Humanost u doba pandemije

|

Intervju

Kriza izazvana virusom Covid 19 je mnoge ionako siromašne građane i građanke Bosne i Hercegovine gurnula na rub egzistencije, tako da su mnogi bili prinuđeni da potraže pomoć u javnim kuhinjama i drugim humanitarnim organizacijama. Jedna od organizacija koja se obimom pomoći definitivno ističe u banjalučkoj regiji jeste “Mozaik prijateljstva“. Naš portal vam donosi intervju sa predsjednikom udruženja Miroslavom Subašićem.

Pandemija Covid 19 je vidno povećala broj korisnika vaših usluga, koliko je to uticalo na rad vašeg udruženja u ovim zaista vanrednim uslovima?

Trenutna situacija izazvana pandemijom Covida 19 je utrostručila broj korisnika naše javne kuhinje ” Obrok ljubavi “. Na dnevnom nivou izvrši se priprema 600 kuhanih obroka dok je vikendom taj broj preko 1300, jer naše kolege razvoze do svih naših nepokretnih korisnika u najudaljenija mjesta. Upravo ovakva situacija iziskuje mnogo veći trud i rad svih naših volontera kao i ogromne količine prehrambenih namirnica potrebnih za pripremu obroka potrebnih za pripremu obroka.

Iako su sve društvene skupine osjetile pad svojih prihoda i ekonomsku nesigurnost ova kriza je izazvala ogromnu dozu solidarnosti i empatije kod naših sugrađana iz svih društvenih slojeva. Kako to objašnjavate?

Upravo zahvaljujući nesebičnim donacijama pojedinaca i društveno odgovornih firmi naša javna kuhinja uspijeva obezbijediti svakodnevno kuhani obrok za sve naše socijalno ugrožene sugrađane. Većini od njih je to jedini obrok u toku dana, a svaku veću pristiglu donaciju kako povrća tako i ostalih namirnica podijelimo našim korisnicima kako bi ponekad imali jedan obrok više na dan.

Kada je osnovano vaše udruženje, možete li nam reći nešto više o vašim aktivnostima?

Naše udruženje Mozaik prijateljstva je osnovano od grupe entuzijasta 2004 g. koje je spojila zajednička ideja o humanom pripremanju i podjeli gotovih obroka sa socijalno ugrožene sugrađana. Od tog dana pa sve do danas javna kuhinja je nosilac aktivnosti našeg udruženja. Sastavni dio aktivnosti našeg udruženja pored javne kuhinje je “Hljeb od tekstila” prikupljanje, podjela i reciklaža garderobe prikupljene u žute kontejnere postavljene po cijelom gradu. Bakin kutak – dnevni centar za boravak, druzenje i razne radionice lica treće životne dobi koji se odvija svakodnevno.

Vaše udruženje nudi i uslugu Javno kupatilo namijenjenu svima onima koji nisu u mogućnosti da održavaju ličnu higijenu?

Naše udruženje je renoviralo i opremilo javno kupatilo koje je namijenjeno beskućnicima, porodicama kojima je isključena električna energija kako bi redovno održavali ličnu higijenu, koja je i u ovo vrijeme pandemije ključna kao preventiva u očuvanju zdravlja. Ono je opremljeno svim potrebnim higijenskim sredstvima, peškirima kao i garderobom za sve njegove korisnike.

Koliko je vašim korisnicima osim tog nužno egzistencijalnog i materijalnog bitna i neka vrsta psihološke i emotivne podrške?

Pored svih vrsta pomoći koje mi pružamo vrlo često smo tu da pružimo i neku vrstu psihološke pomoći našim korisnicima. Većina od njih ima i za sebe razna traumatčna iskustva ili probleme sa raznim vrstama zavisnosti. Upravo smo tu da svima priđemo ljudski jer doktorske diplome ne posjedujemo.

Kod nas ali i šire siromaštvo nosi svojevrsnu stigmu, ljudi imaju osjećaj srama i nelagode kada prvi put zatraže ovakvu vrstu pomoći, kako vaše udruženje olakšava razbijanje te psihološke barijere?

U posljednje vrijeme nam se za pomoć obraćaju mladi bračni parovi te ljudi koji su do jučer živjeli od svog rada, tako da se veoma teško mire sa novonastalom situacijom. Po pomoć se obrate sa velikom dozom nesigurnosti i srama. Članovi našeg tima su uvijek puni razumijevanja jer je skoro svaki naš član postao volonter upravo u nekom teškom periodu svog života. Tako da vjerovatno baš iz tog razloga poslije kratkog vremena provedenog u razgovoru sa nama ubrzo osjete veliko olakšanje, te osjećaj srama postane dio prošlosti.

Vaše udruženje se bavi i i jednom vrstom  socijalnog poduzetništva (reciklaža tekstila)  pomoću kojeg korisnicima osiguravate jednu vrstu resocijalizacije i ekonomske nezavisnost, koliko su te aktivnost značajne i imaju efekta na život vaših korisnika?

Naš sljedeći cilj je osnivanje prvog socijalnog preduzeća u kojem bi svoje zaposlenje pronašli ljudi baš iz ovih socijalno ugroženih kategorija i lica sa nekim fizičkim smetnjama. Tako bi oni postali društveno odgovorni, financijski samostalni a ujedno bi njihovo davno izgubljeno samopouzdanje bilo povraćeno. Jedna od glavnih aktivnosti bi bio ” Hljeb od tekstila ” – reciklaža oštećene garderobe te proizvodnja pamučnih krpa za potrebe industrijskih i mehaničarskih firmi te njihova distribucija. Nadamo se da će se u što skorije vrijeme donijeti zakon o socijalnom preduzetništvu, čime bi mi dobili nezavisnost u privređivanju i na taj način ličnim sredstvima obezbijedili kupovinu namirnica za normalan rad naše javne kuhinje ” Obrok ljubavi.”

Komentari