Godina 2016. je na izmaku, a kakva će ekonomski biti, bar zvanično gledano, znat ćemo tek sredinom naredne. Međutim, uprkos tom nedostatku pokazatelja već se sada može veoma jednostavno naslutiti da nam 2016. nije donijela ništa novo, niti bilo šta dobro, te da je zapravo samo još jedna godina u nizu nastavka implementacije pogubne neoliberalne ekonomske doktrine Svjetske banke i MMF-a, koja je BiH odavno smjestila u red zemalja kolonija iz koje se crpi ono malo prirodnih bogatstava koja ima, te nešto energije i naravno novca.
No, pogledajmo sada kako to izgleda iskazano brojkama, sudeći bar prema onim ciframa koje su poznate za prva tri kvartala godine na izmaku ili pak za njeno prvo polugodište.
Direkcija za ekonomsko planiranje BiH (skraćeno DEPBiH) objavila je krajem oktobra publikaciju “Ekonomski trendovi” koja se odnosi na period januar – juni 2016. Potom i redovni izvještaj za septembar, odnosno za prva tri kvartala. Prema tim podacima, bruto domaći proizvod (BDP) Bosne i Hercegovine u ovoj godini iznosit će (procjena) 30,2 milijarde KM, što predstavlja nominalni rast od 3,2 posto u odnosu na prethodnu godinu, odnosno realni rast od 3,1 posto.
Trgovinski bilans BiH je katastrofalan, što je zapravo i očekivano ako se uzme u obzir dosljedna primjena neoliberalne ekonomske doktrine. Zvanični podaci kažu da nam je deficit po tom osnovu u prvom polugodištu 2016. godine 5,3 milijarde KM, pri čemu je izvoz iz BiH iznosio 9,8 milijardi KM, a uvoz 15,2 milijarde KM. Koliko je to puno, svjedoči slijedeće. BiH je odavno prezadužena zemlja i samo je pitanje dana kada će MMF i Svjetska banka krenuti u “prinudnu naplatu” u stilu morate privatizirati vodovode, elektroprivrede, telekome i slične infrastrukturne kompanije sa prirodnim monopolom. Vanjski dug BiH iznosi nešto iznad 8 milijardi KM, što je za “samo” tri milijarde manje od polugodišnjeg vanjskotrgovinskog deficita!
Broj nezaposlenih u BiH je prema podacima DEP-a smanjen, ali pri tome se ne smije zaboraviti da je riječ tek o procjeni – što DEP naglašava – koja kaže da je u BiH danas nezaposleno oko 525 hiljada ljudi. To je, istini za volju, manje u odnosu na 2015. kada je nezaposlena bila 541 hiljada. Da li je to dobar, pozitivan pokazatelj? Jeste, naravno, ali samo ako ga smjestite u vremenski okvir koji je DEP odredio, odnosno samo ako poredite 2016. i 2015. godinu.
No, šta nam pokazuje broj nezaposlenih sredinom 2016. ako taj broj poredimo sa pretkriznim godinama, recimo 2005., 2006. i 2007.? Ti nam podaci pokazuju da se nezaposlenost u BiH – uprkos usvojenim zakonima o radu i preoptimističnim najavama predstavnika Međunarodne zajednice – nije smanjila u odnosu na pretkrizno razdoblje. Jer, sredinom 2016. bilo je nezaposleno 525 hiljada osoba, a krajem 2005. oko 518 hiljada, 2006. oko 518 i 2007. bilo je oko 520 hiljada nezaposlenih!
Dakle, i pored svih najava prilikom usvajanja zakona o radu koji su napisali predstavnici MMF-a i Svjetske banke, tržište rada u BiH se nije oporavilo. Jeste, ali samo ako poredite određene periode. Uostalom, i predstavnici izvršne vlasti BiH su prije nekoliko mjeseci u Pismu namjere MMF-u napisali da se “nezaposlenost tvrdoglavo zadržava na visokim nivoima uprkos svim poduzetim mjerama”!
