Prema rezultatima Istraživanja, koji se navode u izvještaju organizacije Civil Rights Defenders ”Obruč Anticiganizma- Romi u BiH”iz 2018., godine preko 30% romske djece školskog uzrasta u BiH ne pohađa osnovnu školu. Također, manje od pola romske djece završi osnovnu školu na vrijeme: 46 posto dječaka i 34 posto djevojčica.
Uključivanje djece iz romske zajednice u obrazovni sistem je preduvjet za pružanje prilika za bolji i kvalitetniji život. Međutim, ostvarenje ovog cilja je praćeno nizom prepreka i poteškoća, od kojih su najznačajnije socijalne i ekonomske prilike u kojima živi romska zajednica, kao i višestruka diskriminacija sa kojom se ova zajednica suočava.
Kako bi se preprekle prevazišle neophodno je da se obezbijedi adekvatno uključivanje djece pripadnika romske nacionalne manjine u sistem obaveznog osnovnog obrazovanja, zatim podsticanje romske populacije za nastavak srednjoškolskog i visokog obrazovanja, ali i osposobljavanja za prvo zanimanje, očuvanje i promoviranje romskog jezika, kulture i historije, izgradnja sistemskih rješenja koja će dovesti do zadovoljavanja obrazovnih potreba Roma.
Prva stepenica, ali i ona najvažnija, na putu ka ostvarenju ovih ciljeva jeste pohađanje osnovne škole. Osnovna škola je institucija i prostor koji uvodi djecu u magični svijet moći obrazovanja.
Od 2010. godine je počeo veliki upis u školu Osman Nakaš koja se nalazi na teritoriji Općine Novi Grad u Kantonu Sarajevu. Što se tiče brojnosti upisane romske djece osnovne škole, Samra Guhdija,pedagogica osnovne škole Osman Nakaš u razgovoru navodi: ” To varira, od dolaska i upisa u školu postojale su mnogobrojne poteškoće i izazovi sa kojima smo se susretali.”
Jedna od poteškoća koju navodi je neriješen status učenika, u smislu posjedovanja neophodne dokumentacije kao što je rodni list, a što je jedan od formalno-pravnih uvjeta za ostvarivanje prava na upis u osnovnu školu.
”U samim počecima znalo se dogoditi da nemaju identifikacijski dokument. Dakle djeca su bez rodnog lista. Različite organizacije su pomagale u pravnom smislu, da budu prepoznati kroz dokumentaciju. Kad nemate dokumente, vi ne postojite. Dosta se radi na tome da budu evidentirani u matične knjige, da budu vidiljivi na neki način.”
Međutim, unatoč izazovima, radni kolektiv ove škole skupa sa roditeljima pokušava da kroz saradnju riješi probleme sa kojima se suočavaju, na način da stvaraju pozitivnu i afirmativnu sredinu koja će biti motivirajuća i ohrabrujuća za djecu koja dolaze iz romske zajednice.
Trenutno je od ukupnog broja upisane djece u ovoj školi 25 posto pripadnika romske zajednice.
Kada se govori o poteškoćama sa kojim se suočavaju djeca koja dolaze iz romske zajednice uposlenica ove škole navodi:” Osobe su imale zaista puno predrasuda, dešavalo se da ljudi ne žele da upišu svoju djecu u školu, zato što školu pohađaju romska djeca. Pa su odlazili u okolne škole, na ovom području se nalazi pet škola, a blizu su pozicionirane, neki roditelji su se odlučivali da djecu upisuju u druge škole. To je bilo 2010. godine, međutim, prolaskom vremena stvorile djeca iz ove zajednice su stvorila navike na školski sistem i situacija se znatno poboljšala.Od 2010. godine se vidi napretak, prije deset godina nije bilo odraslih Roma koji su završili osnovnu školu, sada imamo učenike naše škole koji završavaju srednju školu”, navodi pedagogica.
Promocija interkulturalizma u obrazovnim institucijama i prevazilaženja postojećih stereotipa i predrasuda je ključ kako bi se kreiralo sigurno školsko okruženje u kojem se ističu sličnosti, a ne međusobne razlike. Obrazovanje je ključni proces koji omogućava prevazilaženje socijalne isključenosti. Stoga je od izuzetnog značaja da se u školama kreira inkluzivna klima koja prihvata različitosti i koja promovira multikulturalnost kao prednost bh. društva.
”Radionice, okrugli stolovi i godine rada su imale efekta u smislu upoznavanja sa romskom kulturom i tradicijom. Tradicionalno naša škola obilježava međunarodni dana Roma. Organizuju se pozivi saradničkim školama, susreti i upoznavanje djece, posjete gdje se omogućava prilika da se razgovara na maternjem jeziku. To jedan su od načina za dostizanje ovog cilja”, navodi pedagogica.
