“Glava ili srce”, moja vječita dilema u nerijetkim momentima kada u meni proradi ona neobjašnjiva potreba dokazivanja i izliva hrabrosti i borbe za ličnu slobodu i pravičnost, jučer je bila još jedanput na testu. I da uspijeh dostojanstveno iznijeti izbor “razuma”, a pri tome rekoh i pokazah primjer, te dadoh nadu mlađim da i u nemogućim uslovima zadrže nadu da može i da će biti bolje i drugačije… Nadam se.
Odlazim sa “poprišta” i po hiljaditi puta osjećam gnjev prema sebi zasto ne učinih to i to… I onda vječita pitanja: zašto nam se sve ovo dešava? zašto ljudi prestaju biti ljudi kada se domognu “prividne moći”? zašto ne vide pored dobrog vida? zašto zatvaraju uši i ne žele da čuju? šta je razlog da se gubi razum i gazi riječ?
Po uzoru na onu iz 1941. i proglas “dao si riječ …. i izgubio čast” pomislih koliko trebaš biti lud da ne shvatiš da medju 50.000 ljudi će se naći 1.000 pametnih da shvate slabe manipulacijske trikove i manevre, loše režije. Kaskaderski i bahato, teatralnom dominacijom, autokratskim stavom, krajnje nekulturnim potezom Narcis i egocentrik ogoli zapravo svoj klinički slučaj i u meni gnjev pretvori u žaljenje i potrebu da u literaturi potražim odgovore i ovako ih javno predočim vrijednom “čitaču”.
(Izdvojeno iz djela “Psihopatija i Politika” naravno uz moje male promjene i dopune.)
Psihopatija, kao mentalni poremećaj, igra veliku ulogu u ljudskom društvu. Ljudska bića su svakodnevno izložena manipulaciji od strane onih koji pate od ovog oboljena. Psihopatija ima i neke osobine “zaraznog” oboljenja, tako da će i normalni ljudi moći u sebi prepoznati neke “simptome”…DIREKTNO IZLOŽENI UTICAJU PSIHOPATE MORAJU BITI NA OPREZU…
KO SU PSIHOPATE
Psihopate su često inteligentni ljudi koji ne dolaze u sukob sa zakonima. Oni mogu čak i da ih pišu, a mogu da budu i predsjednici država, generali, doktori, sveštenici, advokati, sudije, sportisti, glumci itd.
-jedna od glavnih psihopatskih osobina – opsesivna potreba za nametanjem svoje volje, stavova, ideja ili iluzija drugima, s ciljem kontrole drugih.
– individuama koje su opsjednute sticanjem vlastite moći i kontrolom drugih…uglavnom se bave politikom
-individue bez savjesti, a često prilično inteligentne,
– veoma prodorni na svim društvenim hijerarhijskim ljestvicama, uključujući i one religijske, naravno.
– Oni mogu biti simpatični,” “šarmantni,” “inteligentni,” “oprezni,” “impresivni”
– mogu ostavljati utisak nekoga u koga se čovjek može pouzdati, i imaju mnogo uspjeha u zavođenju žena. Uglavnom su preljubnici koji svoj evo hrane višestrukim preljubnistvom uglavnom sa mladjim partnerkama.
-to su ljudi koji teže ostvarenju svog cilja po SVAKU CIJENU.
– klasični psihopata odlikuje se – potpunim odsustvom savjesti – kao jedne važne osobine koju posjeduju normalni ljudi.
– iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja.
– psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi.
-nakon što uspiju da se popnu na vrh piramide vlasti, oni se okružuju sa sebi sličnima koji su im istovremeno lojalni, što podrazumijeva jedan proces – negativne selekcije kadrova.
– psihopatija je takođe i nasljedno oboljenje, dok drugi, opsjednuti vlašću, bezobzirno gaze sve na svom putu do nje.
-tako, često imamo i slučaj da na čelo država, gradova, vlasti dođu ljudi koji u suštini pate od jednog mentalnog poremećaja kojeg nije lako dijagnosticirati ali koji je kao oboljenje već od davnina poznato u nauci, odnosno, psihijatriji i psihologiji. Nakon što dođu na pozicije vlasti, te individue onda sprovode tzv. “negativnu selekciju kadrova” što podrazumijeva okruživanje individuama sličnim sebi i njihovo postavljanje na sve ključne funkcije u državi (uprava, informativni mediji, ekonomija, bankarstvo, vojska, policija, obrazovanje itd. itd.)
Stvar komplikuje to što usljed tendencije običnog čovjeka da se identificira sa svojim vođama, uskoro započinje proces ‘psihopatizacije’ naroda, koji je uveliko potpomognut medijima, koja su pod njihovom kontrolom. Tako običan čovjek nakon određenog vremena izložen ‘mentalnoj obradi’ (ispiranje mozga i programiranje svijesti) poprima nove osobine, te mjenja način rezonovanja i ponašanja.)
Mi danas već uveliko igramo na muziku koju nam psihopate sviraju, preko svojih dirigenata i kompozitora solista, manjih ili većih orkestara.
Psihopat, danas poznat kao sociopat ili moderno ekscentrik, nije samozatajni osobeni lik. On je danas vrlo bučan, javan, virtuoz u komunikaciji i manipulaciji, obmani, najčešće lik sa vlasti koji ima besprijekoran marketing i medij u svrhu lične promocije.
ON JE STILSKI “cool” BAJA FRAJER MAČO BABA I NERIJETKO SAM SEBE TAKO PROZIVA !!!
Kada osjeća da gubi moć, ponižava druge kako bi sebi pronašao lijek. Hrani se mobingom, strahom saradnika…uslovljava ljude osnovnim potrebama najčešće poslom.
Slabosti su mu nepovjerenje, strah od gubitka moći, saradnici koji mu uglavnom plasiraju lažnu podršku u stilu tapšača, nedostatak objektivnog sagledavanja ukupnog stanja sa realističkim faktnim zaključcima.
Uglavnom, na kraju ostanu sami i napušteni, izdati od onih kojima su dali i učinili ponajviše, što je njihov i najveći strah zbog kojeg ne biraju način na koji će zadržati moć.
I na kraju pročitanog u meni se podeblja osjecaj žaljenja i spoznaja da nastavim dalje pozitivno vođena sopstvenim ciljevima u procesu promjena bez umaranja likovima koji sami ispisuju stranice svoga pada…na testu ljudskosti, morala itd…
Rekoh sebi NIKAD ROBOM
Biti će teže, ali i časnije jer ima nas mašala sve više.
Najgore što čovjek može doživjeti jeste da takav kakav je više se ne treba nikome… Mislim da je to primjerena kazna onima koji ne dođu tobe, što bi naši stari rekli.