Svjetski dan borbe protiv AIDS-a se obilježava svake godine 1. decembra. Ovaj dan obilježava početak godišnje kampanje koja ima za cilj da se dobije podrška javnosti i razviju programi za prevenciju širenja HIV infekcije, kao i da se obezbjedi edukacija i promoviše podizanje svijesti o problemima u vezi sa HIV/AIDS-om. Ovaj dan je prvi put obilježavan 1988 godine, nakon održavanja svjetskog samita ministara zdravlja, sa kojeg je upućen poziv za duhom socijalne tolerancije i unaprijenenja razmjene informacija o HIV/AIDS-u.
Svjetski dan borbe protiv AIDS-a/HIV-a je posvećen jačanju globalnih napora suočavanja sa izazovima AIDS/HIV pandemije.
HIV je virus humane imunodeficijencije, retrovirus koji u slučaju neliječene infekcije uzrokuje AIDS. AIDS (engl.) i SIDA(franc.) skraćenice su za sindrom stečenog nedostatka imuniteta. Virus uzrokuje slabost i nesposobnost obrambenog sustava organizma.
Virus HIV-a prisutan je u ovim tjelesnim tekućinama: krvi, sjemenoj tekućini (ejakulatu, preejakulatu) te vaginalnom sekretu. Udio onih koji su se zarazili upotrebom nesterilnog pribora za injektiranje droga je oko 6%. Rizik za HIV infekciju veći je u slučajevima spolnih odnosa muškaraca s osobama istog ili oba spola, uporabe nesterilnog pribora za injektiranje droga, većeg broja spolnih partnera, prisutnosti druge spolno prenosive bolesti, seksualnih aktivnosti povezanih s kupovanjem ili prodavanjem seksualnih usluga, nezaštićenih spolnih odnosa u zemljama s visokom učestalošću HIV infekcije, te kod stalnih partnera osoba s rizičnim ponašanjem.
HIV se prenosi: nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (u najveći rizik se svrstava nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a kao rjeđi načini prijenosa slijede vaginalni i oralni), razmjenom igala, šprica ili pribora sa zaraženim osobama pri uzimanju droga, sa zaražene majke na njezino dijete prije, za vrijeme ili nakon poroda (dojenjem).
Simptomi HIV-a
Akutna HIV infekcija javlja se u 30-50% slučajeva nakon 3. do 6. tjedna od trenutka infekcije. Javljaju se simptomi koji podsjećaju na gripu ili infektivnu mononukleozu. Bolest obično traje od 7 do 21 dana. Češći simptomi koji se povezuju s HIV infekcijom su:
- oteklina limfnih čvorova (osobito na vratu i pazuhu)
- jak zamor (koji traje više tjedana bez očitih razloga)
- neočekivani gubitak tjelesne težine (više od 4.5 kg u 2 mjeseca)
- dugotrajni proljev (bez vidljivih razloga)
- gljivične infekcije usta
- kratkoća daha i suhi kašalj koji duže traje
- vrućica i znojenje
- bolesti kože – ružičaste ili purpurne mrlje koje se pojavljuju na koži, uključujuću i usta i vjeđe (obično su tvrde i nalik na modrice).
ČINIM PRAVO-ŽIVIM PRAVO. TESTIRAJ SE!
Nekad zastrašujuća i smrtonosna infekcija danas je kronična bolest. Najveći rizik je neznanje. Danas moderna medicina i dostupnost kvalitetnih lijekova osiguravaju dug, radno sposoban i kvalitetan život osobama oboljelima od HIV-a. Znanje svog HIV statusa u što ranijoj fazi značajan je faktor zdravog života, stoga se ne oslanjaj na sreću, testiraj se ako si u riziku.
