugo po veličini povećanje indeksa, skok sa 64,80 na 70,3, kao i drugi po veličini procenat ekonomija koje su provele reforme, 84 procenta. U regiji je provedeno 38 reformi. U kategoriji stupanja u brak, 9 ekonomija je provelo reforme, donošenjem zakonodavstva protiv nasilja u porodici. Kina, Singapur i Vijetnam spadaju u osam zemalja u regiji koje su uvele plaćeno odsustvo s posla za očeve.
U regiji Evrope i centralne Azije je u ovom desetogodišnjem periodu provedeno 47 reformi. Većina njih je bilo u kategoriji ostvarivanja penzije. Devet ekonomija, uključujući Kazahstan i Ukrajinu, je izjednačilo dob odlaska u punu starosnu penziju za muškarce i žene. Indeks regije je porastao s 80,13 na 84,70, što je najveći regionalni prosjek zabilježen izvan naprednih OECD zemalja. Bugarska i Turska spadaju u šest zemalja koje su uvele plaćeno odsustvo s posla za očeve.
Indeks za zemlje Latinske Amerike i Kariba je tokom ovog desetogodišnjeg perioda porastao sa 75,40 na 79,09, što je drugi po veličini iznos među ekonomijama u nastanku i razvoju. Zemlje u ovoj regiji su provele 39 reformi u ovom desetogodišnjem periodu. Brojne ekonomije u ovoj regiji su produžile porodiljsko odsustvo. Bolivija, koja ženama omogućava da dobiju posao na isti način kao i muškarci i zabranjuje seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, je ostvarila drugi po veličini skok bodova u svijetu. Meksiko je zabranio otpuštanje trudnica.
Zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike su provele 19 reformi. Ova regija ima globalno najniži prosjek bodova za rodnu ravnopravnost, 47,37, kao i najmanje povećanje regionalnog prosjeka. Fokus promjena je bio u kategoriji stupanja u brak, gdje su četiri ekonomije – Alžir, Bahrein, Liban i Saudijska Arabija – donijele zakone protiv nasilja u porodici, obuhvaćenog ovim indikatorom. Jordan je uveo priznavanje penzionog staža za period prekida rada zbog brige o djeci.
Južna Azija je ostvarila najveće regionalno povećanje broja bodova, s 50 na 58,36, kao i najveći procenat ekonomija koje su provele reforme, 88 procenata. Šest zemalja u južnoj Aziji je provelo reforme u kategoriji početka rada, donošenjem zakona protiv seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, uključujući Indiju, Bangladeš i Nepal. Maldivi su zabranili seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i uveli prateće pravne lijekove, donijeli zakonodavstvo protiv nasilja u porodici, uveli plaćeno odsustvo s posla za očeve i zabranili rodno zasnovanu diskriminaciju od strane kreditora.
Sub-saharska Afrika je provela najviše reformi od svih regija, 71 tokom prethodne decenije. Iako je dijelom razlog tome veliki broj zemalja u ovoj regiji, ipak to ukazuje i na unaprjeđenje u odnosu na početno stanje. Više od polovine reformi u sub-saharskoj Africi je bilo u oblastima početka rada i stupanja u brak. U okviru svakog od ovih indikatora, najveći pomak je ostvaren u zakonima kojima se uređuje rodno nasilje. Pet zemalja je donijelo zakone protiv seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu i nasilja u porodici.
