Otkako postoji naša država, postoje i ljudi koji svojim rukama stvaraju neprocjenjivo blago. Ručni rad u Bosni i Hercegovini više nije priznat i cijenjen kao što je nekada bio, ali mnogo ljudi i danas dijeli svoj rad sa drugima i svojim rukotvorinama šalju poruke o ljubavi, tradiciji i umjetnosti. Živimo u vremenu gdje ženski rad nije priznat koliko i muški, ali snaga žene je upravo u njenoj borbi. Ona ni iz čega stvara nešto i na taj način inspiriše i druge. Putujući od jednog sajma do drugog, upoznala sam mnoštvo ovih jakih žena i vidjela njihove unikatne radove. Svaki rad je načinjen s ljubavlju, svaki detalj pažljivo odabran. Njima nisu najbitniji novac i pažnja, već cijenjenost i osmijeh na licu drugih.
Danas vam predstavljam ženu koja vunom i koncem stvara igračke i predmete pune ljubavi i na taj način nastoji predstaviti unikatnost ljudi i svoju borbu protiv rasizma i mnogih predrasuda u društvu. Njena kompanija „Precious Thread“ ne zarađuje mnogo u materijalnom smislu jer većinu svojih igračaka poklanja djeci sa poteškoćama u razvoju, djeci nacionalnih manjina i mladim osobama koje se bore sa anksioznošću i autizmom. Njene radove trenutno možete pronaći na instagram profilu precious.thread, a za narudžbu se možete javiti i na broj telefona 062-214-121. Više o Hajriji D. u nastavku.
ZAMISLI.BA: Kada i kako ste počeli sa vašim radom?
HAJRIJA D: Ja polako gazim pedesete godine. Kroz svoj život nastojala sam graditi prijateljstva zasnovana na ljubavi i poštovanju. Iako sam kao mlada bila jako kreativna i imala mnogo ideja, život me spriječio mnogo puta da ih sprovedem u djela. Rat u našoj državi, borba za opstanak nakon njega i borba za moju porodicu su odredili moje prioritete tada. Imala sam dobar posao koji sam izgubila u ratu kao i dom i mnogo dragih ljudi. Nakon toga se jednostavno desio život i svoje sam vrijeme posvetila svojoj porodici i svojim kćerkama. Kada se moja mlađa kćerka odselila, kao i svaka majka, osjećala sam prazninu i usamljenost. Tada sam, na incijativu starije kćerke, počela da pletem. Ona je bila oduševljena mnogim končanim i pletenim radovima i vjerovala je u mene. Iako sam kao mlada imala nekog dodira sa tim zanimanjem, zaista moram naglasiti da sam, kao i mnoge žene, samouka. Sve je počelo sa par pletenih odjevnih predmeta za bebe, par igračaka. Danas sam ponosna što su moji radovi širom svijeta u rukama mnoge djece. Posjetili smo mnoge sajmove i nailazili na mnoga oduševljenja, ali ručni rad više nije toliko cijenjen jer ljudi ne razumiju koliko se truda, ljubavi i napora uloži u svaki rad. Radije ću uvijek pokloniti svoju igračku djetetu koje je gleda sa najljepšim osmijehom na svijetu, nego dopustiti da ode u ruke nekome ko neće prepoznati ono što predstavlja. Aktivni smo već 4 godine i mada nismo prepoznati, ja sam zaista sretna i zahvalna. Svoj mir pronalazim u tome, a nagradu na licima onih koji kupe moje radove i to je i više nego dovoljno za mene.
ZAMISLI.BA: Kakvu poruku šaljete kroz svoje radove?
HAJRIJA D: Nastojim da kroz svoje lutke predstavim ljepotu djevojčica širom svijeta. Neke su plavuše, neke crnkinje, neke nose hijab (maramu), neke su obučene u haljinice, a neke u hlače i prsluk. Djevojčicama i dječacima šaljem poruku da mogu da budu sve što požele i da ne dopuste da im društvo i mediji nameću svoje mišljenje o tome kako jedno dijete treba da izgleda i kako da se oblači. Želim da shvate da je ljubav prema svima jednaka i da takva treba biti bez obzira na boju kože, vjersku pripadnost, seksualnu orijentaciju ili pol. Osim lutki, tu je i mnoštvo igračaka koje su inspirisane dječijim crtežima. Na primjer, šareni zec ili ljubičasta kornjača. Dijete ima nevin pogled na svijet i ne smijemo ih sputavati u njihovom izražavanju. Nastojim da svoje radove pravim od pamučnih, antialergijskih materijala i za neke radove odvojim i po par dana. Naravno, pored toga, ja radim i odjevne predmete za žene, djevojke i djecu svih uzrasta i mnoge druge zanimljive radove, a i radove po narudžbi.
ZAMISLI.BA: Koji su vaši planovi za budućnost?
HAJRIJA D: Trenutno pletem za par drugih kompanija i po narudžbi. Nemam prevelike planove za budućnost jer ovo je porodični biznis i želim da tako ostane. Nemam namjeru uzimati poslovni prostor niti zapošljavati pomoć. Ovo je moj hobi i ja ovo radim iz ljubavi. Uvijek ću rado biti izlagač na nekom sajmu i pristati na neku narudžbu, ali ja većinu svojih igračaka poklanjam ili ih pravim dragim prijateljima. Ne znam gdje će me život odvesti, kao što nisam znala ni do sada, i možda se moje trenutno mišljenje promIjeni. Znam samo da ću i dalje plesti, da ću i dalje praviti prekrasne igračke sve dok me moje ruke ne izdaju. Jako je bitno živjeti ispunjen život i pronaći sreću čak i u malim stvarima.
Za kraj…
Kada sljedeći put budete u prilici posjetiti neki sajam ili izložbu ručnih radova, molim vas da najprije stanete i malo razmislite o ljudima koji tu izlažu. Zamislite koliko su vremena uložili u svaki predmet, koliko ljubavi i truda u svaki detalj. Svaki komadić nakita je pažljivo ocrtan, svaka kutijIca oslikana rukom neprepoznatog umjetnika, svaka igračka istkana pričom. Kada dajete svoj novac za rukotvorine, vi dajete novac ljudima u Bosni koji i dalje zarađuju od zanata i koji svoju umjetnost izlažu kroz taj rad. Sljedeći put popričajte s njima i saslušajte sa koliko sjaja u očima će vam pričati o onome što njih ispunjava. Podržite te ljude i cijenite njihov rad jer i oni zaista cijene svakog od vas i svaku vašu lijepu riječ upućenu onome što rade od srca.
