Rat je bio davno. Ima dobrih 20 i kusur ljeta. Tad sam bila djevojčica, a danas sam žena. Žena zarobljena u ovom ovdje i onom tamo u koje me vazda vraćaju. Zašto mi s ovih prostora ne možemo da se pomjerimo dalje od onog što je bilo? Ko nas to gura u prošlost da ne bismo išli u budućnost? Ko nam to kroji samu budućnost po istom kalupu prošlosti i zašto pristajemo na to? Radimo li mi to sami?
Cijeli život slušam iste retorike. Svjedočila sam jednom opštem ludilu i naivno mislila da se to desi jednom i samo ovdje i nigdje više i nikad više. Koja luda bi ponovila iste strahote ako zna šta one donose i kakav razdor i pustoš ostave!?
Koliko vidim, lude stalno ponavljaju iste stvari i ne mogu da se oduprem mišljenju da je nasilje jednostavno u ljudskoj prirodi i da tu nema pomoći.
Ipak, neke zemlje svoje ludake kako-tako drže pod kontrolom. Civilizovanije su i obrazovanije uopšteno i bore se za ljudska prava i bolji život. Mi naše ludake pustimo ravno pred kamere i na bitna mjesta i još se mrzimo i, u najgorem slučaju, ubijamo radi njih.
Mi njegujemo nasilje kao religiju i naša djeca prvo uče da mrze. Mrze drugačije, sve ono što ne podsjeća na njih same, sve ono što ne razumiju, a ne razumijemo mnogo.
Mi ne znamo da se sve može shvatiti i naučiti i da se uvijek uči i spoznaje. Mi ne znamo da je život lijep i da bi bio savršen kad bismo sve naše razlike poštovali i cijenili. Kad bismo priznali krivicu da smo zasrali kao ljudi i da tu nema opravdanja. Nema opravdanja ovoliko mrziti i nakon što smo se ubijali, klali, silovali, mučili, mi koji smo tako isti. Ako ništa, po gluposti smo identični!
Stvar je u tome da još uvijek manipulišu nama velikaši i bogate se na našoj maloumnosti. Manipulišu dobro poznatim činjenicama. Oni znaju da je nama mržnja u DNK i da nam je uvijek onaj drugi kriv. Hrvatima je kriv Srbin i Bošnjak, Bošnjaku dva jarana Hrvat i Srbin, a Srbinu, osim cijelog svijeta, najkrivlji Bošnjak i Hrvat. Taj začarani krug će da se vrti dok je svijeta i vijeka jer ta tri krivca ne znaju da izađu iz tog kruga i da shvate da je svijet puno širi i veći od njihove mahale i njihovih uzaludnih bitaka.
Znaju kad idu trbuhom za kruhom u svijet, ali čisto sumnjam da će se ikad otarasiti svoje mržnje. Šta su oni bez nje? Šta je Srbin ako ne mrzi Hrvata i Bošnjaka? Je li on dovoljno Srbin? Tako i sa ova dva druškana. Kriza identiteta? Definitivno!
Koliko dugo ćemo ići ka budućnosti guzicom jer smo obuzeti prošlošću i statistikama ko je kome koliko koga pobio? Nažalost, to prebrojavanje ne vraća mrtve niti štiti žive od novog klanja. I to se koristi kao manipulacija da se mase zapale i ne vide da su do guše u govnima, da ne vide da nema posla, nema para, da isključuju struju, vodu, da škola ništa ne znači, a takođe i nijedna istinska vrijednost.
Neko je ugasio svjetlo već 20 godina, a mi mislimo da smo prosvijetljeni.
Sve mi je jasno! Pročitala sam da je pogodno tlo za zavjeru to što se ljudi žele baviti samo poznatim činjenicama i stvarima. Nikom se ne uči novo, za to treba petlje i truda, a praviti se pametan pomoću starih informacija je omiljena zabava dokonih ispred zadruge koji cuclaju pivu i čine 80 posto življa koji neumorno glasa 20 i nešto godina i bira vazda iste individue koji nam donose takvo blagostanje da nema većeg na ovom svijetu.
E, pomoću mržnje, svih pobijenih od boja na Kosovu do nedavnog ubijanja, oni nam ga šuknu svako malo. I nek šuknu! Političari su mudri ljudi koji nas znaju u dušu i znaju kako da nas napale kad im se digne. Godinama se divim tom umijeću, a divim se i ovčjim glavama koje zbunjeno guzom idu kroz život dok im je glava u pijesku.
Da nas nema, trebalo bi nas izmisliti!