Prema DEP-u, fizički obim industrijske proizvodnje u BiH također raste i to po stopi od 4,6 posto u ovoj godini. Međutim, struktura proizvodnje kod nas je poražavajuća i zavisi uglavnom ili od onog što se radi u EU – pri čemu smo samo proizvodna snaga najjednostavnijih dijelova i sklopova – ili pak od proizvodnje električne energije koju možemo izvoziti ako imamo viška. A imamo ga jer kod nas zapravo i nema industrije koja je veliki potrošač električne energije, tako da gotovo uvijek imamo viška.
Kažemo gotovo uvijek jer to sve najviše zavisi ipak od atmosferskih prilika. Bivši ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH je to možda najbolje opisao prije nekoliko godina riječima: kakav je obim proizvodnje u BiH lako je odrediti pogledom u nebo – ako je bilo puno kiše, godina je bila dobra, a ako nije, onda je bila loša. Kiša puni akumulaciona jezera, a voda iz njih pak pokreće turbine hidrocentrala za proizvodnju električne energije. Nažalost, ni danas, sredinom 2016. godine, nismo se puno domakli od takvog stanja.
Na sve pomenuto dodajmo još i zvaničnu ocjenu DEP-a iz druge publikacije u kojoj su obrađeni i neki podaci do septembra, a u kojoj se kaže da svi pokazatelji “vanjske trgovine i industrije, te prihodi od indirektnih poreza, ukazuju da u trećem tromjesečju 2016. godine po svemu sudeći nije došlo do poboljšanja ekonomskog rasta nakon skromnih stopa u prvom polugodištu”. To zapravo znači da relativno dobre pokazatelje bh. ekonomija može zahvaliti samo prvom kvartalu ove godine, dok su se drugi i treći pogoršali.
Pretpostaviti je da će se taj trend pogoršanja nastaviti i u četvrtom kvartalu, jer je to logičan i očekivan proizvod slijepe implementacije neoliberalne ekonomske doktrine, baš kao što je očekivati i da će predstavnici izvršne vlasti naći nešto u svim ovim brojkama i porediti ih s periodom koji im odgovara kako bi pokazali koliko su predano i marljivo radili na tome da nam svima bude bolje te kako su pri tome imali sjajne rezultate. Sjetite se samo kako je premijer većeg entiteta nedavno na osnovu razgovora s frizerkom koja nije mogla da pronađe radnicu zaključio da imamo manje nezaposlenih od Španije i Portugala!?!
Zaključimo.
BiH od kraja rata do danas neumorno i predano implementira neoliberalnu doktrinu šoka Svjetske banke i MMF-a. Nažalost, sve to skupa evo već dvadesetak godina ne polučuje onakve rezultate kakve mi naivno očekujemo. Privreda nam je u potpunom rasulu, proizvodnje gotovo da i nemamo, imamo najveću stopu nezaposlenosti u Evropi, a prema podacima UN-a u BiH trenutno ima oko 700 hiljada ljudi ispod granice siromaštva, pri čemu svaki šesti stanovnik gladuje. To su rezultati dvadesetogodišnjeg provođenja neoliberalne ekonomske doktrine.
Zbog toga će 2016. biti najvjerovatnije još samo jedna godina u nizu u kojoj smo dosljedno primjenjivali isti ekonomski recept koji nas je i doveo do ovako poražavajućeg stanja. Odnosno, da se poslužimo parafrazom jednog nobelovca. Jedina dobra stvar u 2016. će najvjerovatnije biti to što će biti bolja od 2017. godine, naravno ako nastavimo ovako postojano da koračamo na stazi neoliberalne ekonomske doktrine zasnovane na prodaji profitabilnih infrastrukturnih kompanija sa prirodnim monopolom isključivo stranim investitorima, konstantnom zaduživanju države do konačne rasprodaje svih nacionalnih resursa te kresanju apsolutno svih socijalnih davanja.
(Kolumna objavljena u listu Oslobođenje, 28.12.2016.)
