Broj zdravstveno osiguranih lica u Prijedoru u posljednjih 15 godina se sa 78.000 smanjio na 54.000, a taj broj osnova je za finansiranje zdravstvenih ustanova iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. Ugovaranje kreće u januaru. Ugovor se dobija u februaru. Prirodno je da očekujemo da će broj osiguranih lica još padati. To znači manje para iz Fonda, izjavio je direktor prijedorskog Doma zdravlja Miloš Marjanović. Mogući manjak novca ova ustanova komercijalnim uslugama ne može nadoknaditi jer su i one vezane za broj pacijenata. To bi značilo da bi se na rashodovnoj strani morao ili smanjiti broj radnika, kroz prirodni odliv, što je najbezbolnije, ili bi se morale smanjiti plate.
“Najlakše je tako. Samo, postavlja se pitanje je li to rješenje. Mi smo jedan od rijetkih domova zdravlja u Srpskoj koji ima srednji koeficijent za plate. Uglavnom idu po minimalnom. Mi i dalje primjenjujemo srednji. Do kada, ne znam, ali još uvijek pratimo taj tempo,” govori Marjanović.
Duže od decenije za prijedorski Dom zdravlja vezuje se informacija da nema dugova za poreze i doprinose, da izmiruje uredno sve obaveze, da posluje pozitivno, što je u zdravstvu rijetkost.
Ja sam samo nastavio ono što su bivši direktori radili – racionalno i domaćinski vodili ustanovu. Ovo je ustanova koja se i izvan Prijedora uzima za primjer. Redovno izmirujemo obaveze. Nemamo problema s tim i nećemo ih imati ni ubuduće. Nemamo zaostalih poreza i doprinosa, za razliku od mnogih. Problema s kojim su se mnogi sreli nakon ukidanja vanrednog stanja mi nemamo. U cca četvrt milijarde maraka duga zdravstvenih ustanova u Srpskoj za poreze i doprinose, Dom zdravlja Prijedor ne učestvuje ni sa jednom markom.
Iako je zakonska obaveza lokalne zajednice kao osnivača da sufinansira primarnu zdravstvenu zaštitu, očekivanu podršku niste dobili, za razliku od domova zdravlja u drugim gradovima i opštinama.
Zakonom je propisano da jedinica lokalne samouprave mora finansirati troškove službe hitne pomoći, troškove stomatoloških ambulanti i deficit, ako se desi. To je obaveza. Trenutno nemamo podršku, ali imamo obećanja za ubuduće. Nadali smo se da će to biti u ovogodišenjm rebalansu gradskog budžeta, ali, budući da je grad u teškoj situaciji, koja je, dijelom, vezana i za republički budžet, imamo dogovor da u oktobru izdefinišemo te stvari za narednu budžetsku godinu. Imajući u vidu da sam u boljoj situaciji nego grad, kao što jesam, normalno je da će se iz budžeta grada „krpiti“ neke druge stvari. Međutim, pogrešno je razmišljanje da nama ne treba, jer možemo sami. Obaveza je obaveza.
Dolazimo li do toga da javna preduzeća i ustanove koji dobro posluju bivaju, uslovno rečeno, kažnjeni nedobijanjem onoga što im pripada? A da, posljedično, „gubitaši“, povlačeći više novca iz budžeta grada, dobijaju i svoje i tuđe?
To se odnosi i na republički nivo. Ako već nema sistema kažnjavanja, nema veze, jer zdravstvo je u teškoj situaciji i u regionu isto. Ali, zašto nema sistema nagrađivanja? Ni na republičkom ni na gradskom budžetu?
Kažete da imate dva problema – nefunkcionisanje informatičkog sistema, kratkoročni, i manjak ljekara, dugoročni. Zajedničko im je da nisu samo lokalni problem, da ste nemoćni odnosno da im rješenja ne zavise od vas nego moraju biti sistemska, a da ih pacijenti spočitavaju vama jer je Dom zdravlja prva linija, prva adresa kojoj se obraćaju.
Mi smo među prvima prešli na IZIS, još 2021. godine i naše osoblje nema problem s radom u tom softveru niti nam je problem hardverska baza. Ali, na primjer, sistem padne svaki drugi ponedjeljak. Kad se to desi, ljekar nema uvid u karton pacijenta. Može raditi hitnoće, ali ne vidiš ništa drugo – ni da li je osiguran, ni istoriju, ni terapiju, ništa. To je problem na koji mi ne možemo uticati. Imamo obećanja iz Fonda da će biti do kraja jula riješen. Drugi problem biće hroničan odliv kadrova. Doktori odlaze, idu na naše specijalizacije ili u druge ustanove, penzionišu se. Manje ih dolazi nego što odlazi. Rješenje je ili da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite porodičnu medicinu, kao nosioca primarne zdravstvene zaštite, dodatno uvaži, budući da nije atraktivna specijalizacija, ili da se ukidaju pojedine ambulante porodične medicine, što je nepopularno. Mi drugih problema nemamo. Ostalo su tehničke stvari koje se mogu ispraviti.
Koje?
Kad pričam eksterno, ja radim s najboljim ljudima. Kad pričam interno, pitam zašto je teško biti ljubazan? Formalizovana je procedura žalbi, a bilo je ljudi meni dođu ovdje na vrata žaliti se. Kad ih uputim u proceduru koja postoji, kažu ne bi oni to. E, onda, mene što se tiče, niste se ni žalili. Među tim formalnim, pisanim, ima opravdanih 20 posto. Generalno gledano, to je zadovoljavajuće, ali radimo na unapređenju standarda komunikacije s pacijentima. Hitna je služba s najmanje žalbi i dobro funkcioniše. Svoje probleme uglavnom uspijevaju riješiti interno i ja to cijenim. Ova ustanova ima 330 radnika i 15 objekata. Ja ne radim s 330 ljudi, nego s 15 i tih 15 mora biti odabranih. Biram ih ja, jer rade sa mnom. Ne stranka, ne politika, ne niko drugi. Ako tako ne može, pozdravićemo se i zahvaliti na saradnji.
Ima ustanova i preduzeća kojima je osnivač grad, a gdje se ljudi zapošljavaju stranački, mimo potreba radnog procesa. To negativno utiče na poslovanje, a „rupe“ popunjava budžet grada.
Ko ne može da se izbori s tom vrstom pritiska, a da ne ide na štetu firme, zašto mora biti direktor? Ja nisam ovdje da se volimo. Nismo povećavali broj radnika. Zapošljavali smo samo gdje je bilo prirodnog odliva, a i potrebe. U naredne dvije godine 60-ak ljudi ide u penziju. To je prilika da podmladimo kolektiv i smanjimo broj radnika na način da reorganizujemo službe. Došlo nam je sedam-osam mladih ljekara. Fantastični su – visoki prosjeci, u roku završili, znaju se ponašati, divna djeca. Možda nekima primarni nivo nije privlačan, ali, što se tiče uslova rada, ovdje će dobiti sve. U nekim drugim ustanovama neće.