Voljela bih da tu tvoju dušu ogledaš u očima mojim.
Dok šetaš pokraj Une,
Da s tvoje lijeve strane stojim i brojim otkucaje srca.
Voljela bih da svakodnevno grlim naše razlike, tako bih ti bila bliže.
Dojmila osjećaje.
Uzdisala izdahe.
Pomjerala ova romanijska brda do tvoje ravnice!!
Voljela bih da se volimo ovakvi kakvi jesmo, niša tu mjenjala ne bih,
Da si samo malo bliže meni.
Kao što nisi
A jesi.
Nije prepreka, izazov je to, a ja kao i obično
Uhvatim se istih ko pijan plota…
Ni slutio nisi, niti ćeš da te snivam, energično na javi.
Znači ozbiljan je izazov zaspati…
Jer u snovima tek slijedi edenski cirkus
I u njemu
Ti i ja nagi.
Voljela bih da se pored mene stvoriš
Pa da u očima mojim vidiš sve ono od čega bježiš,
Zbog čega strepis ili čega se bojis.
Da vidiš nas…
Kao što sebe vidim ja u tvojim zjenama.
Jedna Ja
U svim tvojim ženama.
Dok te troše na svakom koraku
Blijede u suton, bose pokisle tinjaju.
U njihovim sjenkama, sahranjujem svaku
Samo jednim uzdahom!
Gledam i divim se svim ovozemaljskim ljepotama.
Plovim tim rajskim vodama
Zahvaljujem se mračnim dolinama…
Želim sve, sad i ovdje. Odmah.
Šapućeš, jedno su želje a mogućnost je drugo…
A šta, šta zna mogućnost, šta je ŽELJA…