Školska klima i kultura
Direktor osnovne škole Aneks I Omer Begović također naglašava važnost i značaj insistiranja na obrazovanju i njegovanju školske kulture koja omogućava jednake mogućnosti svoj djeci.
”Mi smo duboko svjesni da kroz školovanje, svoj djeci pomažemo u popravljanju njihovog društvenog statusa, ako se budu školovali i obrazovali, bit će spremniji za tržište rada.”
Ovaj dugogodišnji radnik u prosvjeti, nastavnik, menadžer dvije škole sa dugogodišnjim iskustvom naglašava kako napredak naše države zavisi od kvalitetnog odgojnog obrazovanja.
”Ovaj poziv doživljavam kao misiju, da našoj djeci obezbijedimo uvjete koje imaju zemlje u okruženju,naš je cilj dostizanje evropskih standarda i ja sam to iskazao u viziji škole i mi u velikim koracima to uspijevamo.”
Navodi kako je temelj razvoja svakog društva upravo odgoj i obrazovanje. Osnovna škola Aneks I primjer je ustanove koja je otvorena prije dvije godine i koja posjeduje sve tehničke uvjete za održavanje kvalitetanog obrazovnog procesa.
”Ja prije svega kao čovjek ljude ne dijelim ni po vjeri,ni po naciji, sva ljudska bića su jednaka i svi trebamo imati iste šansa je upravo na taj način gledam na svu djecu, mislim da sam uspio i kod svojih kolega stvoriti jedan takav ambijent”, navodi Begović.
Ibrahim Đogić je po zanimalju profesor tehničke kulture i informatike u OŠ Aneks I. Ističe kako je uloga svakog nastavnika jako bitna prvenstveno u odgoju, a samim tim i u obrazovanju učenika osnovnih škola.
”Kada govorimo o odgoju i obrazovanju učenika romske populacije ovdje mogu slobodno da govorim i kao predmetni nastavnik i kao razredni starješina. Uzimajući u obzir da u našoj školi ¼ učenika čine učenici romske populacije mi smo itekako obazrivi u radu sa ovim učenicima, kako od same pripreme za nastavni čas tako i u samom pristupu u radu sa njima. Odjeljenje koja ja vodim, odnosno odjeljenje u kojem sam ja razredni starješina ima šest učenika romske populacije i svi učenici uglavnom mogu da prate nastavne sadržaje.”
Navodi da postoje određeni učenici koji mogu djelimično da prate nastavni plan i program. Način za uspješno savladavanje prepreka u shvatanju gradiva, škola omogućava kroz kreiranje Individualnog plana i programa.
”Kada govorimo o djelimičnom praćenju nastavnog plana i programa ti učenici pohađaju nastavu po IPPu. IPP je individualni plan i program koji se radi isključivo za učenika, za određenog učenika koji ima poteškoće u savladavanju nastavnog gradiva. Dakle program se prilagođava potrebama učenika”.
Sa svojim radnim kolektivom Direktor osnovne škole Aneks I radi na organizovanju različitih kulturnih sadržaja koji za cilj imaju njegovanje ideala razumijevanja i uvažavanja različitosti.
”Prošle godine u oktobru smo za dan knjige u saradnji sa bibliotekom za slijepa i slabovidna lica promovisali knjigu slijepe autorice Hatidže Demirovski i organizovali smo pored promocije da nam gosti budu djeca romske zajednice iz Općine novi grad, izdavač je obezbijedio primjra knjige, škole su se odazvali akciji, bili su prisutni i roditelji. Sve s ciljem da djeca vide koji je značaj školovanja i čitanja. Socijalni status sve djece i romske i djeve u stanju u socijalne potrebe će se popraviti ako se budu školovali i osposobljavali, to je naš cilj.Oni kada završe osnovne školu naviknu se na jedan školski sistem i ja se nadam da će svi oni upisati i srednju školu,” navodi direktor Begović.
Upravo navika na školski sistem i klimu omogućava prostor za razvoj ljubavi prema obrazovanju.
Obrazovanje treba da bude u posebnom fokusu kada se govori o zaštiti prava manjina. Od države se očekuje da promoviše saradnju između općinskih institucija, centara za socijalni rad, romskih udruženja i škola u cilju širenja informacije o važnosti toga da Romi završe osnovnu školu, te da obezbijedi dodatna sredstva za implementaciju aktivnosti koje su predviđene za obrazovne potrebe Roma.
