Slika Republike Srpske

|

Dešavanja | Ekologija | Posuđeno

Tropske vrućine, svjedočili smo posljednjih dana, u Crnoj Gori, Hrvatskoj duž jadranske obale i u našoj zemlji u istočnoj Hercegovini uzele su svoj danak. Ljudi su danima vodili ogorčenu i neravnopravnu borbu s vatrenom stihijom koja je gutala sve pred sobom. I dok su svi resursi kod naših susjeda korišteni u gašenju požara, samo se u bh. entitetu Republika Srpska s požarima borila šaka vatrogasaca.

Više se uzdajući u ćud prirode koja će u gašenju vatre pomoći nego u pomoć onih koji su dužni u takvim situacijama staviti se i njima i građanima na raspolaganje. I nikoga to ne treba čuditi jer u RS-u ima samo 700 vatrogasaca, iako bi ih prema utvrđenim međunarodnim standardima trebalo biti petnaest puta više. Republika Srpska nema nijednu letjelicu koja bi se mogla koristiti za gašenje požara na nepristupačnim terenima, a niz manjih lokalnih zajednica nema ni vatrogasno vozilo. Pa je ono malo vatrogasaca svoj posao prinuđeno raditi tek s naprtnjačama izlažući riziku vlastiti život.

Građane u opožarenim područjima obišli su tek lideri DNS-a i SDS-a, Marko Pavić i Vukota Govedarica. I jedino što su im ponudili bili su empatija i obećanja da će vidjeti šta se može učiniti. Oni kojima su usta puna brige o svom narodu, oni kojima su prsa modra koliko se u njih busaju kada govore o zaštiti srpskih nacionalnih interesa nisu se maknuli iz svojih ugodnih kabineta u Banjoj Luci.

Možda i bi, ali koje li ironije, Vlada RS-a je “svoj helikopter” stavila na uslugu opštinama zahvaćenim požarom. To što od tog helikoptera u takvim situacijama nikakve koristi nema, druga je stvar. Ali bez helikoptera ni Milorad Dodik, ni Željka Cvijanović ni ini ministri ne mogu do Ljubinja. Dalek je to put čak i kad se vozi automobilima vrijednim nekoliko stotina hiljada maraka.

Cijela priča, koja se ponavlja svaki put kada izbiju požari i kada se k’o biva ozbiljno otvori pitanje da se “trebaju preduzeti hitne mjere” kako bi se ubuduće moglo efikasnije djelovati, postaje pravi bezobrazluk. A ove godine, igrom slučaja, borba s požarima poklopila se sa sjednicom Narodne skupštine RS-a na kojoj je Ministarstvo finansija predstavilo izvještaj o zaduženosti RS-a.

U kojem se navodi da je ukupan dug ovog bh. entiteta na dan 31. decembar 2016. godine iznosio 5,43 milijarde KM ili 57,09 posto bruto društvenog proizvoda. Koliko je Vlada u međuvremenu građane zadužila znat ćemo, kako stvari stoje, tek za godinu. U godini u kojoj će RS morati iz izvornih budžetskih prihoda za otplatu kredita vratiti više od 900 miliona KM ili, pojednostavljeno, više od svake druge marke ići će na vraćanje dugova.

Glavninu tog novca pojela je ina administracija. Koja više nema ni stolica na kojima bi sjedila u ministarstvima i javnim institucijama. Od toliko potrošenog novca nije kupljeno nijedno vatrogasno vozilo, nije kupljen nijedan namjenski traktor, nijedan helikopter koji je kao dio imovine Oružanih snaga BiH pripao RS-u nije prenamijenjen na način da bi mogao pomoći u gašenju požara, nisu kupljena ni nova vozila Hitne pomoći u Banjoj Luci u kojoj je čekajući ljekara preživjeti nakon srčanog udara postala prava lutrija…

Ali zato su u ovoj godini kupljeni novi automobili. Svaki ponaosob preko 100 hiljada maraka. Ministru trgovine i turizma Predragu Gluhakoviću. Koji ne osjeća ni trun odgovornosti zbog stečaja Robnih rezervi RS-a. Pa, stoga RS nema ništa čime bi mogao intervenisati u slučaju elementarne nepogode, dakle i ovih požara. Novim automobilom se obradovao i ministar obrazovanja Dane Malešević.

To što će na početku ove školske godine biti zatvoreno gotovo 90 osnovnih škola u RS-u, to što je polovina zgrade Tehničke škole u Banjoj Luci potpuno neupotrebljiva jer u učionicama buja plijesan, nije bitno. Bitno je da ministru dok dolazi i odlazi s posla bude udobno.

Naruku vlasti svojim ponašanjem ide i opozicija. Koja se već početkom jula razbježala na godišnji odmor. Pa je na posljednjoj sjednici parlamenta sala bila poluprazna, a nacrti i prijedlozi zakona razmatrani kao na traci. Danas će biti okonačno zasjedanje Narodne skupštine, a poslanici će se redovnim obavezama vratiti za nekih 70 dana. Njihovo ladanje platiće građani kojima jedina prilika da okuse malo od ljetne čarolije jesu jednodnevni odlasci na Jadran u organizaciji nekog lokalnog autoprevoznika.

No možda je tako i bolje. Jer radili, ne radili isto je. Ovako će bar nešto novca ostati u javnoj kasi, jer ga neće potrošiti na dnevnice, putne troškove i pun pansion u banjalučkim hotelima tokom trajanja zasjedanja parlamenta.

(Tekst preuzet sa portala dnevnog lista Oslobođenje)

Komentari