Dok svi odlaze

Stoji napuštena i oronula do temelja u svojoj unutrašnjosti. Od nekada divne stambene zgrade, ostali su samo zidovi, čija vanjština podsjeća na austrougarski period. Ova zgrada je nekada bila mjesto vrlo značajno za nečiji život, snove, nade i ciljeve. Devedesetih godina, plamen je uništio zgradu i otjerao snove, nade i ciljeve. Danas je ruševina samo predmet čuđenja mnogobrojnih turista koji prolaze Titovom ulicom. Mnogi i zabilježe prizor fotoaparatom, da mogu pokazati šta se nalazi u centru jednog turističkog grada na obalama Neretve.

Poput svih turista koji prođu Titovom ulicom, hiljade kilometara dalje, na periferiji New York-a, 22-godišnji Ben pokazuje slike sa svog putovanja na Balkanu porodici. U nizu se ukazala i oronula, stara zgrada, napuštena, s dvije zastave na nekadašnjim prozorima.

Foto: Faris Begović

Hiljade kilometara nazad, u istoj ulici, žuti trougao s plavom podlogom i bijelim zvijezdicama, osvježava tmurnost i sivilo Titove ulice. To je pravi kontrast i u likovnom i logičkom smislu ovog dijela Mostara.

Devedesetih godina, gorjela je ova zgrada. Plamen i granatiranje je ipak nisu uspjeli uništiti do temelja. Dvije zastave,  stoje od 25.11.2017., kao dio ceremonijala Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

Nastupila je 2018. godina. U ovoj godini će naša država proslaviti 26 godina nezavisnosti. Uprkos završetku rata 1995. godine, plamen, uništavanje, očaj i jad nisu prestali, i ne prestaju sve do danas. Već se razbuktao i početkom ove godine.

Kolona mladih ispred ambasade Slovenije u Banja Luci zabrinuto stoji i čeka svoj red, da zakorači i osigura sebi egzistenciju. Svakodvnevno se i po ulicama Mostara, poput ,,Dobar dan!” ili ,,Zdravo!”, čuje: ,,Propala je ova država. Idem i ja brzo.”  Sve tri velike škole njemačkog jezika su pune u Mostaru, i ne prestaju se puniti. Nažalost, priča o plamenu koji guta našu državu ne prestaje ovdje.

Nedavno, tokom posjete Sarajevu zaustavio sam taksi. Ušao sam i pozdravio vozača, rekao odredište, na šta mi je on odgovorio jedva primjetnim mrmljanjem.

U taksiju, prvih pet minuta su se čuli samo točkovi auta i izdisaji meni nepoznatog vozača. Prisutno je i očito bilo neraspoloženje, nezadovoljstvo i neko unutrašnje mučenje ovog sredovječnog čovjeka. Da bih mu olakšao usputnim razgovorom laganog tona, upitao sam: ,,Šta ima u Sarajevu?” ,,Ma katastrofa, moj prijatelju. Nema se para, nema posla, ljudi bježe, svak svakom želi zlo, ništa lijepo, vjeruj mi.” Time je pokušaj razgovora bio završen.

Suština situacije naše države je u priči o zgradi na početku. Još uvijek živi naša država, još uvijek se nalazi nada koju čine ove dvije zastave. Da li će plamen zahvatiti i njih? Da li će plamen zahvatiti i zadnju nadu? Ovo sve zavisi od izvora koji ga ja izazvao. Ali on još ne jenjava, još ne prestaje.

,,Iako sam protiv odlaska mladih, ne mogu ih osuditi jer ih naš sistem tjera odavde. Cjelokupna situacija u BiH je alarmantna, odlaze porodice pa i ljudi koji imaju dobre poslove. Upali smo u kolotečinu i nikako da se trgnemo”, izjavila je Mirela Geko, predsjednica Vijeća mladih FBiH.

,,…kako je krenulo, neće imati ko da ekser zakuca…”, izjavio je Spasoje Albijanić, predsjednik Udruženja poslodavaca građevinarstva i industrije građevinskog materijala RS-a.

Gori!

Tjera nas sistem, tjera. Tjera nas s podijeljenim obrazovanjem, tjera nas s najvećom stopom nezaposlenosti u svijetu, tjera nas s prosječnom platom od 800 KM, i tako u nedogled, a opet, tjera nas i da ga biramo, jer su oni ipak ,,naši”!

Gori!

,,Ako se ovako nastavi, ostvariće se ono što su UN rekle, ovdje za 500 godina neće biti stanovnika…”, rekao je Hasan Zolić, bosanskohercegovački demograf.

Gori!

Gori, a izvor plamena smo mi koji držimo ovaj sistem na životu.

Godina 2018. je i u ponovo izlazimo na izbore. Osvrnimo se na sve ove crne brojke, statistike, kada budemo upisivali naš glas na glasački listić. svrnimo se na svakodnevne slike bijede, siromaštva, svakodnevne apele za pomoć bolesnim ljudim, koje je država napustila. Osvrnimo se sve prazne razrede u osnovnim, srednjim školama i fakultetima, pogledajmo na redove ljudi ispred ambasada država zapadne Evrope.

Facebook
Twitter
LinkedIn