Rendžer Pan

|

Blog | Kultura | Nezavisna kultura i umjetnost

Djelimično poznaje sebe.

Ime kojim su ga nazvali pri rođenju, nije ono na koje se odaziva.

Pan!

Mogao bi biti jedan od onih koji ga opisuju.
Božanstvo… Vispren i veseo.
Vječito u blizini svježih izvora i sjenovitih šuma.
Duše opsjednutom seksualnim intelektom.

Volio je voljeti ali mu ljubav nije uzvraćena.
Nakon što je zavolio nimfu Ehu.
Ostavivši ga bez odgovora na ljubav, raskomadao ju je.

Eha, glas, odjek.
Zauvjek je ostavila trag u usnoj duplji u istoriji, prošlosti i budućnosti ovog i onog svijeta.
Potajno ljubeći njegove mane, plašila se jer je bila lijepa.

Voljela je tiho vani, glasno u njedrima.
Voljela ga je kao ptica slobodan let, kao pijanica pad.
Onako kao što jedan čovjek voli prašumu kojom hodi, iznova svaki dan.

Kao što jedna djevojka voli jednog stranca, čije je srce naselio neko drugi.
Voli tajno i mračno, kao da u životu ne postoje romani i u njima neki likovi, ljudi vječito golog grijeha gladni!!

Pitaš se otkuda svijetu svjetlost, da li smo omatorili mladi?!
Pan… Čovjek naslonjen na planinu! Odgovor zna…
Ta prokleta ljubav iz koje je sve poteklo, ista ona koja će potopiti sve to.

Ugasiti život…
Kao Starica voštanu svijeću u suton sneno.
Oronula, tiha i sama, nejaka, čekajući sina iz boja da se vrati.

Voljela je Eha
Čudno, sirovo, bahato i svježe.
Hrlim, čeznem, gladujem i vapim…
Povraćam od strasti.
Eha glasno odjekuje kao ti i ja dok smo sami.
Dok te čekajući volim.
Priznaću ti nesto kao Žena – Ženi…
Ne pamti se prvi, nego zadnji…
Dodir, okov, grijeh.
Pan robuje slobodi u krvi.

Komentari