Da li ste znali da u Bosni i Hercegovini postoje mikro staništa koja su identična onima iz Sjeverne Evrope i Azije odnosno Skandinavije i Sibira? Iako zauzimaju gotovo neznatne površine kod nas, tresetišta (eng. Peatlands) su živući svjedoci i svojevrsna reliktna ostavština postglacijalnog doba. Danas globalno predstavljaju možda i najugroženije tipove ekosistema.
Tresetištima zapravo nazivamo staništa koja su vrlo bliska močvarama, kod nas su najčešća u gorskom pojasu (oko 1.000 mnv), karakteriše ih stalno prisustvo vlage i vode odnosno slaba vodopropusnost podloge, oskudijevaju kisikom i nutrijentima pa ih odlikuje vrlo usporen proces razgradnje odumrle organske materije. Zbog usporene razgradnje odumrlih biljaka na ovom tipu staništa se formiraju tresetni slojevi odnosno treset koji se nažalost najčešće eksploatiše za potrebe ogrijeva. Pored eksploatacije treseta ovi ekosistemi su često ugroženi i drugim antropogenim djelovanjima: meliorizacijom za potrebe poljoprivrede, narušavanjem hidrološkog režima tresetišta, sječom, ali i drugim izmjenama koje narušavaju izvorni karakter staništa.
Tresetištem se zapravo naziva svako stanište koje je prekriveno tresetom minimalne debljine 30 cm. Iako postoje različiti tipovi i forme tresetišta, jedne od najzanimljvijih, s biološkog aspekta, su tresetišta prekrivena mahovinama tresetarima (rod Sphagnum). Mahovine tresetari imaju sposobnost apsorpcije nevjerovatne količine vode te su odličan alat u regulaciji suša i poplava. Pored toga ovi specifični ekosistemi su dom velikom broju usko prilagođenih vrsta organizama koje možemo pronaći isključivo i samo tu. Premda za “obične” posjetioce tresetišta ne predstavljaju ništa više do običnih močvara ili bara, za biologe su to istinske riznice biodiverziteta i jedinstvena prilika da se upoznaju brojne vrste koje nemamo priliku susresti drugdje. Tresetište je ustvari svojevrsni “flashback” u prošlost, u period kada je klima na ovim prostorima bila dosta hladnija, a posljednje ledeno doba netom završilo.
Kao što smo već naveli, tresetišta danas pokrivaju veoma male fragmentirane površine u Bosni i Hercegovini pa je stoga vrlo važno da ih adekvatno zaštitimo i na taj način sačuvamo sve prirodne dragocjenosti koje ih karakterišu. Neka od najpoznatijih i najvećih tresetišta kod nas su: Han Kram kod Han Pijeska, zatim Duga, Slana i Okrugla bara na teritoriji Zaštićenog pejzaža Bijambare, Đildino i druga manja tresetišta na planini Zvijezdi, te manja tresetišta na planinama Vranici, Jahorini i dr. Zbog niskog udjela hranjivih materija tresetišta često karakterišu i karnivorne biljke – mesožderke, koje su primorane da zbog nedostataka nutrijenata u tlu i vodi iste osiguravaju na druge načine, koristeći nešto drugačije životne strategije.
Tresetišta su danas vrlo interesantna za nauku jer dokazano aktivno djeluju na reduciranje negativnih efekata koje sa sobom nose klimatske promjene, najveći su absorber ugljika na planeti Zemlji, regulišu hidrološka kretanja i spriječavaju oscilacije, čine klimu hladnijom i obično se kod nas nalaze na mrazištima (Bijambare, Han Kram, Zvijezda).
Pored svega navedenog vrlo su bitan faktor po biodiverzitet nekog područja, ali i globalno. Premda ih ne karakteriše pretjerano izražena brojnost vrsta flore i faune, na njima pronalazimo mahom vrste koje ne možemo pronaći na drugim mjestima.
U okviru naučno-istraživačkog projekta pod nazivom “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” kojeg od ove godine provodi tim znanstvenika iz Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva cilj je u što većoj mjeri istražiti jedinstveni svijet tresetišta u našoj zemlji s posebnim fokusom na različite vrste gljiva koje naseljavaju ove ugrožene ekosisteme.
Kao što je slučaj i kod drugih vrsta organizama, pojedine gljive su se također prilagodile posebnim uvjetima tresetišta, pa neke od njih možemo pronaći isključivo na jednom ili svega par lokaliteta u Bosni i Hercegovini.
Mnoge vrste gljiva koje su otkrivene do sada, kroz pomenute projektne aktivnosti, predstavljaju prve ikad zabilježene nalaze za našu zemlju, a iz Mikološkog udruženja MycoBH se nadaju da će zabilježiti i nove vrste za nauku.