HIV-infekcija još uvijek, nažalost, često rezultira snažnom društvenom stigmom i strahom onih koji s njom žive – zaraženih osoba te njihovih najbližih. Događalo se i da saznanje o infekciji rezultira gubitkom socio-ekonomskog statusa, zaposlenja, dohodaka, udomljenja, smanjenjem mobilnosti te uskraćivanjem potrebne zdravstvene skrbi. Stoga se velik broj osoba zaraženih HIV-om u nas iz navedenih razloga odlučuje za šutnju. Upravo s HIV/AIDS-om povezana stigma čini ovu bolest drugačijom od drugih kroničnih i potencijalno po život opasnih bolesti.
Kako bi znao/la zaštititi svoje spolno zdravlje, trebaš znati što su sigurniji postupci kako bi ih primjenjivao/la, te koji su rizici kako bi ih izbjegavao/la. Istraživanja pokazuju da se mladi koji više znaju odgovornije ponašaju. Informacije i znanje potiču odgovorniji odnos prema sebi i drugima. Idealno je da se mladi počnu informirati o zaštiti spolnog zdravlja prije nego steknu prvo seksualno iskustvo, pri čemu se usvaja navika odgovornog spolnog ponašanja. Prema nizu istraživanja, prosječna dob stupanja u spolne odnose u Hrvatskoj je oko 17 godina.
Odgovornim spolnim ponašanjem može se spriječiti ili barem znatno smanjiti rizik od zaraze HIV-om ili drugom SPB, te rizik od neplanirane trudnoće. Najvažnije je izbjegavati rizična ponašanja i paziti na svoje tijelo. SPB i neplanirana trudnoća sprječavaju se pravilnim i pametnim odlukama vezano uz seksualne aktivnosti, te korištenje alkohola i droga.
U svojoj lokalnoj zajednici potraži Udruženja, odjele infektivne klinike ili pitaj prijatelje gdje je najsigurnije mjesto za testiranje. Potraži pomoć i brini se za svoje zdravlje.
Stigma i diskriminacija u vezi sa HIV-om su najveće smetnje prevenciji širenja infekcije, osiguranju adekvatne njege, podrške i liječenja. Stigme i diskriminacije u vezi ovog viruse su univerzalne i događaju se širom svijeta u svim državama, te ih izazivaju razne pojave poput nedovoljnog znanja o samoj infekciji, nedovoljnim informacijama, mitovi o prenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijasko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću, strahovi od konzumiranja psihoaktivnih supstanci, itd. Stigma i diskriminacija nisu novi fenomeni. Stalni su pratitelji te epidemije od samog početka nastanka virusa do njegovoj cjelokupnog razvoja u organizmu. Stigmu možemo definirati kao pojavu koja značajno diskreditira pojedinca u očima drugih ljudi. Svakodnevno se susrećemo sa incidentima diskriminacije usmjerenih ka brojnim socijalnim/ugroženim manjinama, i grupama u riziku, a oboljeli od HIV-a nisu izuzetak. Kroz cjelokupno liječenje i život sa HIV-om, osim upotrebe lijekova koji stabilizuju virus i omogućavaju pojedincu da provede veliki broj godina u sreći i blagostanju, od ključnog značaja jeste i briga za mentalno zdravlje, te jačanje i osnaživanje kvalitete generalnog psihičkog stanja.
Posljedice stigme i diskriminacije ne dovode samo do kršenja ljudskih prava osoba sa HIV/AIDS-om, već negativno utiču i na epidemiju te bolesti, na individualnoj, porodičnoj, i društvenoj razini. Volimo jedni drugi i podržavajmo se. Ukoliko smatrate da ne vladate dovoljnim brojem informacija o nekoj pojavi, društvenom fenomenu, bolesti/virusu ili bilo kojoj drugoj društvenoj situaciji ili problemu, apelujemo na praktikovanje što više edukacija, na usvajanje što više znanja i na generalno razumijevanje situacije prije generaliziranja, diskriminisanja i stigmatiziranja različitosti.
HIV lives matter.
